Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3620/20 (M.D.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Imovina
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Bračna stečevina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3620/20

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 3620/20, rješavajući apelaciju M. D., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela M. D.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 046316 21 Gž od 4. novembra 2021. godine.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da M. D.

isplati iznos od 200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelantkinja M. D. (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Goran Marić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 9. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Osnovnim sudom u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 85 0 P 046316 17 P 2, koji je okončan Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 046316 21 Gž od 4. novembra 2021. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 27. januara 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda zatraženo je 15. decembra 2021. godine da dostavi presudu koju je donio u drugom stepenu.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio u ostavljenom roku.

4. Ustavni sud je 15. decembra 2021. godine od Osnovnog suda zatražio informaciju o statusu predmetnog postupka.

5. Okružni sud je 22. decembra 2021. godine dostavio Presudu broj 85 0 P 046316 21 Gž od 4. novembra 2021. godine.

6. Ustavni sud je 23. decembra 2021. godine apelantu dostavio na izjašnjenje odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

8. Apelantkinja je 21. avgusta 2014. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv tuženih (ukupno šest fizičkih lica) radi utvrđivanja imovine stečene u bračnoj i vanbračnoj zajednici. Osnovni sud je tužbu na odgovor tuženim poslao 4. decembra 2014. godine. Nadalje proizlazi da se tužba na odgovor nije mogla dostaviti drugotuženoj (J. M.) jer je umrla. Osnovni sud je uvidom u izvod iz matične knjige umrlih Matičnog ureda opština/grad Doboj od 5. februara 2014. godine utvrdio da je drugotužena umrla 8. marta 2010. godine, te je rješenjem od 11. februara 2015. godine predmetni postupak prekinuo zbog smrti u tužbi označene drugotužene. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 8. aprila 2015. godine.

9. Apelantkinja je podneskom od 24. novembra 2016. godine obavijestila Osnovni sud da je ostavinski postupak iza umrle drugotužene sproveden, uredila je tužbeni zahtjev na način da je umjesto umrle kao tužene označila njene nasljednike, te je predložila da se predmetni postupak nastavi.

10. Osnovni sud je Rješenjem broj 85 0 P 046316 17 P 2 od 13. oktobra 2017. godine odredio da se nastavlja prekinuti postupak, prekinut u fazi pripremnog ročišta jer više ne postoje razlozi zbog kojih je određen prekid postupka.

11. Na pripremnom ročištu održanom 16. novembra 2017. godine tuženi (M. D.) istakao je da je tuženi D. M. poginuo u toku rata, te je apelantkinja uredila tužbeni zahtjev na način da je umjesto tuženog D. M. označila njegove zakonske nasljednike. Osnovni sud je dopisom od 5. decembra 2017. godine od zakonskih nasljednika zatražio izjašnjenje da li stupaju u parnicu umjesto umrlog. O tome se nasljednici nisu pismeno izjasnili, te je sud smatrao da prihvataju svoje učešće u predmetnoj parnici i stanju u kojem se u tom trenutku nalazila. Nadalje proizlazi da je apelantkinja više puta uređivala tužbeni zahtjev, te da je tokom postupka sproveden obiman dokazni postupak. Sprovedena je brojna materijalna dokumentacija, saslušani svjedoci, sproveden je uviđaj na licu mjesta 7. novembra 2018. godine, te vještačenje vještaka geodetske struke (sve detaljno navedeno na str. 9, 10 i 11 prvostepene presude). Nadalje proizlazi da je glavna rasprava zaključena 28. decembra 2018. godine, da su parnične stranke obaviještene da će presuda biti donesena u zakonskom roku, da će im biti dostavljena putem pošte uz upozorenje o roku za podnošenje pravnog lijeka protiv presude.

12. Apelantkinja je radi donošenja presude Osnovnom sudu podnosila urgencije 5. novembra 2019. te 26. februara 2020. godine. Apelantkinjin punomoćnik je 23. aprila 2020. godine podnio urgenciju predsjedniku Osnovnog suda radi donošenja prvostepene presude. Predsjednik suda je 23. aprila 2020. godine apelantkinjinog punomoćnika obavijestio da je provjerom kroz CMS utvrdio da je presuda izrađena, da je data naredba za njenu dostavu, da zbog Uredbe sa zakonskom snagom o rokovima i postupanju u sudskim postupcima za vrijeme vanrednog stanja za teritoriju Republike Srpske nije dostavljena strankama, te da će po prestanku ovih mjera presuda biti otpremljena putem pošte. Apelantkinjin punomoćnik je 29. jula, te 18. avgusta 2020. godine obavijestio Osnovni sud da nije zaprimio presudu tog suda.

13. Nadalje proizlazi da je Osnovni sud u međuvremenu donio Presudu broj 85 0 P 046316 17 P 2 od 31. decembra 2019. godine kojom je djelimično usvojio apelantkinjin tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude prvotuženi je izjavio žalbu, te je predmet dostavljen Okružnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

14. Okružni sud je Presudom broj 85 0 P 046316 21 Gž od 4. novembra 2021. godine žalbu prvotuženog odbio i presudu Osnovnog suda od 31. decembra 2019. godine potvrdio. Navedena presuda je otpremljena strankama.

15. Dalje proizlazi da je postupak okončan Presudom Okružnog suda broj 85 0 P 046316 21 Gž od 4. novembra 2021. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantkinja je navela tok predmetnog postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da Osnovni sud nije u zakonskom roku donio presudu zbog čega je podnosila veći broj urgencija. Ističe da je postupak za nju od većeg značaja, te da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana 8 Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da nije sporno da je predmetni postupak okončan i da presuda nije donesena u roku koji je određen zakonom, iako je rad na presudi započet na vrijeme, ali zbog bolesti sudije i činjenice da se radi o složenijem predmetu, presuda nije na vrijeme urađena. U međuvremenu presuda je završena i otpremljena parničnim strankama.

18. Ustavni sud je od Osnovnog suda pribavio informaciju da je Okružni sud donio drugostepenu presudu koja je otpremljena parničnim strankama.

19. Okružni sud je dostavio Presudu broj 85 0 P 046316 21 Gž od 4. novembra 2021. godine.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi: Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 184.

Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najdocnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

Ukoliko sudija prekorači rok iz stava 1. ovog člana dužan je u pismenoj formi obavijestiti predsjednika suda o razlozima prekoračenja.

Član 185.

Po zaključenju glavne rasprave, sud će prisutne stranke obavijestiti o datumu donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala glavnoj raspravi, sud će je pismeno obavijestiti o datumu donošenja presude.

Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, su dužni sami preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu sa odredbama ovog zakona o dostavljanju.

Ako su stranke bile uredno obaviještene o datumu donošenja presude, rok za žalbu protiv presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude.

21. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 14/14 – odluka US, 44/15 i 100/17). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantkinja predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan presudom Okružnog suda od 4. novembra 2021. godine. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda u vrijeme podnošenja bila dopustiva.

25. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

27. Apelantkinja smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana 8 Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 21. avgusta 2014. godine kao dana podnošenja tužbe pa do 4. novembra 2021. godine kao dana donošenja odluke Okružnog suda kojom je predmetni postupak okončan, dakle period koji je trajao sedam godina i tri mjeseca.

Relevantni principi

31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

32. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Analiza razumnosti trajanja postupka

33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je pokrenula apelantkinja radi utvrđivanja imovine stečene u bračnoj i vanbračnoj zajednici. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku, koji po zakonu nije hitne prirode.

34. Analizirajući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantkinja svojim postupcima nije bitnije uticala na dužinu trajanja predmetnog postupaka, koji je za nju od većeg značaja jer putem suda pokušava da ostvari pravo na imovinu koju je stekla u bračnoj i vanbračnoj zajednici. Ustavni sud zapaža da se apelantkinja u postupku držala aktivno, te da je Osnovnom sudu putem punomoćnika podnosila veći broj urgencija radi donošenja prvostepene odluke.

35. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni suda zapaža da je na početku postupka Osnovni sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, da je u razumnom roku dostavio tužbu tuženim na odgovor, te da je bez odlaganja kada je utvrdio da u postupku postoje procesne smetnje zbog smrti drugotužene postupak prekinuo rješenjem od 11. februara 2015. godine, tj. šest mjeseci nakon podnošenja inicijalnog akta. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak bio prekinut do 13. novembra 2017. godine, tj. dvije godine i devet mjeseci. Do prekida postupka i nemogućnosti daljnjih preduzimanja procesnih radnji je došlo zbog objektivnih okolnosti (smrti drugotužene) na koje Osnovni sud nije mogao da utiče.

36. Dalje, Ustavni sud zapaža da je pred Osnovnim sudom radi utvrđivanja činjeničnog stanja pogodnog za donošenje sudske meritorne odluke sproveden obiman dokazni postupak, da je pored materijalnih dokaza sproveden uviđaj na licu mjesta, vještačenje vještaka geodetske struke, saslušani su svjedoci, što predmetni postupak čini složenim. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što je postupak nastavljen rješenjem od 13. novembra 2017. godine pa do zaključenja glavne rasprave 28. decembra 2018. godine procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, bez nepotrebnog odlaganja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu bio potreban duži period nakon zaključenja glavne rasprave da donese prvostepenu presudu. Naime, u presudi je označen datum donošenja 31. decembar 2019. godine, tj. jedna godina nakon zaključenja glavne rasprave, što predstavlja duži period pasivnosti i postupanje suprotno odredbama člana 184 procesnog zakona. Nadalje, Ustavni sud zapaža da presuda nakon njenog donošenja nije blagovremeno dostavljena strankama, tj. da je apelantkinjin punomoćnik 18. avgusta 2020. godine obavijestio sud da mu nije dostavljena presuda. Kao opravdanje za neblagovremeno postupanje nakon zaključenja glavne rasprave, Osnovni sud je ukazao da je rad na donošenju odluke započet na vrijeme, ali da zbog bolesti sudije i složenosti postupka presuda nije na vrijeme donesena. Ustavni sud smatra da bolest sudije (odnosno bolovanje sudije) ne može biti razlog nepostupanja u predmetu, kao i da se ta okolnost, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nedonošenje odluke u razumnom roku jer javna vlast ima dužnost da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku. Dakle, Osnovni sud je u konkretnom slučaju imao evidentan duži period pasivnosti nakon zaključenja glavne rasprave koji nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

37. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u razumnom roku donio drugostepenu odluku, te da svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.

38. Sumirajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da je postupak ukupno trajao sedam godina i tri mjeseca, od čega je bio prekinut dvije godine i devet mjeseci. Dakle, u postupku su redovni sudovi mogli preduzimati procesne radnje oko četiri i po godine. U okviru tog perioda Ustavni sud zapaža period pasivnosti Osnovnog suda kojem je bio potreban period duži od jedne i po godine da donese i dostavi strankama prvostepenu presudu nakon što je zaključio glavnu raspravu. Takvo postupanje Osnovnog suda nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i u značajnoj mjeri je doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka, a opravdanje koje je u konkretnom slučaju Osnovni sud ponudio Ustavni sud ne može prihvatiti kao opravdano.

39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kojem je Osnovni sud imao period potpune pasivnosti u trajanju dužem od jedne i po godine nakon što je sproveo dokazni postupak i zaključio glavnu raspravu u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja neadekvatno administriranje pravde i povrede apelantkinjinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

b) Pitanje naknade nematerijalne štete

40. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

41. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantkinji M. D. treba isplatiti iznos od 200,00 KM.

42. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

43. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

44. Takođe, apelantkinja navodi da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku i prava na poštovanje privatnog i porodičnog života. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana 8 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je Osnovni sud nakon zaključenja glavne rasprave imao period duže pasivnosti koji je u značajnoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka, a opravdanje koje je u konkretnom slučaju ponudio Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdano prihvatljivo. U konkretnom slučaju, postupanje Osnovnog suda je suprotno standardima prava na pravično suđenje i predstavlja neadekvatno administriranje pravde.

46. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3620/20 (M.D.) | Sudska praksa | Aktio