Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4480/20 (B. P.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4480/20
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP 4480/20, rješavajući apelaciju Branka Pudara, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Branko Pudar.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskog suda u Mostaru kao predmet broj 58 0 P 048159 10 I.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 P 048159 10 I, u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Branku Pudaru isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Branko Pudar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, kojeg zastupa Darislav Paponja, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Paponja-Bunoza iz Mostara, podnio je 14. prosinca 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 P 048159 10 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 18. prosinca 2020. i 6. listopada 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 12. travnja i 1. prosinca 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju.
4. Ustavni sud je 17. prosinca 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
5. Ustavni sud je 23. prosinca 2021. godine dostavio punomoćniku apelanta odgovore Općinskog suda na koje punomoćnik apelanta u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
7. Apelant je 8. lipnja 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv F.A. i Lj.A. (u daljnjem tekstu: prvoizvršenik i/ili drugoizvršenik i/ili izvršenici) na temelju Presude Općinskog suda broj 07-58-P-048159-08 od 14. listopada 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 048159 09 Gž od 25. ožujka 2010. godine, radi iseljenja iz stana i naknade troškova izvršnog postupka po određenju suda.
8. Općinski sud je 28. prosinca 2010. godine dozvolio predloženo izvršenje pri tome određujući troškove izvršenja u iznosu od 285,00 KM.
9. Odlučujući o prigovoru, Općinski sud je 11. srpnja 2011. godine donio rješenje kojim je prigovor izvršenika odbio kao neutemeljen.
10. Apelant je tijekom postupka radi provođenja predmetnog rješenja o izvršenju u više navrata uređivao prijedlog za izvršenje u pogledu troškova postupka.
11. Apelant je 25. siječnja 2012. godine uveden u posjed predmetnog stana.
12. Općinski sud je 11. prosinca 2014. godine sačinio zapisnik u kojem je, između ostalog, konstatirano da izvršenik nije u mogućnosti „sad“ izmiriti troškove izvršnog postupka, kao i da će punomoćnik apelanta naknadno dostaviti iznos troškova.
13. Općinski sud je 22. prosinca 2014. godine od apelanta zatražio da, imajući u vidu iseljenje izvršenika, te da se rješenje nije moglo provesti u cijelosti, dostavi novu adresu izvršenika, kao i visinu troškova kako bi se izvršni postupak mogao nastaviti.
14. Općinski sud je 21. siječnja 2015. godine donio zaključak kojim je apelantu naložio da uredi prijedlog za izvršenje na način da ispravno navede datume održavanja ročišta za predaju u posjed nepkretnine za koje traži dodatne troškove radi nazočnosti na ročištima.
15. Općinski sud je 30. srpnja 2015. godine donio Rješenje o izvršenju broj 58 0 P 048159 10 I koje je 7. rujna 2015. godine dostavio Federalnom zavodu MIO.
16. Općinski sud je 2. studenog 2015. godine donio zaključak kojim je naložio apelantu da uredi prijedlog i predloži drugo sredstvo izvršenja.
Predmetni postupak
17. Postupajući po uređenom prijedlogu za izvršenje, Općinski sud je 9. lipnja 2016. godine donio Rješenje broj 58 0 P 048159 10 I kojim je odredio da se obveza izvršenika ima izvršiti pljenidbom i prijenosom sredstava koja izvršenik prima kod Općinske službe za društvene djelatnosti, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk do ½ iznosa osobne invalidnine koja se isplaćuje izvršeniku svaki mjesec radi naplate novčanog potraživanja.
18. Apelant je naveo da je, nakon donošenja rješenja o izvršenju, saznao da je izvršenik osobnu invalidninu počeo primati putem Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara, te je u tome pogledu 3. listopada 2017. godine Općinskom sudu dostavio uređeni prijedlog za izvršenje.
19. Općinski sud je 8. travnja 2021. godine Općinskoj službi za društvene djelatnosti, opću upravu i branitelje Općine Čitluk dostavio rješenje od 9. lipnja 2016. godine. Navedena služba je 15. travnja 2021. godine obavijestila Općinski sud da prvoizvršenik nije korisnik novčanih naknada Odsjeka za branitelje Općine Čitluk.
20. Postupak je u tijeku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da je, zbog neizvršenja rješenja od 9. lipnja 2016. godine, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tijek postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da je na zahtjev Općinskog suda u više navrata tom sudu dostavio uređen prijedlog za izvršenje, te da Općinski sud niz godina ne izvršava rješenja o izvršenja od 9. lipnja 2016. godine, te ne odlučuje o njegovom uređenom prijedlogu od 3. listopada 2017. godine zbog čega je više puta urgirao pred tim sudom. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
22. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 12. travnja 2021. godine naveo tijek postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da su navodi apelacije neutemeljeni, kao i da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanta zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred tim sudom. Ističe da je tijekom postupka došlo do promjene postupajućeg suca, da je 2017. godine status predmeta iskazan kao završen i da je nakon toga provedena izvršna radnja od tada postupajućeg stručnog suradnika. Ukazuje na veliki broj predmeta koji se nalaze u radu postupajućeg suca. Navodi da je pregledom spisa očito da je apelant mijenjao prijedloge izvršenja, te da je duljina trajanja postupka uvjetovana njegovim postupcima. Ukazuje da će uređeni prijedlog za izvršenje od 9. lipnja 2016. godine postupajući sudac dostaviti Općinskoj službi za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk radi izvršenja. Predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
23. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 1. prosinca 2021. godine ponovio navode iz prethodnog odgovora na apelaciju, dodajući da je dostavljen i posljednji uređeni pravomoćni i izvršni prijedlog na izvršenje Općinskoj službi za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk, te da je navedena služba odgovorila da izvršenik nije korisnik novčanih naknada Odsjeka za branitelje Općine Čitluk.
24. Ustavni sud je 17. prosinca 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizlazi da je postupak u tijeku pred tim sudom.
V.Relevantni propisi
25. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Članak 5.
U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno.
Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Članak 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravomoćno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treća osoba ispuni obvezu prema tražitelju izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stavka 3. ovog članka sud će pozvati tražitelja izvršenja da podnese prijedlog iz članka 8. stavak 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neutemeljen.
(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stavka 5. ovog članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stakva 5. ovog članka prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.
(7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih osoba.
Članak 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
26. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
28. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na duljinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12. i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, oač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
29. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant smatra da je, zbog duljine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog neizvršenja rješenja od 9. lipnja 2016. godine došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2. što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
31. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26).
32. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obvezu da organizira sustav za izvršenje presuda koji treba biti efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Europski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Europskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
33. Prema članku 31. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da apelant predmetnom apelacijom ukazuje na duljinu trajanja postupka od 9. lipnja 2016. godine, kada je Općinski sud odobrio predloženo izvršenje na novopredloženom predmetu, odnosno sredstvu izvršenja, te će Ustavni sud imajući u vidu navedeno razmatrati period od tog datuma pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od oko pet i pol godina.
Analiza duljine trajanja izvršnog postupka
34. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne presude. Na temelju predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenijem postupku.
35. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant u relevantnom periodu koji se razmatra ovom apelacijom ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obvezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu iz čega proizlazi da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelant tijekom postupka predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, što je bez sumnje njegovo proceseno pravo usmjereno na ostvarivanje svog potraživanja, ali je, s druge strane, objektivno utjecalo na duljinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupio po apelantovom prijedlogu. Međutim, analizirajući ponašanje Općinskog suda u relevantnom periodu koji se razmatra predmetnom apelacijom, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko pet i pol godina da rješenje od 9. lipnja 2016. godine dostavi Općinskoj službi za društvenu djelatnost, opću upravu, branitelje i civilnu zaštitu Općine Čitluk, što nije u skladu sa procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. Navedeni period pasivnosti Općinski sud, u odgovoru na apelaciju, pravda promjenom postupajućih sudaca i velikim brojem predmeta kojim je zadužen postupajući sudac. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedene okolnosti ne mogu smatrati objektivno prihvatljivim razlozima nepostupanja u izvršnim predmetima. Pri tome Ustavni sud zapaža, što proizlazi iz apelacionih navoda, da Općinski sud u periodu od oko četiri godine nije odlučio o uređenom prijedlogu za izvršenje. Naime, apelant navodi da je 3. listopada 2017. godine Općinskom sudu dostavio uređeni prijedlog za izvršenje imajući u vidu njegovo saznanje da je izvršenik invalidninu počeo primati putem Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara, te da o tome Općinski sud još uvijek nije odlučio, niti se u predmetnim odgovorima na apelaciju osvrtao na istaknute navode apelanta. Stoga, obzirom na izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u relevantnom periodu koji se razmatra ovom apelacijom imao značajan period neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obvezom učinkovito i ekonomično poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, ali per se nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
36. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo apelanta na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije zbog duljine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
37. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
38. Obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja izvršnog postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
39. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
40. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
41. Također, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu. Obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3. (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obvezom učinkovito i ekonomično poduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini ali i dugogodišnja pasivnost tog suda, per se, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
43. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić