Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2596/21 (A. B.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Upravni spor
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2596/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-2596/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Asim Bektaš, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Asim Bektaš protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 011226 18 Uvp od 9. travnja 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 011226 17 U od 8. siječnja 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Asim Bektaš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Počulca, podnio je 19. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 06 0 U 011226 18 Uvp od 9. travnja 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 011226 17 U od 8. siječnja 2018. godine.
2. Rješenjem Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obaveze Travnik, Grupa za pitanja evidencija iz oblasti vojne obaveze Vitez (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) od 21. kolovoza 2017. godine utvrđeno je da je apelant obavljao dužnost komandira IX. odreda S.T.O. Vitez (ranga čete), u vremenu od 10. kolovoza 1992. do 17. studenog 1992. godine, a odbijen je zahtjev da se utvrdi da je u navedenom razdoblju obavljao dužnost komandanta IX. odreda S.T.O. Vitez (stavak I. izreke), utvrđeno je da je apelant obavljao dužnost komandira IX. odreda, ranga čete (Počulica- Vitez) 1. bataljona 7. Muslimanske brigade u razdoblju od 17. studenog 1992. do 15. rujna 1993. godine, a odbijen je i zahtjev da se utvrdi da je u navedenom razdoblju obavljao dužnost komandanta IX odreda, 1. bataljona 7. Muslimanske brigade (stavak II. izreke).
3. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata Sarajevo, Sektor za pitanje evidencija iz oblasti vojne obaveze (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 9. listopada 2017. godine odbijen je apelantov priziv izjavljen protiv rješenja od 21. kolovoza 2017. godine
4. Presudom Kantonalnoga suda odbijena je kao neutemeljena apelantova tužba podnesena protiv osporenog rješenja tuženog organa od 9. listopada 2017. godine.
5. Presudom Vrhovnoga suda od 9. travnja 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.
6. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je istakao da prvostupanjski sud nije povrijedio federalni zakon niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od utjecaja na rješenje stvari, zbog čega je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke neutemeljen. U svezi s tim, Vrhovni sud je istakao da je neutemeljen apelantov prigovor kojim je ukazivao na povredu načela iz članka 4. (načelo zakonitosti) i 9. (ocjena dokaza) Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP), jer iz stanja spisa proizlazi suprotno. Vrhovni sud je, naime, istakao da je prvostupanjski organ pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, kako to propisuje odredba članka 7. (načelo materijalne istine) ZUP-a. Naime, ukazao je da je prvostupanjski organ utvrdio da za apelanta ne postoji naredba o postavljenju/razrješenju na formacijsku dužnost komandanta odreda, pri čemu je istakao da je apelant prvobitno imao čin Narednika, a zatim Vodnika, što implicira komandiranje jedinicama nižeg ranga (vod ili četa). Nadalje, istakao je da je takvo utvrđenje u suglasnosti s iskazima saslušanih svjedoka (H.D. i M.K.) koji su naveli da se od deset odreda koji su bili u sastavu S.T.O. Vitez, samo dva odreda (Preičica i Kruščica) su po broju pripadnika, namjeni i strukturi bile jedinice u rangu bataljona, a sve ostalo su bile jedinice nižeg ranga od bataljona. Dakle, Vrhovni sud je istakao da je cijeneći sve izvedene dokaze pravilno odlučeno da je (prema vojnim evidencijama) apelant obavljao dužnost komandira, dok nema dokaza da je obavljao dužnost komandanta. Konačno, istakao je da je da se ne može prihvatiti prigovor apelanta da je vršio dužnost komandanta IX. izviđačko diverzantskog odreda, jer ta činjenica nije dokazana, niti to proizlazi iz Pregleda naziva komandi, jedinica i sastava Armije BiH koji je dostavio tuženi organ u aktu od 7. veljače 2008. godine.
Apelacioni navodi
7. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Pored toga apelant je isticao da mu je povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom. Apelant, u suštini ističe da su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje, te smatra da je dokazao da je rukovodio i komandirao odredom za specijalne namjene.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj stvari utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženju odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je Vrhovni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima (koje apelant ponavlja u apelaciji), u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić