Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4294/21 (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine i drugi)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4294/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-4294/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Brčko distrikt Bosne i Hercegovine i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka
a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Brčko distrikt Bosne i Hercegovine protiv Presude Apelacionoga suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 123452 21 Gž od 11. svibnja 2021. godine;
Republika Srpska protiv Rješenja Višega privrednoga suda u Banjaluci broj 57 0 St 007684 21 Gž od 30. kolovoza 2021. godine;
Mina Kulović protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 I 680038 18 Gži od 14. srpnja 2021. godine;
"Vila promet" d.o.o. Kupres protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 Ps 033411 19 Pž 2 od 22. siječnja 2021.
godine;
Fikret Hadžić protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 65 0 P 510117 21 Rev od 11. ožujka 2021. godine i Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 65 0 P 376277 21 Rev od 13.
srpnja 2021. godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4294/21
1. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Pravobraniteljstvo Brčko distrikta BiH, podnio je 17. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionoga suda Brčko distrikta BiH (u daljnjemu tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 P 123452 21 Rev od 12. listopada 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta protiv Presude Apelacionoga suda broj 96 0 P 123452 21 Gž od 11. svibnja 2021. godine.
2. Presudom Osnovnoga suda Brčko distrikta BiH od 24. rujna 2020. godine utvrđeno je da su tužitelji (S. V., L. M., Lj. P., R. M. i V. B.) vlasnici stanova u stambenoj zgradi, suvlasnici na stambenoj zgradi i nositelji prava građenja na zemljištu na kojemu je zgrada izgrađena, sve bliže označeno u izreci odluke, što je apelant dužan priznati i trpjeti da se na temelju te presude tužitelji upišu u registar zemljišta i katastarski operat.
3. Presudom Apelacionoga suda od 11. svibnja 2021. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska je presuda potvrđena.
4. Rješenjem Apelacionoga suda od 12. listopada 2021. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena.
5. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni je sud istakao da je odredbom čl. 369. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) propisano da revizioni sud izuzetnu reviziju iz čl. 359. st. 3. ZPP rješenjem odbacuje kao nedozvoljenu ako u reviziji ne bude naznačeno pravno pitanje zbog kojega se revizija izjavljuje, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu jasno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je to pitanje važno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Apelacioni je sud istakao da u konkretnome slučaju apelant nije jasno naznačio pravno pitanje zbog kojega izjavljuje reviziju, nego, ukazujući na učinjene povrede odredaba parničnoga postupka od strane drugostupanjskoga suda traži da se revizioni sud „o ovom pitanju izjasni i zauzme pravno shvaćanje koje bi bilo od važnosti za odlučivanje i u budućim slučajevima“. Nadalje, istakao je da apelant u reviziji ne obrazlaže niti ukazuje i dokazuje da o pitanju primjene relevantnih odredbi materijalnoga prava na kojima je utemeljenja drugostupanjska presuda, revizioni sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, odlučujući o pojedinim predmetima ili na sjednici odjeljenja, niti da je o tomu pitanju revizioni sud već zauzeo shvaćanje, a da je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanje. Dakle, istakao je da kako apelant nije jasno naznačio pravno pitanju zbog kojega izjavljuje izvanredni pravni lijek, a nije niti izložio razloge kojima bi opravdao izjavljenu reviziju u smislu odredbe čl. 359. st. 3. ZPP, izuzetna revizija je odbačena kao nedopuštena.
6. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske odluke izjavio reviziju Apelacionome sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelant zaprimio 3. lipnja 2021. godine. Apelant je 17. prosinca 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.
2. AP-4296/21
7. Republika Srpska (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Pravobraniteljstvo Republike Srpske - sjedište zamjenika Banjaluka, podnijela je 21. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud RS) broj 57 0 St 007684 21 Rev od 20. listopada 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice protiv Rješenja Višega privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 St 007684 21 Gž od 30. kolovoza 2021. godine.
8. Dopunskim rješenjem Okružnoga privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni privredni sud) od 10. veljače 2021. godine izvršena je dopuna rješenja toga suda od 29. srpnja 2011. godine, kojim je zaključen stečajni postupak nad imovinom stečajnoga dužnika („Ribnjak Bardača“ a.d. Srbac) na način da je u izreci rješenja dodan stavak II, kojim je naloženo Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka – Područna jedinica Srbac, da po pravomoćnosti toga rješenja izvrši brisanje ubilježbe rješenja o pokretanju prethodnoga stečajnoga postupka i ubilježbe rješenja o otvaranju stečajnoga postupka na nekretninama, predmetne nekretnine bliže označene u izreci, te da u preostalome dijelu rješenje toga suda od 29. srpnja 2011. godine ostaje neizmijenjeno.
9. Rješenjem Okružnoga privrednoga suda od 3. lipnja 2021. godine izvršena je dopuna dopunskoga rješenja od 10. veljače 2021. godine na način da je u izreci toga rješenja dodan stavak II, kojim je odbačen zahtjev apelantice za brisanje prava upravljanja i prava korištenja na predmetnim nekretninama.
10. Rješenjem Višega privrednoga suda od 30. kolovoza 2021. godine priziv apelantice je odbijen te je dopunsko rješenje Okružnoga privrednoga suda od 10. veljače 2021. godine sa dopunom od 3. lipnja 2021. godine potvrđeno.
11. Rješenjem Vrhovnoga suda RS od 20. listopada 2021. godine revizija apelantice protiv rješenja Višega privrednoga suda od 30. kolovoza 2021. godine je odbačena kao nedopuštena.
12. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud RS istakao je da je odredbom čl. 11. st. 8. tada važećega Zakona o stečajnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZSP) propisano da se protiv odluka drugostupanjskoga suda donesenih u stečajnome postupku može izjaviti revizija samo protiv rješenja kojim se odlučuje o prijedlogu za otvaranje stečajnoga postupka, kao i protiv rješenja kojim se odlučuje o zaključenju stečajnoga postupka. Nadalje, istakao je da je prema odredbi čl. 8. ZSP propisano da ako tim Zakonom nije drukčije određeno, shodno se u stečajnome postupku primjenjuju odredbe ZPP. Dakle, istakao je da je ZSP kao lex specialis propisao uvjete po kojima je revizija protiv rješenja donesenih u stečajnome postupku dozvoljena. Imajući u vidu navedeno, istakao je da kako se predmetnoj revizijom pobija rješenje doneseno u stečajnome postupku, a pri tome ne radi se o rješenjima iz čl. 11. st. 8. ZSP, revizija u konkretnome slučaju nije dozvoljena. Naime, istakao je da na ovakav zaključak je bez pravnoga značaja činjenica da dopunsko rješenje Okružnoga privrednoga suda od 10. veljače 2021. godine i od 3. lipnja 2021. godine i rješenje Okružnoga privrednoga suda od 20. srpnja 2011. godine, kojim je zaključen stečajni postupak nad imovinom stečajnoga dužnika, čine pravno jedinstvo, jer se revizijom ne pobija odluka stečajnoga suda u dijelu u kojemu je zaključen stečajni postupak, već u dijelu kojim je odbačen zahtjev apelantice (zbog nenadležnosti suda za postupanje po istome) za brisanje prava upravljanja i prava korištenja nekretnina.
13. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske odluke izjavila reviziju Vrhovnome sudu RS, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda RS doneseno 20. listopada 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostupanjsku odluku zaprimila prije toga nadnevka. Apelantica je 21. prosinca 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
3. AP-4400/21
14. Mina Kulović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Senija Poropat i Dunja Poropat, odvjetnice iz Vogošće, podnijela je 27. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 I 680038 18 Gži od 14. srpnja 2021. godine.
15. Rješenjem o ovrsi Općinskoga suda u Sarajevu od 30. kolovoza 2018. godine određena je ovrha na temelju ovršne isprave – presude Općinskoga suda u Sarajevu od 24. studenoga 2009. godine i presude Kantonalnoga suda u Sarajevu od 29. siječnja 2015. godine.
16. Rješenjem Općinskoga suda u Sarajevu od 25. listopada 2018. godine odbijen je kao neutemeljen prigovor apelantice kao ovršenice, pa je rješenje o ovrsi Općinskoga suda u Sarajevu od 30. kolovoza 2018. godine u cijelosti održano na snazi.
17. Rješenjem Kantonalnoga suda u Sarajevu od 14. srpnja 2021. godine priziv apelantice je odbijen kao neutemeljen i rješenje Općinskoga suda u Sarajevu od 25. listopada 2018. godine je potvrđeno.
18. Uvidom u spis predmeta Ustavni je sud utvrdio da je apelantica 30. kolovoza 2021. godine zaprimila rješenje Kantonalnoga suda u Sarajevu od 14. srpnja 2021. godine. Apelantica je 27. prosinca 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
4. AP-4408/21
19. "Vila promet" d.o.o. Kupres (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Jozo Ćurić, odvjetnik iz Livna, podnijela je 23. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud F BiH) broj 68 0 Ps 033411 21 Rev od 30. rujna 2021. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantice protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 Ps 033411 19 Pž 2 od 22. siječnja 2021. godine.
20. Presudom Općinskoga suda u Livnu od 9. siječnja 2019. godine utvrđeno je da su apelant i tuženik (RDI d.o.o. Kupres) u odnosu solidarnosti dužnika, a temeljem preuzetih obveza prilikom diobe društva apelantice, te da isti solidarno odgovaraju za oduzetu imovinsku korist od apelantice u određenome iznosu, a koja je oduzeta u korist proračuna Kantona 10 (vsp. 21.000,00 KM).
21. Rješenjem Kantonalnoga suda u Livnu od 22. siječnja 2021. godine priziv tuženika je uvažen, prvostupanjska je presuda ukinuta i tužba odbačena.
22. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 30. rujna 2021. godine revizija apelantice protiv rješenja Kantonalnoga suda u Livnu od 22. siječnja 2021. godine je odbačena kao nedopuštena.
23. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH istakao je da je čl. 254. st. 1. ZPP propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskoga suda kojim je postupak pravomoćno okončan, a odredbom čl. 254. st. 2. ZPP je propisano da revizija protiv rješenje iz st. 1. toga članka nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomoćne presude. Nadalje, istakao je da je rješenje drugostupanjskoga suda kojim se ukida prvostupanjska presuda i odbacuje tužba, predstavlja rješenje kojim se postupak pravomoćno okončava, pa je protiv takvoga rješenja dopuštena revizija pod uvjetom da bi revizija u toj pravnoj stvari bila dopuštena i protiv pravomoćne presude. Također, naveo je da je odredbom čl. 237. st. 2. ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, odnosno 50.000,00 KM u privrednim sporovima, a da je čl. 321. st.
2. ZPP propisano da kod nenovčanih zahtjeva mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi označio. Imajući u vidu navedeno, istakao je da se u konkretnome slučaju radi o nenovčanome tužbenome zahtjevu (utvrđivanje solidarne odgovornosti), a da je apelant u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 21.000,00 KM, dakle, da ta vrijednost ne dostiže imovinski cenzus pa je revizija stoga nedopuštena.
24. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske odluke izjavila reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska odluka, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak primitka drugostupanjske odluke, budući da je rješenje Vrhovnoga suda F BiH doneseno 30. rujna 2021. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelantica drugostupanjsku odluku zaprimila prije toga nadnevka. Apelantica je 23. prosinca 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
5. AP-4417/21
25. Fikret Hadžić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 24. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 510117 21 Rev od 11. ožujka 2021. godine i Presude Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 376277 21 Rev od 13. srpnja 2021. godine. Apelant je podnescima od 31. prosinca 2021. godine i 5. siječnja 2022. godine dopunio predmetnu apelaciju.
Postupak okončan Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 510117 21 Rev od 11. ožujka 2021. godine
26. Rješenjem Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 510117 15 P od 1. listopada 2015. godine tužba apelanta protiv tuženika (službenici interventne operativne jedinice Sudbene policije F BiH: A. K., N. Ć., A. K. i S. Š.) radi naknade štete je odbačena.
27. Rješenjem Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 510117 15 Gž od 7. listopada 2020. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.
28. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 510117 21 Rev od 11. ožujka 2021. godine revizija apelanta protiv rješenja Kantonalnoga suda od 7. listopada 2020. godine je odbijena. Postupak okončan Presudom Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 376277 21 Rev od 13. srpnja 2021. godine
29. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 376277 13 P od 8. travnja 2015. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obveže tuženica (Federacija BiH) da apelantu na ime naknade nematerijalne i materijalne štete, zbog nezakonitoga držanja u posebnome tretmanu u određenome razdoblju isplati određeni iznos, i to određeni iznos na ime propuštene zarade, određeni iznos na ime nematerijalne štete zbog nezakonitoga kažnjavanja i određeni iznos zbog trpljenja duševne boli, sve sa zakonskim zateznim kamatama.
30. Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 376277 15 Gž od 14. listopada 2020. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska je presuda potvrđena.
31. Presudom Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 376277 21 Rev od 13. srpnja 2021. godine revizija apelanta protiv presude Kantonalnoga suda od 14. listopada 2020. godine je odbijena.
32. Uvidom u spis predmeta Ustavni je sud utvrdio da je apelant Rješenje Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 510117 21 Rev od 11. ožujka 2021. godine zaprimio 5. travnja 2021. godine, dok je Presudu Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 376277 21 Rev od 13. srpnja 2021. godine zaprimio 30. kolovoza 2021. godine. Apelant je 24. prosinca 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu. Spajanje predmeta
33. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4294/21. Apelacioni navodi
34. U svim predmetnim apelacijama, apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP-4294/21, AP-4296/21 i AP-4400/21 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti u apelacijama br. AP-4400/21 i AP-4417/21 su se pozvali na povredu prava na život iz članka II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Europske konvencije. Apelantica u apelaciji br. AP-4400/21 se pozvala na povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant u apelaciji br. AP-4417/21 se pozvao i na povredu prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju iz članka II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 3. Europske konvencije, prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, te prava na slobodu izražavanja iz članka II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 10. Evropske konvencije.
35. Pri ispitivanju dopustivosti predmetnih apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
36. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u apelacijama br. AP-4294/21, AP-4296/21 i AP-4408/21 protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije koje su rješenjima Vrhovnoga suda F BiH i RS, odnosno Apelacionoga suda, odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da su revizije kao izvanredni pravni lijekovi u ovim slučajevima bili neučinkoviti pravni lijekovi u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica u apelaciji br. AP-4400/21 osporenu odluku zaprimila 30. kolovoza 2021. godine, a da je apelacija podnesena 27. prosinca 2021. godine, te da je apelant u apelaciji br. AP-4417/21 osporeno rješenje Vrhovnoga suda F BiH od 11. ožujka 2021. godine zaprimio 5. travnja 2021. godine, dok je Presudu Vrhovnoga suda F BiH od 13. srpnja 2021. godine zaprimio 30. kolovoza 2021. godine, a da je apelacija podnesena 24. prosinca 2021. godine. Budući da su sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene odluke.
37. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić