Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3809/21 (S. M.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Građanski postupak
  • Nasljedstvo
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3809/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3809/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Slavo Mitar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Slavo Mitar protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 041821 21 Gž 3 od 27. augusta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavo Mitar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Darko Paponja advokat iz Zajedničke advokatske kancelarije Paponja-Bunoza iz Mostara, podnio je 6. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 P 041821 21 Gž 3 od 27. augusta 2021. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 041821 18 P 2 od 8. aprila 2019. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da je apelant, kao sin umrlog F.M. sina I. (u daljnjem tekstu: F.M. sin I. ili ostavilac), njegov zakonski nasljednik prvog nasljednog reda, da apelantu pripada zakonski nasljedni dio od 1/5 dijela u raspravljanoj ostavini iza ostavioca koja se sastoji od nekretnina precizno opisanih u izreci presude i da su tuženi (LJ. M, I. M, Z. M. i A. M.) dužni trpjeti da se u korist apelanta izvrši uknjižba prava suposjeda-suvlasništva na predmetnim nekretninama sa dijelom 1/5 uz istovremeno smanjenje nasljednih dijelova tuženih na način da se isti umjesto sa dijelom od po 1/4 uknjiže kao suposjednici-suvlasnici sa dijelom od po 1/5.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 64 0 P 041821 19 Gž 2 od 22. novembra 2019. godine uvažena je žalba apelanta i preinačena prvostepena presuda na način da je utvrđeno da je apelant, kao sin ostavioca, njegov zakonski nasljednik prvog nasljednog reda, da apelantu pripada zakonski nasljedni dio od 1/5 dijela u raspravljanoj ostavini iza ostavioca koja se sastoji od nekretnina precizno opisanih u izreci presude i da su tuženi dužni trpiti da se u korist apelanta izvrši uknjižba prava suposjeda-suvlasništva na predmetnim nekretninama sa dijelom 1/5 uz istovremeno smanjenje nasljednih dijelova apelanata na način da se isti umjesto sa dijelom od po 1/4 uknjiže kao suposjednici-suvlasnici sa dijelom od po 1/5.

4. Tuženi su 12. februara 2020. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 64 0 P 041821 19 Gž 2 od 22. novembra 2019. godine.

5. Ustavni je sud na sjednici održanoj 23. juna 2021. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-570/20 kojom je usvojio predmetnu apelaciju, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda; ukinuo presudu Kantonalnog suda od 22. novembra 2019. godine i predmet vratio tom sudu uz obavezu tog suda da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Odlučujući ponovo o žalbi apelanta izjavljenoj protiv prvostepene presude od 8. aprila 2019. godine, Kantonalni sud je osporenom presudom od 27. augusta 2021.godine odbio predmetnu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u cijelosti.

7. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da apelant tužbenim zahtjevom, između ostalog, potražuje da se utvrdi da je zakonski nasljednik prvog nasljednog reda, kao sin ostavioca. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da iz Izvoda matične knjige rođenih za apelanta od 10. jula 2012. godine i originala Izvoda iz matične knjige rođenih od 4. oktobra 2018. godine vidljivo da je u rubrici naknadni upisi i bilješke naznačeno da je odlukom Okružnog suda u Mostaru broj P:25/66 od 9. juna 1967.godine utvrđeno da je otac apelanta F.M. rođen 1938.godine, državljanin Bosne i Hercegovine, Posušje. Nadalje, naveo je da iz izvoda matične knjige umrlih za mjesto Posušje broj 6 za 2007. godinu vidljivo da je F.M. sin I. umro 21. februara 2007. godine. Kantonalni sud je naveo da iz naprijed navedenog proizlazi da je apelant navedenim izvodom iz matične knjige rođenih dokazao da mu je otac F.M. iz Posušja, rođen 1938.godine. Međutim, Kantonalni sud je naveo da apelant ničim nije dokazao da je to upravo F.M. sin I. iza koga je doneseno rješenje o nasljeđivanju od 23. juna 2009.godine. Kantonalni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelant kao tužilac morao dokazati navode tužbe, tj. dokazati da je upravo F.M. sin I. njegov otac, zbog čega su neosnovani navodi apelanta da je teret dokazivanja na tuženim. U konačnici je naveo da je prvostepeni sud, za razliku od neosnovanih navoda apelanta, pravilno postupio kad je odlučio kao u izreci prvostepene odluke.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da je dokazao da je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, te ističe da iz javnih isprava proizlazi da je apelant nasljednik prvog nasljednog reda iza umrlog F.M., dok su tuženi samo paušalno osporili pravni osnov tužbe, bez da su ponudili bilo kakav dokaz kojim bi se dokazalo suprotno.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koje se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno obrazložio da u konkretnom slučaju apelant nije dokazao navode tužbe, zbog čega je i odbijen apelantov tužbeni zahtjev, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3809/21 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio