Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3516/21 (E. M. i drugi)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Invalidnina
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Invalid
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3516/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3516/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Emir Mahmutćehajić i drugi, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Emir Mahmutćehajić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 005085 21 U 3 od 10. kolovoza 2021.

godine;

Suad Nuspahić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 008069 20 U od 1. srpnja 2021. godine;

Tade Vico protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 008477 20 U od 24. kolovoza 2021. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3516/21

1. Emir Mahmutćehajić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Mostara, kojega zastupa Nermin Dizdar, odvjetnik iz Mostara, podnio je 15. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 005085 21 U 3 od 10. kolovoza 2021. godine.

2. Rješenjem Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara (u daljnjemu tekstu: Grad Mostar) od 10. travnja 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.

3. Rješenjem Federalnoga ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata (u daljnjemu tekstu: Ministarstvo) od 4. veljače 2021. godine ukinuto je konačno rješenje Grada Mostara od 10. travnja 2007. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida VII skupine sa 50% vojnoga invaliditeta, na temelju oboljenja na koje je služba u Oružanim snagama utjecala na pogoršanje, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznesu, počevši od 4. veljače 2021. godine.

4. Presudom Vrhovnoga suda od 10. kolovoza 2021. godine tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 4. veljače 2021. godine je odbijena.

2. AP-3612/21

5. Suad Nuspahić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, kojega zastupa Zajednički odjvetnički ured „Sesar-Ćurić“ iz Mostara, podnio je 22. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 008069 20 U od 1. srpnja 2021. godine.

6. Rješenjem Službe za društvene djelatnosti i pitanja branitelja Općine Prozor-Rama (u daljnjemu tekstu: Općina Prozor-Rama) od 1. listopada 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.

7. Rješenjem Ministarstva od 9. siječnja 2020. godine ukinuto je konačno rješenje Općine Prozor-Rama od 1. listopada 2007. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida X skupine sa 20% vojnoga invaliditeta, na temelju ranjavanja zadobivenoga za vrijeme službe u Armiji R BiH, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu, kao i ostala prava propisana zakonom, počevši od 9. siječnja 2020. godine.

8. Presudom Vrhovnoga suda od 1. srpnja 2021. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 9. siječnja 2020. godine.

3. AP-3785/21

9. Tade Vico (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Konjica, kojega zastupa Gordan Stojić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 5. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 008477 20 U od 24. kolovoza 2021. godine.

10. Rješenjem Službe za pitanja branitelja, invalida, izbjegle i raseljene osobe o socijalnu skrb Općine Konjic (u daljnjemu tekstu: Općina Konjic) od 17. srpnja 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.

11. Rješenjem Ministarstva od 7. srpnja 2020. godine ukinuto je konačno rješenje Općine Konjic od 17. srpnja 2006. godine, te upravna stvar riješena tako da apelantu prestaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida i pravo na osobnu invalidninu zaključeno sa 7. srpnjem 2020. godine.

12. Presudom Vrhovnoga suda od 24. kolovoza 2021. godine tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 7. srpnja 2020. godine je odbijena.

Činjenično stanje

13. U svim obrazloženjima osporenih odluka Vrhovni je sud istakao da je Ministarstvo na temelju čl. 14. i čl. 7. st. 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite (u daljnjemu tekstu: Zakon o provođenju kontrole), rješavajući po službenoj dužnosti, uputio predmete apelanata nadležnome liječničkome povjerenstvu. Vrhovni je sud u svim predmetima konstatirao da su doneseni nalazi i mišljenja od prvostupanjskoga liječničkoga povjerenstva, na koje su svi apelanti istakli prigovore, te da su nadležna drugostupanjska liječnička povjerenstva potom donijela nove nalaze i mišljenja (u predmetima br. AP-3516/21 i AP-3612/21 se drugostupanjsko liječničko povjerenstvo suglasilo s ranijim nalazima i mišljenjima, dok je u predmetu br. AP-3785/21 drugostupanjsko liječničko povjerenstvo utvrdilo invaliditet apelanta u visini ispod 20% za razliku od prvostupanjskoga povjerenstva koje je invaliditet cijenilo u visini od 30%). Nadalje, Vrhovni je sud u obrazloženjima istakao da su rješenja Ministarstva utemeljena na nalazima i mišljenjima koji su potpuni, jasni i dovoljno obrazloženi, te da sadrže sve činjenice i okolnosti od značaja za donošenje pravilnoga rješenja, sukladno čl. 8. st. 2. Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjemu tekstu: Pravilnik). Osim toga, Vrhovni je sud istakao da je u svim predmetima ocjena invaliditeta apelanata, suprotno prigovorima tužbi, dana na temelju neposrednoga pregleda apelanata, te na temelju liječničke dokumentacije iz spisa predmeta na temelju koje su apelanti i ranije cijenjeni, kako to propisuje odredba čl. 7. st. 4. Zakona o provođenju kontrole i čl. 13.a st. 2. Pravilnika. U predmetima br. AP-3612/21 i AP-3785/21 Vrhovni je sud istakao da je liječničko povjerenstvo ocijenilo da za davanje potpunoga nalaza po postojećoj dokumentaciji nije potrebno pribaviti nove i dodatne specijalističke nalaze, sukladno čl. 13.a st. 5. Pravilnika.

Spajanje predmeta

14. Obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3516/21.

15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

16. U svim predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti u apelacijama br. AP-3516/21 i AP-3612/21 navode kako im nije omogućeno da sudjeluju postupku, odnosno apelant u apelaciji broj AP-3785/21 navodi kako mu je samo formalno dana mogućnost da istakne prigovor. Apelanti u apelacijama br. AP-3612/21 i AP-3785/21 navode kako su u postupku trebali biti pribavljeni dodatni specijalistički nalazi. Svi apelanti navode kako su pregledi izvršeni samo „vizualno“ odnosno da je izvršen „očni pregled“.

17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

18. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

20. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Pravilnika, u obrazloženju osporenih odluka dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih liječničkih povjerenstava jasni i potpuni, a u takvom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se apelanti pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

21. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3516/21 (E. M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio