Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3966/21 (I.T. i S. K.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Invalidnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3966/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3966/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli I. T. i Senad Kremo, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

I. T. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U

004504 20 U 2 od 9. septembra 2021. godine;

Senad Kremo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 U 007342 19 U od 23. septembra 2021. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3966/21

1. I. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Anela Musa advokat iz Mostara, podnio je 23. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 004504 20 U 2 od 9. septembra 2021. godine.

2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) od 21. septembra 2020. godine ukinuto je konačno rješenje Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostara od 12. maja 2007. godine (kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta) i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, te je određeno da apelant ima pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu, kao i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, s tim da mu prava priznata predmetnim rješenjem pripadaju od 21. septembra 2020. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korišćenje priznatih prava.

3. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Federalnog ministarstva od 21. septembra 2020. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 004504 20 U 2 od 9. septembra 2021. godine.

2. AP-4304/21

4. Senad Kremo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnio je 16. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 007342 19 U od 23. septembra 2021. godine.

5. Rješenjem Federalnog ministarstva od 6. marta 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Uprave za pitanja boraca Hercegovačko-neretvanskog kantona od 13. juna 2006. godine (kojim je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta) i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnog vojnog invalida VIII grupe sa 40% vojnog invaliditeta, te je određeno da apelant ima pravo na ličnu invalidninu u određenom mjesečnom novčanom iznosu, kao i ostala prava propisana Zakonom o pravima branilaca i članova njihovih porodica, s tim da mu prava priznata predmetnim rješenjem pripadaju od 6. marta 2019. godine i traju dok postoje zakonom propisani uslovi za korišćenje priznatih prava.

6. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja Federalnog ministarstva od 6. marta 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 70 0 U 007342 19 U od 23. septembra 2021. godine odbio predmetnu tužbu.

7. U obrazloženju osporenih odluka Vrhovni sud je naveo da je Federalno ministarstvo na osnovu odredbi člana 7. stav (3) i člana 14. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korišćenja prava iz oblasti boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon), rješavajući po službenoj dužnosti, uputilo predmete apelanata nadležnim ljekarskim komisijama. Nadalje, Vrhovni sud je ukazao da su u predmetnim upravnim postupcima doneseni nalazi i mišljenja prvostepene ljekarske komisije, protiv kojih nalaza i mišljenja su apelanti izjavili prigovore, te da je nadležna drugostepena ljekarska komisija potom donijela nove nalaze i mišljenja (u kojima se saglasila s nalazima i mišljenjima prvostepene ljekarske komisije). Osim toga, Vrhovni je sud istakao da je u predmetnim postupcima ocjena invaliditeta apelanata data na osnovu neposrednog pregleda apelanata, te na osnovu medicinske dokumentacije iz spisa predmeta na osnovu koje su apelanti i ranije cijenjeni, kako je to propisano odredbama člana 7. stav (4) Zakona, te odredbama člana 13.a stav (2) Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Prema tome, Vrhovni sud je naveo da su osporena rješenja donesena u skladu sa odredbama Zakona i Pravilnika, s obzirom da je drugostepena ljekarska komisija dala potpunu, jasnu i dovoljno obrazloženu ocjenu vojnog invaliditeta apelanata (shodno relevantnim odredbama Pravilnika i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta) na osnovu medicinske dokumentacije o liječenju i na osnovu neposrednog pregleda apelanata. Takođe, Vrhovni sud je naveo da su neosnovani navodi apelanata da im nije omogućeno učešće u predmetnim upravnim postupcima jer im je pravom na izjavljivanje prigovora protiv nalaza i mišljenja prvostepene ljekarske komisije (kojim pravom su se apelanti u predmetnim upravnim postupcima koristili, shodno odredbama člana 23.a. Pravilnika) bilo omogućeno da se izjasne o svim činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje osporenih rješenja.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3966/21.

Apelacioni navodi

9. U predmetnim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant u predmetu AP-3966/21 ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, dok se apelant u predmetu AP-4304/21 poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, osporavaju nalaze i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija, te navode da im nije dana mogućnost da učestvuju u postupku.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su apelanti ukazali u predmetnim apelacijama odnose na način na koji su upravni organi i Vrhovni sud utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona i Pravilnika, u obrazloženju svojih odluka dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija jasni i potpuni, a u takvom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud obrazložio svoje odluke i u odnosu na navode apelanata da im nije omogućeno učešće u predmetnim upravnim postupcima, u čemu Ustavni sud takođe ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3966/21 (I.T. i S. K.) | Sudska praksa | Aktio