Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3532/21 (S.M.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3532/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3532/21, rješavajući apelaciju koju je podnio S. M., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. M.

protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije BiH broj T11 0 KTA 0005668 21 od 20. kolovoza 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. S. M. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz SR Njemačke, podnio je 15. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0005668 21 od 20. kolovoza 2021. godine.

2. Naredbom Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) od 22. veljače 2021. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga, po kaznenoj prijavi apelanta, protiv M. P. zbog kaznenoga djela Oštećenje tuđe stvari iz čl. 293. st. 1. Kaznenoga zakona, jer ne postoje temelji sumnje da je prijavljeni počinio bilo koje kazneno djelo.

3. Rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva od 4. svibnja 2021. godine pritužba apelanta podnesena protiv naredbe o neprovođenju istrage od 22. veljače 2021. godine je odbijena kao neutemeljena.

4. Obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 20. kolovoza 2021. godine apelant je obaviješten da je to tužiteljstvo u smislu čl. 9. st. 1. Zakona o Federalnome tužiteljstvu izvršilo uvid i analizu spisa navedenoga predmeta i zaključilo da su odluke Kantonalnoga tužiteljstva pravilne i na zakonu utemeljene. Federalno je tužiteljstvo istaklo da je prema stanju spisa postupajuća tužiteljica cijeneći navode kaznene prijave i prikupljene dokaze u spisu zaključila da ne postoji temelji sumnje da je prijavljeni počinio neko kazneno djelo. Federalno je tužiteljstvo navelo da u konkretnome slučaju nije sporno da su ovlaštene službene osobe operativnim radom na terenu, postupajući po prijavi apelanta u svezi narušavanja privatnoga posjeda, utvrdili da je kopanje kanala kroz privatni posjed i izmještanje vodovodne cijevi sa toga posjeda vršio izvođač radova kojega je angažirala investitorica (Općina Travnik), pri čemu se prijavljeni u svojstvu predsjednika povjerenstva za upravljanje vodovodom nalazio na privatnome posjedu. Nadalje, istakao je da navedeno nije dokaz da je prijavljeni i oštetio tuđu stvar na način kako se to kaznenom prijavom apelanta navodi. Osim toga, Federalno je tužiteljstvo istaklo da kada se zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda može ostvariti na drugi način odnosno u drugome postupku, tj. u konkretnome slučaju u upravnome postupku, primjena kaznenopravne prinude nije neophodna u cilju zaštite ljudskih prava.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje jesu li u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svatkome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

8. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv treće osobe, u kojemu se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznene prijave. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazišlo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine, AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, AP-963/20 od 6. svibnja 2020. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Konačno, glede navoda apelanta o povredi prava na osobnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka niti na koji način ne može dovesti u svezu sa navedenim pravima, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tomu smjeru, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3532/21 (S.M.) | Sudska praksa | Aktio