Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3240/21 (S. S.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3240/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3240/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Slobodanka Stajić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Slobodanka Stajić protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 87 0 P 021256 21 Gž 3 od 16. srpnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodanka Stajić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Slobodan Stajić, odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 14. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 021256 21 Gž 3 od 16. srpnja 2021. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, odbijen je kao neutemeljen prijedlog apelantice za ukidanje potvrde ovršnosti.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da iz stanja spisa proistječe da je 26. travnja 2018. godine na Presudu Osnovnoga suda u Tesliću (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 021256 17 P 2 od 16. veljače 2018. godine stavljena potvrda pravomoćnosti, te 27. svibnja 2018. godine i potvrda ovršnosti. Nadalje, istakao je da je apelantica podnijela prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti, navodeći da je na rješenje o troškovima parničnoga postupka, sadržanim u trećemu stavku izreke navedene presude, stavljena nezakonita klauzula ovršnosti, jer prvostupanjski sud nije u tekst izreke presude naveo paricioni rok za dobrovoljno plaćanje iznosa od 12.082,00 KM na ime troškova parničnoga postupka. Okružni je sud istakao da je čl. 179. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku propisano da rok za ispunjenje činidbe iznosi 30 dana i počinje da teče prvoga dana poslije donošenja presude ili ukoliko se dostava vrši putem pošte, od prvoga dana od dana primitka prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje. Nadalje, istakao je da u konkretnome slučaju, kako to proistječe iz spisa, presuda Osnovnoga suda od 16. veljače 2018. godine, kojom je apelantica obvezana da tuženicima (D. P., S. P., M. P., D. D. i M. P.) naknadi troškove parničnoga postupka, je potvrđena presudom toga suda od 26. travnja 2018. godine, sa kojim datumom je postala i pravomoćna, a što je potvrđeno i od strane Vrhovnoga suda Republike Srpske u presudi od 29. kolovoza 2018. godine. Imajući u vidu navedeno, istakao je da je pravilno prvostupanjski sud stavio klauzulu ovršnosti iz koje se vidi da je predmetna presuda postala i ovršna, jer je taj sud uračunao zakonom određeni rok za činidbu od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, pravilno odredivši na taj način 27. svibnja 2018. godine kao datum njezine ovršnosti. Osim toga, naveo je da je i rješenjem o ovrsi Osnovnoga suda od 10. rujna 2020. godine, pokrenutome na temelju ovršne isprave – presude Osnovnoga suda od 16. veljače 2018. godine, ovršni sud prihvatio da je dospijeće obveze apelantice kao ovršenice nastupilo 27. svibnja 2018. godine.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnome slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da se u postupku u kojemu su redoviti sudovi odlučivali o ispunjenosti zakonskih uvjeta za ukidanje klauzule ovršnosti, nije odlučivalo o građanskim pravima ili obavezama apelantice. Naime, o građanskim pravima apelantice je odlučeno Presudom Osnovnoga suda broj 87 0 P 021256 17 P 2 od 16. veljače 2018. godine. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2143/08 od 28. travnja 2010. godine, AP-1078/17 od 7. rujna 2017. godine, AP-2382/19 od 19. veljače 2020. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

7. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3240/21 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio