Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4022/21 (Republika Srpska i mldb. M.H.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4022/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. janaura 2022. godine, u predmetu broj AP-4022/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Republika Srpska i Mldb. M.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Republika Srpska protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 73 0 P 015873 21 Rev od 7. jula 2021. godine i Mldb. M.H. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 33 1 Mal 007407 21 Rev od 2. septembra 2021.
godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4022/21
1. Republika Srpska (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske - sjedište zamjenika u Banjaluci, podnio je 23. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 73 0 P 015873 21 Rev od 7. jula 2021. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Kotor Varošu broj 73 0 P 015873 19 P 3 od 21. aprila 2020. godine odbijen je tužbeni zahtjev 26 tužilaca (pobliže navedenih u izreci presude) u dijelu da se utvrdi da su tužioci zajedničari sa neodređenim ali odredivim udjelima u zajedničkoj svojini parcela pobliže opisanih u izreci presude (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), sve upisane u posjedovni list na apelanta, kao drugotuženog sa 1/1 dijela posjeda, što su prvotuženi (JPŠ “Šume RS” a.d. Sokolac, ŠG “Vrbanja” Kotor Varoš), koji je prisvojio bez valjanog pravnog osnova predmetne nekretnine, i apelant dužni priznati, te je apelant dužan dozvoliti da se na osnovu ove presude izvrši prijenos prava državine predmetnih nekretnina u posjedovne listove kako je to preciznije navedeno u izreci presude (stav I). Istom presudom Osnovni sud u Kotor Varošu oglasio se stvarno nenadležnim za rješavanje u dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđivanje ništavim dva rješenjā nadležnog organa uprave, oba od 31. oktobra 2016. godine, te odredio da će se po pravosnažnosti rješenja predmet uputiti na rješavanje Okružnom sudu u Banjaluci (st. II i III). Osim toga, obavezani su tužioci da apelantu solidarno nadoknade troškove postupka u iznosu od 5.450,00 KM (stav IV).
3. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 015873 20 GŽ2 od 7. oktobra 2020. godine djelimično je uvažena žalba tužilaca i preinačena prvostepena presuda od 21. aprila 2020. godine u osporenom odbijajućem dijelu odluke o glavnoj stvari tako što je usvojen tužbeni zahtjev tužilaca u utvrđujućem dijelu u odnosu na predmetne nekretnine, kako je to sve navedeno u izreci presude, kao i u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka tako da su obavezani prvotuženi i apelant da tužiocima solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 13.849,25 KM, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i potvrđena prvostepena presuda u pogledu odluke o stvarnoj nenadležnosti.
4. Odlučuju ći o reviziji prvotuženog i apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude od 7. oktobra 2020. godine, Vrhovni sud je osporenim rješenjem od 7. jula 2021. godine odbacio predmetnu reviziju.
5. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je članom 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima iznos od 50.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da su tužioci obični-formalni suparničari, shodno članu 362. stav 1. tačka 1. i članu 365. ZPP, te da se vrijednost predmeta spora kada postoji formalno aktivno suparničarstvo određuje prema vrijednosti svakog pojedinog tužbenog zahtjeva svakog od suparničara, odnosno pojedinačna vrijednost predmeta spora koja se odnosi na svakog od njih pojedinačno, a ne zbir zahtjeva svih tužilaca. Vrhovni sud je naveo da revizija nije dozvoljena, jer vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od tužilaca predstavlja iznos od 1.538,46 KM, tj. ne prelazi iznos utvrđen članom 237. stav 2. ZPP. Također je naveo da prvotuženi i apelant u reviziji nisu tražili odlučivanje po reviziji u smislu člana 237. stav 3. ZPP, nisu označili pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, niti su određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (član 237. st. 3. i
4. ZPP), pa ni po ovim odredbama nema mjesta odlučivanju o izjavljenoj reviziji.
2. AP-4081/21
6. Mldb. M.H. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa majka M.H., kao zakonski zastupnik, koju zastupa Haris Salkanović advokat iz Živinica, podnio je 30. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 33 1 Mal 007407 21 Rev od 2. septembra 2021. godine.
7. Presudom Općinskog suda u Živinicama, Odjeljenje u Kladnju broj 33 1 Mal 007407 20 Mal od 20. oktobra 2020. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 1 Mal 007407 21 Gž od 30. aprila 2021. godine, usvojen tužbeni zahtjev apelanta i obavezan tuženi (Općina Kladanj) da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati 2.442,92 KM. Obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.375,92 KM, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa apelantov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen.
8. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv drugostepene presude od 30. aprila 2021. godine, Vrhovni sud je osporenim rješenjem 2. septembra 2021. godine odbacio predmetnu reviziju.
9. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant, nezadovoljan drugostepenom presudom u dijelu odluke o troškovima postupka, podnio tzv. vanrednu reviziju, u smislu člana 237. st. 3. i 4. ZPP-a. Vrhovni sud je naveo da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost vanredne revizije. Naime, Vrhovni sud je naveo da apelant spornim pravnim pitanjem postavlja pitanje naplate sudske takse u situaciji kad ista nije plaćena od strane tužioca, a sve u smislu člana 1. stav 1. Zakona o sudskim taksama Tuzlanskog kantona kojim je regulisano pitanje plaćanja sudske takse, kao i tarife 1. stav 1. Tarife kojom je utvrđena visina sudske takse. U tom pogledu je naveo da postavljeno pravno pitanje nije pravno pitanje koje bi, u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a, ovu reviziju činilo dopuštenom. Nadalje, naveo je da se ne radi se o pravnom pitanju kako to ima u vidu član 237. stav 4. ZPP, odnosno da odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalno-pravnog ili procesno-pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer odgovor na ta pitanja proizlazi iz jasnih odredbi ZPP. Također je naveo da apelant u reviziji nije izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer postavljena pravna pitanja moraju biti objektivno važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ne samo subjektivno važna za samog revidenta.
Spajanje predmeta
10. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4022/21.
Apelacioni navodi
11. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u apelaciji broj AP-4022/21 navodi, između ostalog, da je Vrhovni sud proizvoljnom primjenom prava onemogu ćio apelanta da zaštiti svoja prava u skladu sa važećim zakonskim propisima, dok apelant u apelaciji broj AP-4081/21 navodi, između ostalog, da mu je odbacivanjem revizije povrijeđeno pravno na pristup sudu.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
13. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretne slučajeve.
14. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporenim rješenjima Vrhovnog suda (Federacije Bosne i Hercegovine) i Vrhovnog suda (Republike Srpske) odbačene kao nedozvoljene, odnosno nedopuštene revizije apelanata izjavljene protiv drugostepenih presuda, te kao takve ne predstavljaju efektivan pravni lijek, tako da su konačne odluke drugostepene presude, koje apelanti nisu osporili predmetnim apelacijama. Dakle, apelanti u konkretnim slučajevima osporavaju odluke Vrhovnog suda (Federacije Bosne i Hercegovine) i Vrhovnog suda (Republike Srpske) kojima se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. ispunjenosti formalnih zakonskih uslova za izjavljivanje revizija. Iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama (za razliku od drugostepenih presuda kao konačnih odluka) nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2536/20 od 24. septembra 2020. godine).
15. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetu broj AP-4022/21 osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić