Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3906/21 (M. P.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3906/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3906/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mladinko Pejić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mladinko Pejić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 128 0 P 001581 21 Rev od 24. avgusta 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladinko Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, podnio je 16. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 128 0 P 001581 21 Rev od 24. avgusta 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 128 0 P 001581 13 P 2 od 9. novembra 2015. godine odbačena je kao neuredna tužba apelanta podnesena protiv tuženog (Srednjobosanski kanton) radi „povrata vatrenog oružja“.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 9. novembra 2015. godine, Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 128 0 P 001581 19 Gž 2 od 3. jula 2019. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 3. jula 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 128 0 P 001581 21 Rev od 24. avgusta 2021. godine predmetnu reviziju odbio kao neosnovanu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je apelant podnio tužbu protiv tuženog Bosne i Hercegovine, Federacija Bosne i Hercegovine i Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona, radi povrata vatrenog oružja, pištolja kojeg je od apelanta navodno neovlašćeno oduzeo tuženi. Dalje, da je Općinski sud rješenjem od 9. marta 2015. godine predmetnu tužbu vratio apelantu radi pravilnog označavanja tuženog, u skladu sa odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), uz upozorenje da će se tužba apelanta smatrati povučenom ako ne bude vraćena sudu sa ispravkom u roku od osam dana, odnosno da će biti odbačena ako bude vraćena bez ispravke. Takođe, da je apelant ispravio i dopunio tužbu tako što je kao tuženog označio Srednjobosanski kanton Travnik (za MUP SBK Travnik, PU Jajce), te da je na pripremnom ročištu održanom 9. novembra 2015. godine apelant preinačio tužbu tako što je povećao postojeći zahtjev na iznos od 200.000.000.000,00 KM i istakao dva druga zahtjeva uz postojeći, za naknadu materijalne štete u iznosu od 200.000.000.000,00 KM i isti iznos za naknadu nematerijalne štete, za pretrpljene duševne bolove. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud, s obzirom da apelant nije obrazložio činjeničnu osnovu istaknutih zahtjeva i prekomjernu visinu svih zahtjeva, pozvao apelanta na navedenom ročištu da uredi tužbene zahtjeve kako bi isti bili razumljivi i podobni za postupanje, pa, nakon što je apelant izjavio da ne može urediti svoj tužbeni zahtjev, prvostepeni sud je rješenjem od 9. novembra 20l5. godine odbacio tužbu kao neurednu, pozivanjem na odredbe člana 336. u vezi sa članom 53. ZPP. U vezi s tim, Vrhovni sud je zaključio da podnesena, odnosno preinačena tužba nije ispravljena na način da sadrži sve elemente tužbe da bi se po njoj moglo postupati, određen zahtjev u pogledu glavne stvari, te da su zahtjevi u iznosima kako su postavljeni (nerealno, bez mjere i činjeničnih utemeljenja) nepotpuni i nerazumljivi, zbog čega je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je predmetnu tužbu odbacio.

Apelacioni navodi

5. Apelant je naveo da su mu u predmetnom postupku povrijeđena sva prava iz Kataloga prava iz člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine (pri čemu ih je pojedinačno i nabrojao).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (1) u vezi sa članom 53. ZPP („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), postupi po nalogu suda i uredi tužbene zahtjeve kako bi isti bili razumljivi i podobni za postupanje. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3906/21 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio