Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1675/20 (Z.Š.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1675/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP 1675/20, rješavajući apelaciju Z.Š., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka m), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.Š. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 138823 15 Rsž od 14. veljače 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Z.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Tvrtković d.o.o. Mostar, podnio je 8. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 138823 15 Rsž od 14. veljače 2020. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 138823 15 Rsž od 14. veljače 2020. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 138823 14 Rs 2 od 10. srpnja 2015. godine. Tom prvostupanjskom presudom odbačena je apelantova tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tražio da sud poništi kao nezakonita: rješenje načelnika Općine Čitluk (u daljnjem tekstu: drugotužena) o pokretanju disciplinskog postupka od 9. siječnja 2012. godine i rješenje načelnika drugotužene o odbacivanju žalbe od 20. siječnja 2012. godine (stavak 1); rješenje disciplinske komisije drugotužene od 24. veljače 2012. godine i rješenje Odbora državne službe za žalbe Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotuženi) od 28. svibnja 2012. godine (stavak 2); rješenje načelnika drugotužene od 5. ožujka 2012. godine o ocjenjivanju rada apelanta za 2011. godinu i rješenje prvotuženog od 30. srpnja 2012. godine (stavak 3). Također, navedenom prvostupanjskom presudom, odbijen apelantov tužbeni kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rješenje načelnika drugotužene od 3. travnja 2013. godine o ocjenjivanju rada apelanta za 2012. godinu i rješenje prvotuženog od 23. prosinca 2013. godine (stavak 4); rješenje načelnika drugotužene od 31. siječnja 2013. godine i dopunsko rješenje od 20. veljače 2013. godine o premještaju apelanta sa poslova inspektora na poslove i zadatke stručnog suradnika u Službi za građevinarstvo i rješenje prvotuženog od 26. srpnja 2013. godine (stavak 5); te rješenje drugotužene od 27. veljače 2014. godine o prestanku radnog odnosa apelantu i rješenje prvotuženog od 21. travnja 2014. godine (stavak 6). Osim navedenog, odbijen i tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu drugotužena na ime razlike plaće koju je primio na radnom mjestu stručni suradnik za poslove građevinarstva u Općinskoj službi za građevinarstvo drugotužene i plaće koju bi primao na radnom mjestu građevinski inspektor za period od 1. kolovoza 2013. godine do 30. rujna 2014. godine i isplati ukupan iznos od 8.272,28KM (stavak 7); te da Federalnom Zavodu za MIO uplati razliku doprinosa za navedeni period; tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu drugotužena isplati naknade plaće i uplati doprinose za razdoblje od 1. listopada do 31. prosinca 2014. godine u ukupnom iznosu od 4.500,00KM (stavak 8); te je odbijen tužbeni zahtjev apelanta da mu drugotužena na ime naknade za topli obrok i troškove prijevoza za period od 1. listopada do 31. prosinca 2014. godine isplati ukupan iznos od 4.000,00KM (stavak 9).

Apelacijski navodi

3. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Naime, apelant u apelaciji u suštini ističe da je zbog nezakonitog postupanja i onemogućavanja da se provede program dopunske obuke nakon negativne ocjene za 2011. godine, ne postoje uvjeti za opstanak druge odluke povodom ocjenjivanja za 2012. godinu, pa bez obzira na namjenski pribavljeno mišljenje ADS, postupak ocjenjivanja (sa definiranim programom dopunske obuke) se morao ponoviti, a Rješenje o prestanku radnog odnosa ni u kom slučaju se nije moglo donijeti. Nadalje se ističe da su rješenja o ocjenjivanju za 2011. i 2012. godinu najvažnija rješenja, i da su sva ostala rješenja su povod i posljedica naprijed tih rješenja, pa da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za bilo koje od ova dva rješenja, ispunjenje osnovni smisao tužbenog zahtjeva: poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa, kao i ostali financijski i materijalni zahtjevi. Relevantni propisi

4. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15).

Za potrebe ove odluke koristi se tekst relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06) koja glasi:

IX - IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

1. Revizija Članak 237. st. (1) i (2) (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donijete u drugom stupnju u roku od 30 dana od dana dostave prijepisa presude.

(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

5. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“, broj 98/15 od 23. prosinca 2015. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 49.

Članak 237. mijenja se i glasi:

"(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju u roku 30 dana od dana dostave prijepisa presude.

(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 konvertibilnih maraka, a u gospodarskim sporovima 50.000,00 konvertibilnih maraka. […] Članak 106.

(1) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovoga zakona ne bude donesena prvostupanjska odluka suda provest će se prema odredbama ovoga zakona.

(2) Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovoga zakona bude donesena prvostupanjska odluka suda provest će se prema ranije važećim odredbama ovoga zakona.

Članak 107.

Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Službenim novinama Federacije BiH".

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

7. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

8. Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije poštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Rs 138823 15 Rsž od 14. veljače 2020. godine kojom je potvrđena presuda prvostepenog suda i time pravomoćno odbačena tužba u dijelu kojim je tražio poništenje određenih odluka prvotuženog i drugotužene, odnosno odbijeni njegovi tužbeni zahtjevi među kojima su odluke o ocjenjivanju rada apelanta, o premještaju na drugo radno mjesto te o prestanku radnog odnosa. Također, osporenom presudom Kantonalnog suda pravomoćno su odbijeni tužbeni zahtjevi kojima je apelant tražio da se drugotužena obveže da mu na ime razlike plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2013. godine do 30. rujna 2014. godine isplati iznos 8.272,28 KM (stavak 7), na ime naknade plaće za razdoblje od 1. listopada do 31. prosinca 2014. godine isplati iznos 4.500,00 KM (stavak 8), te zahtjev da mu drugotužena na ime naknade za topli obrok i troškove prijevoza za period od 1. listopada do 31. prosinca 2014. godine isplati ukupan iznos od 4.000,00KM (stavak 9).

11. Dovodeći u svezu navedeno sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda, a da prethodno nije iskoristio mogućnost da, sukladno odredbama članka 237. st. 1. i 2. ZPP („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) koje su se imale primijeniti u konkretnom slučaju, protiv presude Kantonalnog suda u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Naime, Ustavni sud da iz naprijed citiranih odredaba proizlazi da je člankom 49. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP koji je objavljen u „Službenim novinama FBiH“ broj 98/15 od 23. prosinca 2015. godine, izmijenjen članak 237. ZPP („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), kojim je do tada propisani cenzus za izjavljivanje revizije u iznosu od 10.000,00 KM povećan na iznos od 30.000,00 KM, odnosno u privrednim sporovima od 50.000,00 KM. Međutim, Ustavni sud zapaža da je odredbama članka

106. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, propisano da će se postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu toga zakona bude donesena prvostupanjska odluka suda provesti prema ranije važećim odredbama toga zakona, a prema članku 107. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP propisano je da te izmjene i dopune stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama FBiH“ (dakle, osmog dana od 23. prosinca 2015. godine kao dana objavljivanja). Imajući u vidu da je prvostupanjska presuda Općinskog suda od 15. srpnja 2015. godine donesena prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, postupak se u konkretnom slučaju imao provesti prema propisima koji su važili u vrijeme donošenja prvostupanjske presude i prema kojima je cenzus za reviziju bio veći od 10.000,00 KM. Prema tome, polazeći od toga da iz stanja predmeta proizlazi da je vrijednost pravomoćnog dijela pobijane presude u konkretnom slučaju iznosila više od 10.000,00 KM, nesporno je da se protiv osporene pravomoćne drugostupanjske presude Kantonalnog suda, mogla izjaviti revizija Vrhovnom sudu. Stoga, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1675/20 (Z.Š.) | Sudska praksa | Aktio