Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3753/21 (P. G.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Penzija
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3753/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3753/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Pavica Grubišić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Pavica Grubišić protiv Presude Okružnoga suda u Doboju broj 13 0 U 006477 21 U od 26. kolovoza 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Pavica Grubišić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Dervente, koju zastupa Jozo Barišić, odvjetnik iz Dervente, podnijela je 1. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Doboju (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 006477 21 U od 26. kolovoza 2021. godine.

2. Rješenjem tuženika (Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske) – Filijala Doboj od 18. ožujka 2021. godine odbijen je zahtjev apelantice za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu.

3. Rješenjem tuženika od 27. svibnja 2021. godine priziv apelantice protiv prvostupanjskoga rješenja od 18. ožujka 2021. godine je odbijen.

4. Presudom Okružnoga suda od 26. kolovoza 2021. godine tužba apelantice protiv rješenja tuženika od 27. svibnja 2021. godine je odbijena kao neutemeljena.

5. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je prema stanju spisa predmetne stvari utvrđeno da je apelantica rođena 5. rujna 1965. godine, da na 2. listopada 2018. godine ima navršenih 53 godine i 27 dana života, te da je nalazom, ocjenom i mišljenjem organa za vještačenje u prvome stupnju od 15. ožujka 2021. godine ocijenjeno da kod apelantice ne postoji invalidnost, te da ona može raditi sa punim radnim vremenom na poslovima radnoga mjesta medicinskoga tehničara. Nadalje, istakao je da je obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski organ zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu sukladno čl. 60. Zakona o PIO. Okružni je sud istakao da je tuženik u postupku rješavanju po prizivu apelantice, izjavljenome protiv rješenja prvostupanjskoga organa od 18. ožujka 2021. godine pribavio nalaz, ocjenu i mišljenje organa za vještačenje u drugome stupnju od 26. svibnja 2021. godine, kojim je utvrđena suglasnost sa ranijim nalazom i mišljenjem, tj. da kod apelantice ne postoji invalidnost. Također, istakao je da je drugostupanjski organ vještačenja mišljenja da apelantica može sasvim korektno obavljati poslove za koje se cijeni i u narednome razdoblju, da se odluka toga nositelja osiguranja donosi samostalno na temelju uvida u iscrpno izvješće drugoga nositelja osiguranja (SR Njemačke), ali da se odluka drugoga nositelja osiguranja ne prihvaća po automatizmu. Osim toga, istakao je da u prijevodu liječničkoga stručnoga mišljenja drugoga nositelja osiguranja nije naznačeno da je imenovanoj rješenjem njemačkoga nositelja osiguranja priznato pravo na trajnu/privremenu invalidsku mirovinu i od kada. Nadalje, istakao je da je drugostupanjski organ vještačenja imao u vidu da u liječničkoj dokumentaciji nema podataka o hospitalnome liječenju apelantice, pogotovu ne za simptomatologiju iz domena depresije, već samo podatci o ambulantnome praćenju pod kontrolom psihoterapeuta, dakle, da u tomu smjeru nije priložena liječnička dokumentacija. Imajući u vidu navedeno, Okružni je sud istakao da ne stoji navod tužbe apelantice da je osporeni akt donijet na nepotpuno utvrđenome činjeničnome stanju, budući da su u osporenome aktu dati jasni razlozi čime se rukovodio organ vještačenja u drugome stupnju pri davanju svojega nalaza i mišljenja, a koji nalaz i mišljenje je tuženik prihvatio u cijelosti i zaključio da kod apelantice ne postoji invalidnost u smislu čl. 60. Zakona o PIO, tj. da ne postoji niti djelomični niti potpuni gubitak radne sposobnosti, shodno čemu apelantica ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu na temelju gubitka radne sposobnosti. Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelantica, u biti, smatra da su pogrešno primijenjeni pozitivnopravni propisi, u situaciji kada je od strane drugoga nositelja osiguranja (SR Njemačke) „proglašena nesposobnom za rad“, shodno čemu navodi da su pogrešni nalazi, ocjena i mišljenja organa vještačenja.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud jasno istakao da je tuženik donoseći osporeno rješenje cijenio suglasne nalaze i mišljenja organa vještačenja, kojim je utvrđeno da ne postoji gubitak radne sposobnosti kod apelantice. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3753/21 (P. G.) | Sudska praksa | Aktio