Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4076/21 (J. K.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Ništavost
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upis u sudski registar
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4076/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-4076/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Jovanka Kabanica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jovanka Kabanica protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 389412 17 Gž od 10. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovanka Kabanica (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Slovenije, koju zastupa Edina Jahić advokat iz Sarajeva, podnijela je 2. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 389412 21 Rev od 5. oktobra 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 389412 17 Gž od 10. marta 2021. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2015/21 od 7. jula 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantkinja podnijela protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 389412 21 Rev od 5. oktobra 2021. godine revizija apelantkinje odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari
3. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantkinje da se poništi odluka Skupštine prvotuženog (,,HKB NET“ d.o.o. Sarajevo) o usvajanju prijedloga statuta prvotuženog, donesena na sjednici Skupštine prvotuženog održanoj pred notarom M.Š. iz Sarajeva 3. oktobra 2013. godine, te je obavezana apelantkinja da tuženim (prvotuženom i M.H. kao drugotuženoj) naknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.
4. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom utvrđeno da je 26. decembra 2008. godine između Z.B. (kao ustupioca) i drugotužene (kao primaoca ustupanja) zaključen ugovor o istupanju i prenosu osnivačkih prava kojim Z.B., koja istupa iz prvotuženog, kao osnivač prenosi udio svog osnovnog kapitala u iznosu od 1.400,00 KM ili 14% udjela osnovnog kapitala, odnosno sva svoja osnivačka prava, obaveze i odgovornosti na primaoca ustupanja drugotuženu (koja je osnivač u osnovnom kapitalu od 5.000,00 KM ili 50%). Nadalje, da je naprijed navedenim ugovorom ugovoreno da, sa danom donošenja odluke Skupštine prvotuženog kojom se daje saglasnost da se po naprijed navedenom ugovoru izvrši prenos udjela Z.B. od 14% udjela osnovnog kapitala u korist drugotužene, Z.B. prestaje svojstvo člana, odnosno osnivača u prvotuženom. Takođe, da je apelantkinja Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela tužbu protiv Z.B., drugotužene i prvotuženog radi utvrđivanja ništavosti ugovora o istupanju i prenosu osnivačkih prava od 26. decembra 2008. godine i odluke Skupštine prvotuženog od istog dana, te da je Općinski sud presudom od 18. juna 2012. godine u cijelosti odbio kao neosnovan naprijed navedeni tužbeni zahtjev apelantkinje. Konačno, da je prvotuženi održao sjednicu Skupštine prvotuženog 3. oktobra 2013. godine na kojoj je većinom glasova tj. sa 64 glasa „za“ donesena odluka kojom se utvrđuje da je većinom glasova usvojen u formi notarski obrađene isprave Statut prvotuženog. Naime, da je za usvajanje Statuta glasala drugotužena glasom „za“, što ukupno predstavlja 64 glasa, a da je protiv usvajanja statuta glasala apelantkinja glasom „protiv“ što ukupno predstavlja 36 glasova (navedeno je prvostepeni sud utvrdio uvidom u zapisnik o prisustvu Skupštini prvotuženog, notarski obrađen od strane notara M.Š). Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud iz provedenih dokaza utvrdio da je glasanje drugotužene na Skupštini društva sa 64% glasova „za“ bilo zakonito. Naime, odredbama člana 335. Zakona o privrednim društvima (koji je važio u vrijeme prenosa udjela) propisano je da prenos i prelaz udjela proizvodi pravni učinak prema društvu od trenutka upisa u knjigu udjela, pa proizilazi da je u odnosu na sve akte i odluke društva mjerodavna knjiga udjela, a ne upis u registar privrednih društva, što znači da je drugotužena mogla da glasa sa 64% glasova od ukupno 100 glasova.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, između ostalog, navodi da se drugotužena nije mogla legitimisati kao vlasnik 14% udjela koji joj je ustupila Z.B., jer nije bila upisana u sudski registar kao vlasnik 64% udjela, već kao vlasnik 50% udjela.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelantkinja u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u žalbi protiv prvostepene presude, koje navode je Kantonalni sud razmotrio prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne može uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić