Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3564/21 (A. B.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
  • Miješanje u imovinu
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3564/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3564/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Avdo Buljubašić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Avdo Buljubašić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 164866 21 Gž od 8. septembra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 164866 20 I od 18. juna 2021.godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Avdo Buljubašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Edin Imamović advokat iz Zenice, podnio je 19. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 164866 21 Gž od 8. septembra 2021. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 26. novembra 2020. godine određeno je izvršenje koje je predložio apelant 11. septembra 2020. godine podneseno protiv izvršenika (I.B. i Dž.B.), a na osnovu izvršne isprave - Sudske nagodbe broj 43 0 P 164866 18 P od 27. septembra 2019. godine, radi predaje u posjed nekretnine.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 164866 20 I od 18. juna 2021.godine usvojen je prigovor izvršenika i u cijelosti obustavljen postupak izvršenja, te stavljeno van snage rješenje o izvršenju i odbačen prijedlog za izvršenje.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 18. juna 2021.godine, Kantonalni sud je rješenjem od 8. septembra 2021. godine odbio predmetnu žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom, rješavajući o prigovoru izvršenika, utvrđeno da podnesena izvršna isprava - Sudska nagodba broj 43 0 P 164866 18 P od 27. septembra 2019. godine nije podobna za izvršenje, jer ne sadrži podatke iz člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Naime, da u konkretnom slučaju navedenom sudskom nagodbom izvršenicima nije naloženo nikakvo ispunjenje obaveze prema apelantu, kao ni rok za ispunjenje. Kantonalni sud je ukazao da je utvrđeno da su navedenom sudskom nagodbom stranke izvršile diobu i odredile među između svojih parcela na licu mjesta, a u skladu sa dopunom nalaza i mišljenja vještaka i sporazumom postignutim na licu mjesta, te postavljeni međašni znaci na licu mjesta. Također je utvrđeno da su u nagodbi stranke saglasno izjavile da je svako od njih danom potpisivanja ove nagodbe u nesmetanom vlasničkom posjedu svog dijela odnosno da dogovoreno faktičko stanje na terenu na ovaj način pravno uobličuju, a da bi se izbjegli daljnji sporovi. Kantonalni sud je naveo da pravilno prvostepeni sud nalazi da ukoliko su izvršenici nakon zaključenja sudske nagodbe apelanta smetali u posjedu nekretnine, zahtjev da se sa tim smetanjem prestane ne može se ostvariti u tom izvršnom postupku, jer smetanje posjeda nije utvrđeno izvršnom ispravom niti je izvršenicima naloženo bilo kakvo činjenje, nečinjenje ili trpljenje u tom pogledu. U vezi s tim je ukazao da je članom 27. stav 1. ZIP-a propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. U konačnici je naveo da je prvostepeno rješenje od 18. juna 2021.godine doneseno pravilnom primjenom odredaba člana 11. stav l., člana 12. stav 3., člana 27. stav 1. i člana 49. ZIP-a, te da su neosnovani suprotni navodi apelanta. Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je u sudskom postupku 43 0 P 164866 20 P, greškom svog advokata te greškom advokata suprotne strane i suda doveden u situaciju da je zaključio sudsku nagodbu koja je neprovodiva, jer ima pogrešne brojeve parcela i jer ne sadrži sve potrebno iz člana 27. stav 1. ZIP-a. Također navodi da je mislio da navedenom sudskom nagodbom konačno rješava dugogodišnji problem u vezi podjele parcele na kojoj je izgrađena njegova kuća.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba ZIP-a u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koje se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3564/21 (A. B.) | Sudska praksa | Aktio