Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3608/21 (A.G.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Vlasničko-pravni odnosi
- Pasivna legitimacija
- Građanski postupak
- Dosjelost
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3608/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3608/21, rješavajući apelaciju koju je podnio A.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A.G.
protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 415771 21 Gž od 10. augusta 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 415771 20 P 2 od 6. novembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. A. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Idriz Kamenica advokat iz Sarajeva, podnio je 22. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 415771 21 Gž od 10. augusta 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 415771 20 P 2 od 6. novembra 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda od 6. novembra 2020. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 10. augusta 2021. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da je apelant stekao pravo vlasništva putem dosjelosti sa dijelom 1/1 na zemljištu koje je pobliže navedeno u izreci presude (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište), te da su tuženi (V.J., Đ.J., Z.J. i V.J.) dužni priznati apelantu pravo vlasništva sa dijelom od 1/1 i trpiti da se apelant u zemljišnim knjigama nadležnog suda upiše kao vlasnik sa dijelom 1/1 na predmetnom zemljištu.
3. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je apelant od prednika tuženih kupio predmetno zemljište u površini od 200m2, da je na predmetnom zemljištu izgradio stambeni objekt i da na terenu mirno uživa u posjedu predmetnog zemljišta. Zatim da je apelant podnio tužbu 4. marta 2014. godine označavajući svih 17 upisanih suvlasnika iz zemljišnoknjižnog uloška u kojem je i upisano predmetno zemljište. Dalje je utvrđeno da je (J.J.) kao jedan od 17 upisanih suvlasnika, odnosno prvobitno tuženih preminula nakon podnošenja tužbe, pa je rješenjem od 16. decembra 2016. godine postupak prekinut. Osim toga, utvrđeno je da je apelant podneskom od 15. januara 2020. godine predložio nastavak postupka, preinačavajući tužbu i označavajući kao tužene četiri lica (V.J., Đ.J., Z.J. i V.J.), te podneskom od 30. januara 2020. godine obavijestio sud da povlači tužbu u odnosu na ostala lica koja su bila označena kao tuženi u tužbi od 4. marta 2014. godine, jer je smatrao da je predmetno zemljište upisano u zemljišnoknjižni uložak, u kojem su kao suvlasnici upisani tuženi (V.J., Đ.J., Z.J. i V.J.). Međutim, u toku postupka na osnovu geodetskog vještačenja utvrđeno je da je predmetno zemljište upisano u zemljišnoknjižni uložak u kojem su kao suvlasnici upisani ranijih 17 tuženih lica, pa je apelant preinačio tužbeni zahtjev označavajući predmetno zemljište shodno nalazu vještaka geodetske struke. Također je utvrđeno da su tuženi (V.J., Đ.J., Z.J. i V.J.) na pripremnom ročištu u cijelosti priznali tužbeni zahtjev, jer nije sporno da su njihovi preci prodali predmetno zemljište apelantu. Kantonalni sud je naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je apelant preinačavajući tužbu ušao u sferu nedozvoljenog raspolaganja stranaka (član 3. stav 2. Zakona o parničnom postupku; u daljnjem tekstu: ZPP), budući da je kao tužene označio lica (V.J., Đ.J., Z.J. i V.J.) koja nisu suvlasnici predmetnog zemljišta, pa stoga tuženi ne mogu trpiti da se apelant upiše u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik sa dijelom 1/1 na predmetnom zemljištu, jer nisu pasivno legitimisani, a na šta je prvostepeni sud skrenuo pažnju punomoćniku apelanta koji je insistirao na dovršetku postupka. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud zaključio da u slučaju eventualnog usvajanja tuženog zahtjeva presuda ne bi bila provodiva u zemljišnim knjigama, jer kao tuženi nisu obuhvaćeni svi suvlasnici predmetnog zemljišta u skladu s čl. 362. i
366. ZPP-a, te da apelantu ostaje mogućnost da kroz postupak harmonizacije upiše svoje pravo vlasništva ili da u novom postupku (jer nisu ispunjeni uslovi vezani za presuđenu stvar), onako kako je to pravilno i započeo tužbom od 4. marta 2014. godine označavajući sve upisane suvlasnike, ishodi upis prava vlasništva na svoje ime. S obzirom da apelant nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva (shodno čl. 7., 123. i 126. ZPP-a), uz obavezu suda da primjenjuje odredbe člana 3. stav 2. i člana 7. stav 3. ZPP-a, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio apelantov tužbeni zahtjev.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi, između ostalog, da su presude redovnih sudova nezakonite jer su donesene pogrešnom primjenom materijalnog i procesnog prava.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozivao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari primijenjneo materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne zakonske odredbe, dao detaljne i jasne razloge za izvođenje zaključka o neosnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić