Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4547/20 („MEFA-OIL“ d.o.o. Kladanj)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4547/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 4547/20, rješavajući apelaciju „MEFA-OIL“ d.o.o. Kladanj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio „MEFA-OIL“ d.o.o.

Kladanj.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Ip 068030 16 Ip od 23. februara 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „MEFA-OIL“ d.o.o. Kladanj (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 17. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Ip 068030 16 Ip od 23. februara 2021. godine.

2. Apelant je 29. decembra 2020. i 12. marta 2021. godine obavijestio Ustavni sud o promjenama činjeničnog i pravnog stanja u konkretnom predmetu.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je u periodu od 21. decembra 2020. do 22. oktobra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Općinski i Kantonalni sud su u periodu od 12. januara do 3. novembra 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.

5. Ustavni sud je 23. decembra 2021. godine dostavio apelantovom punomoćniku odgovore Općinskog suda i Kantonalnog suda, na koje apelantov punomoćnik u ostavljenom roku nije dostavio izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 5. januara 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje sa zahtjevom za utvrđivanje imovine izvršenika „MUJ-OS“ d.o.o. za građevinske radove na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 207415 14 Mals od 16. septembra 2015. godine radi namirenja duga.

8. Apelant je 22. februara 2016. godine, na osnovu podataka koje je Općinski sud pribavio o imovini izvršenika, dostavio Općinskom sudu uređeni prijedlog za izvršenje.

9. Općinski sud je 21. marta 2016. godine donio Rješenje o izvršenju broj 33 0 lp 068030 16 lp određujući izvršenje na vozilima i drugim pokretnim stvarima izvršenika, protiv kojeg je izvršenik uložio prigovor.

10. Općinski sud je 23. marta 2016. godine odredio zabilježbu zabrane otuđenja vozila izvršenika na kojima je određeno izvršenje.

11. Općinski sud je 21. juna 2016. godine zatražio podatke od Registarskog odjela Općinskog suda u Tuzli o statusu izvršenika, nakon čega je obaviješten da je Rješenjem broj 032-0-Reg-14- 002033 od 29. decembra 2014. godine, na zahtjev osnivača, utvrđen prestanak navedenog pravnog subjekta te da on još uvijek nije brisan iz sudskog registra.

12. Općinski sud je 21. septembra 2016. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju i rješenje o izvršenju je u cijelosti održao na snazi, protiv kojeg rješenja je izvršenik izjavio žalbu.

13. Općinski sud je 22. novembra 2016. godine Kantonalnom sudu dostavio spis na nadležno postupanje.

14. Odlučujući o žalbi izvršenika, Kantonalni sud je 21. oktobra 2020. godine donio Rješenje broj 33 0 lp 068030 16 Pž kojim je žalbu izvršenika odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

15. Kantonalni sud je 9. novembra 2020. godine predmetni spis dostavio Općinskom sudu na nadležno postupanje.

16. Općinski sud je 11. decembra 2020. godine donio zaključak o pljenidbi pokretnih stvari izvršenika.

17. Sudski izvršilac je 17. decembra 2020. godine sačinio zapisnik o neprovođenju pljenidbe.

18. Općinski sud je 25. decembra 2020. godine obavijestio apelanta da sudski izvršilac tog suda prilikom izlaska na lice mjesta nije našao pokretne stvari koje bi bile predmet pljenidbe, te je naveo da apelant može predložiti ponovno provođenje pljenidbe.

19. Općinski sud je 23. februara 2021. godine donio Rješenje broj 33 0 lp 068030 16 lp kojim je obustavio izvršenje određeno predmetnim rješenjem o izvršenju zbog brisanja izvršenika iz sudskog registra. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 032-0- Reg-18-000793 od 30. aprila 2018. godine izvršen upis zaključenja postupka likvidacije i brisanja pravnog subjekta odnosno izvršenika u likvidaciji iz sudskog registra na osnovu Rješenja Općinskog suda Tuzla broj 32 0 L 319119 17 L od 21. marta 2018. godine. Kako je izvršeno brisanje izvršenika iz sudskog registra koji zbog toga ne egzistira kao pravni subjekt, Općinski sud je naveo da je odlučio da predmetni postupak izvršenja predmetnog rješenja o izvršenju obustavi zbog brisanja izvršenika iz sudskog registra shodno odredbi člana 382.b. stav 4. Zakona o parničnom postupku FBiH, a u vezi sa članom 21. Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH i članom 63. stav 3. ZIP-a.

20. Apelant je naveo da protiv navedenog rješenja nije podnio žalbu.

21. Postupak je okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je prvostepeni sud mogao i trebao provesti izvršenje bez čekanja na drugostepenu odluku jer žalba ne odlaže izvršenje. Predlaže da Ustavni sud obaveže Vladu Tuzlanskog kantona da mu nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, kao i da mu se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije.

23. Apelant je 29. decembra 2020. i 12. marta 2021. godine obavijestio Ustavni sud o promjenama činjeničnog i pravnog stanja u konkretnom predmetu, iz kojih proizlazi da je rješenjem Općinskog suda od 23. februara 2021. godine obustavljeno izvršenje jer je u toku trajanja izvršnog postupka, izvršena likvidacija i brisanje izvršenika. Ističe da nije izjavljivao žalbu na navedeno rješenje o obustavi jer bi, kako navodi, žalba bila odbijena imajući u vidu da je nesporno da se postupak obustavlja u slučaju prestanka postojanja pravnog lica, u ovom slučaju izvršenika. Ukazuje da je likvidacija i brisanje izvršenika izvršena kada se spis ovog izvršnog predmeta nalazio na postupanju pred Kantonalnim sudom. S obzirom na to da duži niz godina Kantonalni sud nije postupao, a samim tim da prvostepeni sud nije provodio rješenje o izvršenju na vozilima izvršenika (iako žalba ne odlaže izvršenje), te da je izvršenik brisan iz sudskog registra tokom 2018. godine, apelant je ostao nenamiren u svom potraživanju, zbog čega smatra da je došlo do povrede njegovih prava.

b) Odgovori na apelaciju

24. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 13. januara 2021. godine naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke ukazujući da je u predmetnom prigovoru izvršenika on naveo da više od tri godine ne egzistira, da ne posjeduje nikakva novčana primanja, kao ni pokretnu i nepokretnu imovinu, te da je prestao da radi Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Reg-14- 002033 od 29. decembra 2014. godine. Navodi da iz predmetnog spisa proizlazi da je apelant, za vrijeme dok se spis nalazio kod Kantonalnog suda na rješavanju po žalbi, zauzeo potpuno pasivan stav jer nije predlagao da sud provede pljenidbu vozila za koja je određena zabrana otuđenja u Službi za registraciju vozila, ako je znao da izvršenik nema druge imovine iz koje se može namiriti, a koja vozila će vremenom izgubiti na vrijednosti, kao što tvrdi u apelaciji. Zbog navedenog smatra da je apelant uveliko doprinio ovakvom stanju. Smatra da je postupao ekonomično i djelotvorno, da je odredio i zabranu otuđenja vozila na kojima je određeno izvršenje tako da izvršenik nije mogao otuđiti vozila, slijedom čega ukazuje da sudovi nisu odgovorni ako apelant ne namiri svoje potraživanje prema izvršeniku za koga je utvrđeno da je prestao da radi još 2014. godine, dakle i prije donošenja izvršne isprave. Smatra da Ustavni sud pri donošenju odluke treba imati u vidu i općepoznatu činjenicu da sudovi posljednju godinu dana nisu radili u punom obimu posla zbog pandemije virusa korona. Iz navedenih razloga predlaže da se apelacija odbije.

25. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 2. novembra 2021. godine naveo da je izvršenik kao poslovni subjekt brisan iz registra, te da ga je o navedenom obavijestilo lice ovlašteno za zastupanje izvršenika. Ukazuje da je to provjerio i tražio podatke od Općinskog suda u Tuzli koji je 15. februara 2021. godine obavijestio Općinski sud da je Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Reg-18-000793 od 30. aprila 2018. godine izvršen upis zaključenja postupka likvidacije i brisanja pravnog subjekta „MUJ-OS“ d.o.o. Živinice u likvidaciji iz sudskog registra na osnovu Rješenja Općinskog suda Tuzla broj 32 0 L 319119 17 L od 21. marta 2018. godine. Prema mišljenju Općinskog suda, apelant je ostao nenamiren zbog nepostojanja imovine iz koje bi se namirio, a ne zbog neprovođenja izvršenja od strane ovog suda i ne zbog neažurnosti drugostepenog suda kako se navodi u apelaciji. Navedeno, kako ističe, proizlazi iz Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Reg-14-002033 od 29. decembra 2014. godine kojim je utvrđen prestanak izvršenika kao pravnog subjekta imajući u vidu da je izvršenik bio prezadužen i prije donošenja izvršne isprave na osnovu koje je po apelantovom prijedlogu određeno izvršenje i prije podnošenja prijedloga za izvršenje. Ističe da je apelant imao mogućnost da prijavi svoje potraživanje prema izvršeniku u likvidacionom postupku tokom 2018. godine, koji se vodio kod Općinskog suda u Tuzli, kao i da Općinski sud o tome nema saznanja. Navodi da apelant za vrijeme dok se spis nalazio kod Kantonalnog suda na rješavanju po žalbi nikada nije predlagao provođenje pljenidbe, a i da jeste to učinio, očigledno je da se ne bi mogao ni namiriti u ovom sudskom postupku jer je u tom periodu prema izvršeniku već bio otvoren i zaključen likvidacioni postupak.

26. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da na Građanskom referatu tog suda ima veliki broj neriješenih predmeta koji se rješavaju kvartalnim planom po prioritetu, odnosno prema starosti inicijalnog akta, što je, kako navodi, utjecalo na dužinu trajanja žalbenog postupka u predmetnoj pravnoj stvari. Smatra da navodi iz apelacije nisu osnovani i da postupanje tog suda nije utjecalo na ostvarivanje apelantovih prava u ovom izvršnom postupku. Smatra da odlučivanje pred Kantonalnim sudom nije utjecalo na provođenje izvršnih radnji na određenom predmetu i sredstvu izvršenja, i to zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, jer žalba ne zadržava tok izvršnog postupka ni namirenje tražioca izvršenja u smislu člana 12. stav 5. Zakona o izvršnom postupku. Smatra da nije osnovan apelantov navod da postupak još nije okončan jer on nije namirio svoje potraživanje u situaciji kada apelant u svom podnesku dostavljenom Ustavnom sudu navodi da je postupak obustavljen i da se apelant nije žalio na tu odluku suda, a prema članu 64. Zakona o izvršnom postupku postupak izvršenja se smatra završenim, između ostalog, i obustavom izvršenja. Također, smatra da ni tok ovog izvršnog postupka u svakom slučaju nije sprečavao apelanta da svoja potraživanja ostvari u likvidacionom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli, kako to apelant navodi, pa na taj njegov propust nije od utjecaja na dužinu trajanja izvršnog postupka.

V.Relevantni propisi

27. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 63. (stav 3) Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

30. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 Ip 068030 16 Ip od 23. februara 2021. godine. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u Federaciji BiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

32. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

35. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

36. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 5. januara 2016. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 23. februara 2021. godine kada je rješenjem Općinskog suda obustavljen postupak izvršenja u ovom izvršnom predmetu zbog brisanja izvršenika iz sudskog registra. Dakle, period od oko pet godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

38. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku pokrenutom na osnovu pravomoćne presude. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku imajući u vidu činjenicu da je tokom postupka u postupku likvidacije izvršenik brisan iz sudskog registra.

39. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka tražio da se utvrdi izvršenikova imovina, i to prije donošenja predmetnog rješenja o izvršenju, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje njegovog potraživanja, ali je s druge strane u određenoj mjeri utjecalo na dužinu trajanja postupka jer je Općinski sud postupio po apelantovom prijedlogu i zatražio potrebne podatke. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko mjesec dana da po uređenom prijedlogu za izvršenje donese rješenje o izvršenju, kao i da mu je trebalo oko četiri mjeseca da odluči o prigovoru izvršenika, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. obavezom da efikasno i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Nakon toga, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o žalbi izvršenika. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je od dostavljanja spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu (22. novembra 2016. godine) pa do vraćanja prvostepenom sudu (9. novembra 2020. godine) Kantonalni sud svoju odluku donio u periodu od oko četiri godine, što nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. Naime, Ustavni sud zapaža da navedenu neaktivnost Kantonalni sud pravda velikim brojem predmeta na Građanskom referatu tog suda koji se rješavaju prema starosti inicijalnog akta, što se ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za navedenu neaktivnost u postupcima koji su po zakonu hitni i od naročitog značaja za apelanta koji nastoji ostvariti potraživanja iz radnog odnosa. Nakon povratka predmetnog spisa na nadležno postupanje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno razumnim periodima provodio procesne radnje s ciljem okončanja postupka. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio zaključak o pljenidbi pokretnih stvari izvršenika, zatim da je sudski izvršilac tog suda izašao na teren radi pljenidbe i sačinio zapisnik o neprovođenju pljenidbe, obavijestio apelanta da sudski izvršilac nije našao pokretne stvari koje bi bile predmet pljenidbe, te je na kraju donio rješenje o obustavi izvršenja određenog predmetnim rješenjem o izvršenju zbog brisanja izvršenika iz sudskog registra, čime je izvršni postupak u skladu s odredbom člana 63. Zakona o izvršnom postupku dovršen i u cijelosti obustavljen. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano. Međutim, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, iako je Općinski sud u kasnijem toku postupka u relativnom razumnim periodima preduzimao određene procesne radnje u predmetnom izvršnom postupku, Ustavni sud smatra su redovni sud tokom postupka imali značajne periode neaktivnosti. Stoga, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski i Kantonalni sud nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

40. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne i materijalne štete

41. Apelant je zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda u predmetnom postupku, odnosno zbog dužine trajanja postupka zatražio naknadu nematerijalne i materijalne štete.

42. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da se radi o pravnom licu, da je predmetni postupak okončan, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje dovoljna satisfakcija za apelanta.

43. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu materijalne štete zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda u konkretnom slučaju, odnosno zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda nema nadležnost za odlučivanje o naknadi materijalne štete, zbog čega nije mogao ni razmatrati ovaj apelantov zahtjev.

Ostali navodi

44. Apelant također navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

45. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da te troškove snose isključivo apelanti. VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer redovni sudovi nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

47. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4547/20 („MEFA-OIL“ d.o.o. Kladanj) | Sudska praksa | Aktio