Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3652/21 (M .T.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni spor
- Konkurs
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3652/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3652/21, rješavajući apelaciju koju je podnio M. T., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. T.
protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 10 0 U 004486 19 Uvp od 10. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. M. T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Emir Karača advokat iz Sarajeva, podnio je 22. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 10 0 U 004486 19 Uvp od 10. juna 2021. godine.
2. Zaključkom Kantonalnog prosvjetnog inspektora Ministarstva nauke, prosvjete, kulture i sporta, Livno broj 06-01-34-3083/17 od 30. aprila 2018.godine obustavljen je postupak pokrenut po zahtjevu apelanta (jer inspekcijskim nadzorom nisu utvrđene povrede zakona i podzakonskih akata).
3. Rješenjem Ministarstva nauke, prosvjete, kulture i sporta Kantona 10, Livno (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06-01-34-3083/17 od 20. juna 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka od 30. aprila 2018.godine.
4. U upravnom sporu apelanta kao tužioca radi poništenja rješenja od 20. juna 2018.godine, Kantonalni sud u Livnu je Presudom broj 10 0 U 004486 18 U od 13. decembra 2018. godine odbio predmetnu tužbu.
5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, podnesenom protiv presude od 13. decembra 2018. godine, Vrhovni sud je presudom od 10. juna 2021. godine odbio predmetni zahtjev.
6. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku proizlazi da je nakon raspisanog konkursa za prijem u radni odnos na radno mjesto učitelja muzičke kulture u OŠ “Glamoč” ustanovljeno da ni jedan od prijavljenih kandidata, pa ni apelant ne ispunjava sve propisane uslove, zbog čega je Tročlano povjerenstvo za OŠ “Glamoč”, u skladu sa čl. 64., 68. i 85. Zakona o osnovnom školstvu donijelo odluku kojom se daje saglasnost direktoru da za učitelja muzičke kulture primi jednog od kandidata u radni odnos do 90 dana, do okončanja konkursnog postupka po konkursu koji će biti ponovo raspisan. Dalje proizlazi da je nakon toga direktor primio u radni odnos kandidata do 90 dana do završetka konkursnog postupka, te da je apelant Ministarstvu uputio zahtjev za poništenje rješenja po pravu nadzora o prijem u radni odnos drugog kandidata na određeno vrijeme, jer ne ispunjava zakonske uslove za prijem. Također proizlazi da je Ministarstvo 17. aprila 2018. godine izvršilo inspekcijski nadzor kojom prilikom je utvrđeno da je Tročlano povjerenstvo za OŠ “Glamoč” donijelo zakonitu odluku, s obzirom da apelant ne ispunjava uslove konkursa iz člana 65. Zakona o osnovnom školstvu, jer je pravosnažnom presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 K 016615 10 K od 30. juna 2011. godine osuđen na kaznu zatvora od jedne godine zbog počinjenog krivičnog djela bludne radnje iz člana 208. stav 2. u vezi sa krivičnim djelom spolni odnos s djetetom iz člana 207. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju drugi kandidat u radni odnos do 90 dana primljen na zakonit način u skladu s odredbom člana 68. stav 3. Zakona o osnovnom školstvu, nezavisno od raspisanog konkursa (kojom je propisano da zaposlenici iz stava 1. ovog člana mogu zasnovati radni odnos na određeno vrijeme i bez konkursa, pod uslovom da rad ne traje duže od 90 dana u toku godine). Također je naveo da su paušalni apelantovi prigovori koji se odnose na to da škola povodom raspisanog konkursa nije smjela tražiti uvjerenje o nekažnjavanju i da je diskriminisan time što su nadležnoj inspekciji prezentirani podaci iz krivičnog postupka koji je ranije vođen protiv apelanta. U tom pogledu je naveo da je članom 65. Zakona o osnovnom školstvu propisano da se licima koje su pravosnažno osuđena za krivično djelo protiv (između ostalih krivičnih djela) porodice i mladeži ili neko drugo krivično djelo koje ih čini nedostojnim za obavljanje nastavničkog poziva, zabranjuje stoga da obavljaju nastavničke poslove, bilo u svojstvu nastavnika ili stručnog saradnika. Imajući u vidu činjenicu osuđivanosti apelanta za krivično djelo bludne radnje i spolni odnos s djetetom, te činjenicu da je u pitanju zaposlenje u osnovnoj školi, odnosno obrazovanje i rad s djecom, Vrhovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju automatski nameće i pitanje dostojnosti apelanta za obavljanje posla učitelja, odnosno nastavnika, bez obzira da li ispunjava sve ostale uslove konkursa. Također je naveo da i Porodični zakon propisuje obavezu porodice i države da osigura zaštitu djeteta od seksualne zloupotrebe i svih drugih poroka i asocijalnih pojava, na šta ih obavezuje i Konvencija o pravima djeteta.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana II/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi, između ostalog, da je iz krivične evidencije brisana osuda u odnosu na apelanta i da se apelant po sili zakona smatra neosuđivanim licem, te ističe da nije bilo moguće primijeniti odredbu iz člana 65. Zakona o osnovnom školstvu.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o osnovnom školstvu, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić