Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3924/21 (D. M. J.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3924/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3924/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Dragana Mileusnić Jakovljeva, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Dragana Mileusnić Jakovljeva protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 283300 21 Gž 2 od 13. oktobra 2021. godine i Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 283300 18 I od 21. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragana Mileusnić Jakovljeva (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Zoran Nedimović advokat iz Banjaluke, podnijela je 15. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 283300 21 Gž 2 od 13. oktobra 2021. godine i Rješenja o dosudi Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 283300 18 I od 21. juna 2021. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda broj 71 0 I 283300 18 I od 27. aprila 2018. godine određeno je izvršenje na nepokretnostima apelantkinje pobliže označenim izrekom tog rješenja, radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja („Sberbank“ a.d. Banjaluka).

3. Osnovni sud je zaključkom o prodaji od 17. maja 2021. godine predmetnu nepokretnost prodao trećem licu, kupcu A.K., za ponuđeni iznos cijene od 127.308,47. KM.

4. Osporenim Rješenjem o dosudi Osnovnog suda broj 71 0 I 283300 18 I od 21. juna 2021. godine predmetna nekretnina je dosuđena u vlasništvo sa 1/1 dijela trećem licu, kupcu A.K., te je naloženo apelantkinji da mu predmetnu nekretninu preda u posjed odmah nakon prijema tog rješenja i naloženo je Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka da izvrši upis promjene vlasništva na predmetnoj nepokretnosti.

5. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja o dosudi Osnovnog suda od 21. juna 2021. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 283300 21 Gž 2 od 13. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

6. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da su, shodno odredbama člana 87. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) bile ispunjene pretpostavke za održavanje prvog ročišta za javno nadmetanje na kojem su predmetne nepokretnosti prodate, jer su zaključkom o prodaji od 17. maja 2021. godine o ročištu bile obaviještene stranke, a navedeni zaključak je objavljen u skladu sa odredbama ZIP i na oglasnoj tabli suda, te dostavljen Poreskoj upravi Republike Srpske. Takođe, u zaključku o prodaji od 17. maja 2021. godine je utvrđena vrijednost nepokretnosti koja je predmet prodaje, način i uslovi prodaje, te vrijeme i mjesto prodaje, saglasno odredbama člana 85. ZIP, a vrijednost predmetne nepokretnosti (u iznosu od 174.937,84 KM) utvrđena je zaključkom na osnovu nalaza i mišljenja vještaka građevinsko-arhitektonske struke J.V., pa je vrijednost nepokretnosti utvrđena saglasno odredbama člana 80. ZIP. Nadalje, Okružni sud je naveo da, kako je vrijednost nepokretnosti procijenjena na iznos od 174.937,84 KM, a prodaja je izvršena na prvom ročištu za cijenu u iznosu od 127.308,47 KM, proizlazi da nije manja od ½ utvrđene vrijednosti koja je propisana odredbama člana 89. stav (2) ZIP, pa je osporeno rješenje doneseno pravilnom primjenom odredbi člana 93. ZIP. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da u konkretnom slučaju, kako ponuđač sa najvećom ponudom nije deponovao prodajnu cijenu u predviđenom roku, već je u tom roku obavijestio sud da odustaje od kupovine, prvostepeni sud je pravilnom primjenom odredbi člana 90. stav (2) ZIP donio zaključak kojim je proglasio nevaljanom prodaju prvom po redu ponuđaču i zaključkom odredio da je nepokretnost prodata drugom po redu ponuđaču (te mu odredio rok od 30 dana od prijema zaključka da deponuje prodajnu cijenu). Nadalje, da je drugi po redu ponuđač A.K. u ostavljenom roku deponovao kod suda prodajnu cijenu, nakon čega je donesen zaključak o prodaji, pa je slijedom navedenog ročište za prvu prodaju bilo uspješno. Stoga, Okružni sud je naveo da su bez uticaja na pravilnost rješenja o dosudi navodi žalbe apelantkinje da je prvostepeni sud počinio povredu odredaba postupka time što je V.V. koji je na prvom ročištu kao najpovoljniji ponuđač kupio predmetnu nepokretnost, vratio iznos uplaćen na ime sudskog obezbjeđenja, zbog toga što prvo ročište nije bilo neuspjelo. Takođe, Okružni sud je naveo da su bez uticaja na pravilnost pobijanog rješenja navodi žalbe apelantkinje da dispozitiv rješenja o dosudi ne sadrži cijenu po kojoj je nepokretnost prodata, te koliki je iznos koji je pretekao u odnosu na glavni dug sa zakonskom zateznom kamatom, imajući u vidu da rješenje o dosudi sadrži sve elemente propisane odredbama člana 93. ZIP.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije Apelantkinja, između ostalog, navodi da je prvostepeni sud počinio povredu odredaba postupka time što je V.V., koji je na prvom ročištu kao najpovoljniji ponuđač kupio predmetnu nepokretnost, vratio iznos uplaćen na ime sudskog obezbjeđenja. Nadalje, da je rješenje o dosudi nepravilno i nezakonito jer, između ostalog, dispozitiv tog rješenja ne sadrži sve bitne elemente.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ovo naročito imajući u vidu da apelantkinja u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u žalbi protiv prvostepenog rješenja, a koje navode je Okružni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3924/21 (D. M. J.) | Sudska praksa | Aktio