Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3464/21 (S.S. i drugi)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Zastara
- Invalid
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3464/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3464/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli S.S. i drugi, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
S.S. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 007115 19 U od 12. augusta 2021. godine;
Senad Alić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 U 007275 19 U od 8. juna 2021. godine;
Ivan Matuško protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 013635 19 Uvp od 7. oktobra 2021.
godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3464/21
1. S.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Ivan Herceg advokat iz Ljubuškog, podnio je 6. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 007115 19 U od 12. augusta 2021. godine.
2. Rješenjem Ministarstva hrvatskih branilaca iz domovinskog rata Zapadnohercegovačkog kantona od 8. augusta 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta po osnovu stradavanja zadobivenog u vršenju vojne dužnosti u jedinicama Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i pravo na ličnu vojnu invalidninu u odgovarajućem mjesečnom novčanom iznosu.
3. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 27. novembra 2018. godine ukinuto je konačno rješenje od 8. augusta 2006. godine i upravna stvar riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja na koje je služba u HVO-u uticala na pogoršanje, te pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 51,00 KM, kao i ostala prava propisana zakonom, počev od 27. novembra 2018. godine.
4. Presudom Vrhovnog suda od 12. augusta 2021. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 27. novembra 2018. godine.
2. AP-3775/21
5. Senad Alić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Kajtaz advokat iz Mostara, podnio je 2. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 70 0 U 007275 19 U od 8. juna 2021. godine.
6. Rješenjem Službe za zaštitu prava branilaca i njihovih porodica Grada Mostar od 21. decembra 2006. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta po osnovu po osnovu ranjavanja zadobivenog vršeći vojne dužnosti za vrijeme službe u Armiji Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH) i pravo na ličnu vojnu invalidninu u odgovarajućem mjesečnom novčanom iznosu.
7. Rješenjem Ministarstva od 4. februara 2019. godine ukinuto je konačno rješenje od 21. decembra 2006. godine i upravna stvar riješena tako da je apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu ranjavanja zadobivenog vršeći vojne dužnosti za vrijeme službe u AR BiH, te pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom novčanom iznosu od 42,50 KM, kao i ostala prava propisana zakonom, počev od 4. februara 2019. godine.
8. Presudom Vrhovnog suda od 8. juna 2021. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 4. februara 2019. godine.
3. AP-4366/21
9. Ivan Matuško (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Gordan Stojić advokat iz Mostara, podnio je 21. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 07 0 U 013635 19 Uvp od 7. oktobra 2021. godine.
10. Rješenjem Odjela za društvene djelatnosti, povratak i obnovu Općine Čapljina, Ureda za pitanja branilaca (HVO, MUP i A RBiH) od 19. decembra 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IV grupe sa 80% vojnog invaliditeta trajno po osnovu oboljenja, ranjavanja i povrede, počevši od 1. jula 2007. godine.
11. Rješenjem Službe za prava branilaca i socijalnu zaštitu Općine Čapljina od 31. januara 2012. godine ukinuto je rješenje od 19. decembra 2007. godine i apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta trajno po osnovu oboljenja, počev od 1. februara 2012. godine.
12. Rješenjem Ministarstva od 29. augusta 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta izjavljena protiv rješenja od 31. januara 2012.godine, te je u postupku revizije navedeno rješenje od 31. januara 2012.godine izmijenjeno na način da je poništeno rješenje od 19. decembra 2007.godine, te apelantu priznato svojstvo ratnog vojnog invalida X grupe sa 20% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja na koje je služba u oružanim snagama uticala na pogoršanje, počev od 1. jula 2007.godine, kao i pravo na ličnu invalidninu pripada u mjesečnom iznosu od 36,70KM.
13. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 013635 16 U od 19. marta 2019. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Ministarstva od 29. augusta 2016. godine.
14. Presudom Vrhovnog suda od 7. oktobra 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesen protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru od 19. marta 2019. godine.
Činjenično stanje
15. U obrazloženjima osporenih odluka u predmetima br. AP-3464/21 i AP-3775/21 Vrhovni je sud naveo da je Ministarstvo na osnovu člana 14. i član 7. stav 3. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti boračko invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Zakon o provođenju kontrole), rješavajući po službenoj dužnosti, uputilo predmete apelanata nadležnoj ljekarskoj komisiji. Vrhovni sud je konstatovao da su doneseni nalazi i mišljenja od prvostepene ljekarske komisije, na koje su apelanti izjavili prigovore, te da su nadležne drugostepene ljekarske komisije potom donijele nove nalaze i mišljenja u kojima su se saglasile s nalazima i mišljenjima prvostepenih ljekarskih komisija. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da su rješenja Ministarstva zasnovana na nalazima i mišljenjima koji su potpuni, jasni i dovoljno obrazloženi, shodno čl. 8. i 13.a Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Pravilnik o radu ljekarskih komisija) i Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenta (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Osim toga, Vrhovni je sud istakao da su u navedenim predmetima nalazi i mišljenja prvostepenih ljekarskih komisija uredno dostavljeni apelantima sa poukom o pravnoj zaštiti u skladu sa članom 23.a Pravilnika o radu ljekarskih komisija, dok su nalazi i mišljenja drugostepenih ljekarskih komisija dostavljeni apelantima uz rješenja, kako to propisuje član 23. stav 2. Pravilnika o radu ljekarskih komisija, pa su neosnovani navodi apelanata da im nije omogućeno učešće u postupku prije donošenja rješenja Ministarstva.
16. U predmetu broj AP-4366/21 Vrhovni sud je naveo da je reviziona ljekarska komisija u postupku revizije donijela nalaz i mišljenje od 14. novembra 2011. godine prema kojem vojni invaliditet apelanta iznosi 20%, pa je s obzirom da je protekao rok za reviziju iz člana 41. stav 4. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (u daljnjem tekstu: Zakon), na osnovu navedenih dokaza u obnovljenom postupku utvrđeno da apelant ispunjava uslove za utvrđivanje svojstva ratnog vojnog invalida i priznavanje prava na ličnu invalidninu X grupe sa 20% vojnog invaliditeta, a primjenom čl. 3., 9.,10. i 12. Zakona. Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud odbio apelantovu tužbu protiv rješenja Ministarstva od 29. augusta 2016. godine, jer je nalaz i mišljenje drugostepene ljekarske komisije od 30. januara 2014. godine saglasan sa nalazom i mišljenjem revizione ljekarske komisije od 14. novembra 2011. godine u pogledu procenta vojnog invaliditeta apelanta od 20%, te da je jasan i obrazložen i dat u skladu sa članom 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija. Također je naveo da je obnova postupka po službenoj dužnosti, u skladu sa članom 52. stav 2. Zakona, pokrenuta donošenjem rješenja od 31. januara 2012. godine, u roku od pet godina od dana donošenja konačnog rješenja od 19. decembra 2007. godine. Vrhovni sud je naveo da je, dakle, rješenje od 31. januara 2012. godine, kojim je obnovljen postupak po službenoj dužnosti za priznavanje prava na ličnu invalidninu, doneseno u roku od pet godina iz člana 249. stav
3. Zakona o upravnom postupku, kada je prekinuto vrijeme potrebno za obnovu postupka od pet godina, pa su neosnovani apelantovi navodi u tom pogledu.
Spajanje predmeta
17. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3464/21. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
18. U predmetnim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u apelacijama br. AP-3464/21 i AP-3775/21 navode kako im nije omogućeno da učestvuju u postupku, odnosno apelant u apelaciji broj AP-3464/21 navodi kako mu je samo formalno data mogućnost da istakne prigovor. Osim toga, apelanti u apelacijama br. AP-3775/21 i AP-4366/21 navode da su nalazi ljekarskih komisija doneseni suprotno članu 8. Pravilnika o radu ljekarskih komisija. Također apelant u apelaciji broj AP-4366/21 navodi da je nastupila procesna zastara za eventualnu mogućnost obnove postupka, budući da rok od pet godina nije počeo teći od 31. januara 2012. godine kada je doneseno prvostepeno rješenje.
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
20. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnim apelacijama, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
22. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Pravilnika o radu ljekarskih komisija i Pravilnika, u obrazloženju osporenih odluka dao jasne razloge zbog kojih smatra da su nalazi i mišljenja nadležnih ljekarskih komisija jasni i potpuni, a u takvom obrazloženju Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. U odnosu na navode apelanta u apelaciji broj AP-4366/21 kojima ukazuje na nastupanje zastare za obnovu postupka, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, odlučujući o identičnim navodima apelanta, dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić