Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3518/21 (E. M.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Vlasničko-pravni odnosi
- Građanski postupak
- Društveno vlasništvo
- Državno vlasništvo
- Dosjelost
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3518/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3518/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ejub Mujagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ejub Mujagić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 029162 21 Gž 2 od 19. augusta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ejub Mujagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Ibrahim Kadić advokat iz Velike Kladuše, podnio je 14. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 029162 21 Gž 2 od 19. augusta 2021. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 029162 18 P 2 od 14. aprila 2021. godine (po tužbi apelanta protiv prvotuženog “Agrokomerc” d.d. Velika Kladuša i drugotužene Bosne i Hercegovine) utvrđeno je da je apelant dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci presude (u daljnjem tekstu: parcela broj 1). Određeno je da će se po pravosnažnosti presude parcela broj 1 izdvojit iz parcele pobliže opisanoj u izreci presude (u daljnjem tekstu: parcela broj 2), formirati kao posebna parcela i upisati kao posjed i vlasništvo apelanta sa dijelom 1/1. Određeno je da sastavni dio presude čini skica lica mjesta od marta 2021. godine.
3. Odlučujući o žalbama tuženih izjavljenim protiv prvostepene presude od 14. aprila 2021. godine, Kantonalni sud je presudom od 19. augusta 2021. godine uvažio predmetne žalbe i preinačio prvostepenu presudu tako da je odbio apelantov tužbeni zahtjev.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je parcela broj 1 dio parcele broj 2 (šuma), te da je kao posjednik parcele broj 1 upisan prvotuženi. Zatim da su zemljišne knjige za katastarsku općinu kojoj pripada parcela broj 1 uništene i da parcela broj 1 po starom katastarskom operatu predstavlja općenarodnu imovinu (odnosno društvenu, državnu svojinu). Kantonalni sud je naveo da iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi da je parcela broj 2 po svom karakteru šuma i to prema podacima iz katastarskog operata. U vezi s tim je naveo da sud nije ovlašten niti je nadležan da mijenja režim i karakter zemljišta, bez obzira na stanje na terenu, pa tako prvostepeni sud nije mogao odlučivati o tužbenom zahtjevu kao da se radi o poljoprivrednom zemljištu, a ne o šumi koja prema starom katastarskom operatu predstavlja općenarodnu imovinu. Dalje je naveo da se na šumi u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva, shodno članu 45. stav 1. Zakona o šumama USK-a. Kantonalni sud je naveo da tužbeni zahtjev nije osnovan sve i da se radi o poljoprivrednom zemljištu u državnom vlasništvu, jer poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu upravlja Federacija Bosne i Hercegovine, shodno članu 2. i članu 100. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine. Dalje je ukazao da je članom 2. Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine propisano da bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom se može raspolagati samo u skladu sa odredbama ovog zakona. Također je ukazao da je članom 4. istog zakona propisano da privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojima se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije i to najkasnije u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je naveo da apelant nije dokazao (član 123. stav 1. Zakona o parničnom postupku) da je na zemljištu koje je predmet tužbenog zahtjeva dozvoljeno sticanje prava vlasništva dosjelošću shodno važećim zakonskim propisima, te naglasio da se šumskim zemljištem u državnom vlasništvu ne može raspolagati.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da je neprihvatljivo stanovište drugostepenog suda da sud nije nadležan u parničnom postupku mijenjati režim zemljišta. Dalje navodi drugostepeni sud činjenicu da se samo jedan deseti dio zemljišta iz kojeg je formirana parcela broj 1 po nepoznatoj osnovi vodi kao općenarodna imovina, tumači restriktivno i na štetu apelanta na način da je predmet tužbenog zahtjeva društvenadržavna imovina.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozivao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno obrazložio da apelant nije dokazao da je na zemljištu koje je predmet tužbenog zahtjeva dozvoljeno sticanje prava vlasništva dosjelošću shodno važećim zakonskim propisima, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev apelanta, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić