Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4279/21 (J.J.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4279/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-4279/21, rješavajući apelaciju koju je podnio J. J., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio J. J.
protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 11 0 K 023456 21 Kž 3 od 8. listopada 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. J. J. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 15. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 023456 21 Kž 3 od 8. listopada 2021. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izdržavanje kazne zatvora, do donošenja konačne odluke po ovoj apelaciji.
2. Rješenjem Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) od 8. lipnja 2021. godine odbijen je zahtjev apelanta da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja mu je izrečena pravomoćnom presudom toga suda od 2. listopada 2020. godine, zamjeni novčanom kaznom.
3. Rješenjem Vrhovnoga suda od 8. listopada 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanta izjavljen protiv rješenja Okružnoga suda od 8. lipnja 2021. godine.
4. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je točno stanovište priziva da Krivični zakonik u čl. 46a. st. 3. ne pravi razliku za koja se kaznena djela može dozvoliti zamjena kazne zatvora novčanom kaznom. Međutim, istakao je da je ostavljajući sudu mogućnost da kaznu zamjeni, Zakon mu daje pravo i obvezu da cijeni sve okolnosti vezane za kazneno djelo i učinitelja kaznenoga djela, od kojih ovisi odluka da li će tu kaznu zamijeniti. Nadalje, istakao je da ova ocjena obuhvaća vrstu i narav kaznenoga djela, okolnosti pod kojima je ono izvršeno i osobnost učinitelja, kao i prognozu utjecaja na ostvarenje specijalne i generalne prevencije. Imajući u vidu navedeno, istakao je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radi o koruptivnome kaznenome djelu, počinjenome na štetu izbjeglih osoba, od kojih je zahtijevana naknada za rješavanje osnovnoga egzistencijalnoga pitanja, tj. smještaja. Nadalje, istakao je da navedene okolnosti, bez obzira na loše zdravlje i kratko razdoblje do umirovljenja, ne opravdavaju zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na kažnjavanje samo na temelju zakona iz članka 7. Europske konvencije, te prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom ispunjenosti uvjeta za zamjenu kazne zatvora sa novčanom kaznom predstavljao postupak u kojemu je «utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe» protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
8. Naime, u kaznenome postupku koji je okončan pravomoćnom presudom Okružnog suda od 2. listopada 2020. godine utvrđena je utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta, utvrđena njegova kazneno-pravna odgovornost za počinjeno kazneno djelo i izrečena mu je kaznena sankcija, tj. kazna zatvora. Ustavni sud zapaža da se pak, u konkretnomu slučaju, radi o postupku po zahtjevu apelanta za zamjenu izrečene kazne zatvora za novčanu kaznu, u kojem je donesena osporena odluka Vrhovnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak ne tiče odlučivanja o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uvjeta za zamjenu kazne zatvora za novčanu kaznu (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2855/16 od 16. rujna 2016. godine, AP-4550/19 od 15. siječnja 2020. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnome postupku nije utvrđivala utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnome slučaju nije primjenjiv. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U svezi sa navodima apelanta o povredi članka 7. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje da je smisao članka 7. Europske konvencije da osigura "neophodnu zaštitu protiv proizvoljnoga procesuiranja, osuđivanja i kažnjavanja". Prema ustanovljenoj praksi Europskoga suda, pojam "kaznenoga djela" u članku 7. Europske konvencije blisko je povezan sa značenjem pojma "kaznena optužba" iz članka 6. Europske konvencije (vidi Europski sud, odluka u predmetu Dogan i drugi protiv Turske aplikacija broj 8803-8811/02 od 29. lipnja 2004. godine). Kako je Ustavni sud u ovome slučaju ocijenio da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi članka 7. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5801/10 od 9. listopada 2013. godine, AP-4550/19 od 15. siječnja 2020. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
10. Nadalje, Ustavni sud zapaža, kako to proistječe iz osporenoga rješenja, da apelant nije "pod prinudom zadržan na određenome mjestu", već da samo postoji formalni akt na temelju kojega bi apelant mogao biti lišen slobode, dakle, koji ukazuje da takva mogućnost postoji (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2989/16, od 15. rujna 2016. godine, toč. 10. i 11., odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga se u konkretnome slučaju se ne mogu primijeniti jamstva iz članka 5. Europske konvencije - da nitko ne smije biti proizvoljno lišen slobode, zbog čega proistječe da je u odnosu na navode apelanta, koji se tiču povrede prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Obzirom na odluku Ustavnoga suda u ovome predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić