Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2798/21 (I. V. i drugi)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Upravni spor
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Invalidnina
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Invalid
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2798/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-2798/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ilija Vrančić i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Ilija Vrančić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 007757 19 U od 11. ožujka 2021. godine;
Almir Zalihić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 008029 20 U od 8. lipnja 2021.
godine;
Marinko Čuljak protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 008129 20 U od 1. travnja 2021.
godine;
Pavo Čolak protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 008463 20 U od 20. svibnja 2021. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2798/21
1. Ilija Vrančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Slaven Bevanda odvjetnik iz Mostara, podnio je 4. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 007757 19 U od 11. ožujka 2021. godine.
2. Rješenjem Službe za branitelje iz Domovinskog rata Općine Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Služba) od 3. travnja 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V. skupine sa 70% vojnoga invaliditeta, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.
3. Rješenjem Federalnoga ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata (u daljnjemu tekstu: Ministarstvo) od 11. rujna 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe od 3. travnja 2007. godine i upravna stvar je riješena tako da je apelantu prestalo prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida i pravo na osobnu invalidninu.
4. Presudom Vrhovnoga suda od 11. ožujka 2021. godine tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 11. rujna 2019. godine je odbijena.
2. AP-2850/21
5. Almir Zalihić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Gordan Stojić odvjetnik iz Mostara, podnio je 6. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 008029 20 U od 8. lipnja 2021. godine.
6. Rješenjem Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara (u daljnjemu tekstu: Služba) od 3. listopada 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IV. grupe sa 80% invalidnosti, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.
7. Rješenjem Ministarstva od 23. prosinca 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe od 3. listopada 2006. godine i upravna stvar riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VIII. grupe s 40% vojne invalidnosti, po osnovu oboljenja na koje je služba u Oružanim snagama utjecala na pogoršanje, te da kao takav ima pravo na osobnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu.
8. Presudom Vrhovnoga suda od 8. lipnja 2021. godine tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 23. prosinca 2019. godine je odbijena.
3. AP-2889/21
9. Marinko Čuljak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, podnio je 10. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 008129 20 U od 1. travnja 2021. godine.
10. Rješenjem Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji Grada Mostara (u daljnjemu tekstu: Služba) od 15. siječnja 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida sa V. grupe sa 70% vojne invalidnosti, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.
11. Rješenjem Ministarstva od 10. veljače 2020. godine ukinuto je konačno rješenje Službe od 15. siječnja 2007. godine i upravna stvar je riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI. grupe sa 60% vojne invalidnosti po osnovu povrede i oboljenja koje se pogoršalo vršeći vojne dužnosti u Oružanim snagama, te da kao takav ima pravo na osobnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu.
12. Presudom Vrhovnoga suda od 1. travnja 2021. godine tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 10. veljače 2020. godine je odbijena.
4. AP-2919/21
13. Pavo Čolak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Ivan Brekalo odvjetnik iz Širokog Brijega, podnio je 11. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Vrhovnoga suda broj 70 0 U 008463 20 U od 20. svibnja 2021. godine.
14. Rješenjem Službe za branitelje iz Domovinskog rata Općine Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Služba) od 1. studenog 2005. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V. grupe sa 70% vojne invalidnosti, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu.
15. Rješenjem Ministarstva od 6. kolovoza 2020. godine ukinuto je konačno rješenje Službe od 1. studenog 2005. godine i upravna stvar riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X. grupe sa 20% vojne invalidnosti, po osnovu povrede zadobivene vršeći vojne dužnosti u Oružanim snagama i kao takav ima pravo na osobnu invalidninu u određenom mjesečnom iznosu.
16. Presudom Vrhovnoga suda od 20. svibnja 2021. godine tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 6. kolovoza 2020. godine je odbijena.
Činjenično stanje
17. U svim obrazloženjima osporenih odluka Vrhovni je sud istakao da je Ministarstvo na temelju čl. 14. i čl. 7. st. 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite (u daljnjemu tekstu: Zakon o provođenju kontrole), rješavajući po službenoj dužnosti, uputio predmete apelanata nadležnome liječničkome povjerenstvu. Vrhovni je sud u svim predmetima konstatirao da su doneseni nalazi i mišljenja od prvostupanjskoga liječničkoga povjerenstva, na koje su svi apelanti istakli prigovore, te da su nadležna drugostupanjska liječnička povjerenstva, na temelju pregleda apelanta i uvida u medicinsku dokumentaciju, potom donijela nove nalaze i mišljenja u kojima su se suglasili s ranijim nalazima i mišljenjima. Nadalje, Vrhovni je sud u obrazloženjima odluka istakao da su rješenja Ministarstva utemeljena na nalazima i mišljenjima koji su potpuni, jasni i dovoljno obrazloženi, te da sadrže sve činjenice i okolnosti od značaja za donošenje pravilnoga rješenja, sukladno čl. 8. st. 2. i članka 13.a Pravilnika o radu liječničkih komisija u postupku ostvarivanja prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjemu tekstu: Pravilnik). Osim toga, Vrhovni je sud je u predmetu AP-2798/21, AP-2889/21 i AP-2919/21 istakao da je ocjena invaliditeta apelanata, suprotno prigovorima tužbe, dana na temelju neposrednoga pregleda apelanata, te na temelju liječničke dokumentacije iz spisa predmeta na temelju koje su apelanti i ranije cijenjeni, kako to propisuje odredba čl. 7. st. 4. Zakona o provođenju kontrole i čl. 13.a st. 2. Pravilnika. U predmetima AP-2850/21 i AP-2889/21 Vrhovni sud je naveo da su neutemeljeni prigovori apelanta da je Ministarstvo bilo dužno pribaviti nalaz i mišljenje zdravstvene ustanove i/ili saslušati vještake doktore i/ili saslušati svjedoke doktore, jer u skladu sa Zakonom o provođenju kontrole nalaz i mišljene daje isključivo liječničko povjerenstvo Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja u postupku provođenja Zakon o provođenju kontrole. Također, u predmetima AP-2798/21, AP-2889/21 i AP-2919/21 Vrhovni sud je istakao da su apelanti neutemeljeno ukazivali na neustavnost odredbi Zakona o provođenju kontrole i presude Ustavnog suda Federacije BiH, jer su postupci provedeni u skladu sa odredbama tog Zakona koje nisu oglašene neustavnim, uz odgovarajuću primjenu pravila upravnog postupka i davanje stranci (apelantima) mogućnosti sudjelovanja u postupku, koje su iskoristili isticanjem prigovora, kao i pokretanjem upravnog spora. Konačno, u predmetima AP-2798/21 i AP-2919/21 Vrhovni sud je istakao da je apelantima nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog povjerenstva uredno dostavljen u skladu sa odredbom članka 23.a. stavak 1. Pravilnika dok je dostava nalaza drugostupanjskog liječničkog povjerenstva izvršena pravilno u skladu s odredbom članka 23. stavak 2. Pravilnika.
Spajanje predmeta
18. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2798/21.
19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
20. U svim predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pored toga apelant u apelaciji AP-2889/21 pozvao se i na povredu zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelanti u apelacijama br. AP- 2798/21, AP-2889/21 i AP-2919/21 navode kako im nije omogućeno da sudjeluju postupku, pri čemu apelant u apelaciji broj AP-2798/21 navodi kako mu nalaz i mišljenje drugostupanjskog liječničkog povjerenstva nikad nije dostavljen. Pored toga, apelanti u apelacijama br. AP-2798/21 i AP-2889/21 navode kako predmetni postupak proveden na temelju odredbi zakona za koje je utvrđeno da su neustavne. Apelanti u apelacijama br. AP-2850/21 i AP-2889/21 navode kako su u postupku trebali biti provedeni dokazi saslušanjem svjedoka i vještaka na okolnosti zdravstvenog stanja apelanta. Apelant u apelaciji AP-2919/21 je isticao da je Vrhovni sud povodom iste činjenične i pravne situacije zauzimao različitu praksu.
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
22. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
24. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o provođenju kontrole i Pravilnika, u obrazloženju osporenih odluka dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih liječničkih povjerenstava jasni i potpuni, a u takvom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud obrazložio svoje odluke i u odnosu na navode apelanata da im nije omogućeno sudjelovanje u predmetnim upravnim postupcima, u čemu Ustavni sud također ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se apelanti pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
25. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić