Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3639/21 (D. Đ.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
- Materijalna šteta
- Dokazni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3639/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3639/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Davor Đikić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOS TI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Davor Đikić protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 042531 19 Gž 2 od 23. juna 2021. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 042531 19 P 2 od 24. septembra 2019.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Davor Đikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Advokatsko društvo "Palameta&Palameta" d.o.o. Mostar iz Mostara, podnio je 22. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 042531 19 Gž 2 od 23. juna 2021. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 042531 19 P 2 od 24. septembra 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda od 24. septembra 2019. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 23. juna 2021. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (JP Ceste Federacije Bosne i Hercegovine d.o.o. Sarajevo) da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 9.396,00 KM.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da apelant nije dokazao da je saobraćajna nezgoda nastala kao posljedica nestručnog održavanja ceste od strane tuženog, koje bi bilo razlog destabiliziranja i izlijetanja, te oštećenja apelantovog vozila. U vezi s tim je naveo da je prvostepeni sud svoj zaključak pravilno zasnovao na činjenici da iz prvostepenog spisa (Izvještaja o izvršenom prekršaju sa saobraćajnom nezgodom PU Široki Brijeg od 12. maja 2016. godine sa fotodokumentacijom) ne proizlazi da su na putu bile vidljive masne mrlje, pa su neosnovani suprotni navodi apelanta. Nadalje, naveo je da pravilno prvostepeni sud, za razliku od neosnovanih navoda apelanta, nije poklonio vjeru iskazu vještaka saobraćajne struke sa glavne rasprave, kada vještak govori o postojanju masnih mrlja na putu, pri čemu vještak takav svoj zaključak zasniva na stručnoj literaturi i iskazu apelanta, a ne na materijalnoj dokumentaciji iz spisa, posebno na originalnim fotografijama lica mjesta. Kantonalni sud je naveo da je ovakav stav prvostepenog suda prihvatljiv i pored toga što iz pismenog nalaza vještaka i Izvještaja o izvršenom prekršaju sa saobraćajnom nezgodom proizlazi da su na mjestu nezgode, na desnoj saobraćajnoj traci, gledano u pravcu kretanja vozila apelanta, vidljivi tragovi manje koncentracije pijeska koji je nastao prilikom saniranja ranije saobraćajne nezgode, gdje je došlo do isticanje vode iz hladnjaka i kiseline iz akumulatora. U tom pogledu je naveo da se i vijeće tog suda, prilikom vršenja uvida u originalnu foto dokumentaciju, nije moglo uvjeriti u postojanje masnih mrlja na putu, kako to pokušava prikazati vještak saobraćajne struke. Također je naveo da je prvostepeni sud provedene dokaze cijenio u skladu sa članom 8. Zakona o parničnom postupku i da nije počinio povrede postupka, na koje neosnovano apelant ukazuje, kao i na one na koje taj sud pazi po službenoj dužnosti. Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da je iz sadržaja materijalne dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka te iskaza vještaka, kao i iskaza apelanta nesporno postojanje masnih mrlja na putu, te da je Općinski sud, pored toga, izveo paušalan zaključak da masne mrlje na površini puta nisu vidljive na originalnim fotografijama koje se nalaze u spisu. Apelant se pita zašto je uopće provedeno saobraćajno vještačenje, ako je sud taj koji će krajnje arbitrarno procjenjivati i zaključivati o uzroku, toku i načinu nastanku saobraćajne nezgode na osnovu upravo one dokumentacije koje je bila osnov za izradu nalaza i mišljenja vještaka.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari cijenjeni dokazi, utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP-661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 44/05). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prvostepeni sud u obrazloženju svoje odluke dao razloge u pogledu ocjene izvedenih dokaza, o čemu se izjasnio i drugostepeni sud povodom apelantove žalbe protiv prvostepene presude, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić