Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3348/21 (ZU Apoteka "MIRKA" Pelagićevo)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3348/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3348/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela ZU Apoteka "MIRKA" Pelagićevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela ZU Apoteka "MIRKA" Pelagićevo protiv Presude Višega privrednoga suda u Banjaluci broj 60 0 Ps 029500 21 Pž od 12. srpnja 2021.

godine i Presude Okružnoga privrednoga suda u Doboju broj 60 0 Ps 029500 20 Ps od 20. studenoga 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. ZU Apoteka "MIRKA" Pelagićevo (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Živan Blagojević, odvjetnik iz Šamca, podnijela je 21. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višega privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Viši privredni sud) broj 60 0 Ps 029500 21 Pž od 12. srpnja 2021. godine i Presude Okružnoga privrednoga suda u Doboju broj 60 0 Ps 029500 20 Ps od 20. studenoga 2020. godine

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Višega privrednoga suda, odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se obveže tuženica (Općina Pelagićevo) da apelantici na ime naknade na temelju pripravnosti za određeno vremensko razdoblje isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Viši privredni sud istakao je da je tijekom provedenoga prvostupanjskoga postupka utvrđeno da su apelantica i načelnik tuženice 7. rujna 2012. godine zaključili Sporazum, kojim se apelantica kao davateljica usluga obvezala da će za potrebe žitelja na području tuženice, osiguravati permanentno dežurstvo tijekom 24 sata dnevno (čl. 1. Sporazuma), da će pitanje naknade biti uređeno posebnim ugovorom (čl. 3. Sporazuma), a načelnik tuženice se obvezao da će nadležno odjeljenje tuženice sprovesti postupak kako bi apelantica bila jedina zdravstvena ustanova na području tuženice sa pravom i obvezom opskrbe zainteresiranih osoba (čl.

2. Sporazuma). Nadalje, utvrđeno je da je izvršena samo obveza iz čl. 2. Sporazuma, da nakon potpisivanja Sporazuma apelantica nije osigurala permanentno dežurstvo, jer ne ispunjava zakonom propisane uvjete za poseban oblik rada – dežurstvo, obzirom da apelantica ima samo jedan radni tim, tj. jednoga magistra farmacije i jednoga farmaceutskoga tehničara, tj. radni tim koji radi 8 sati dnevno, pet dana u tjednu, te time nije osposobljena za rad u više smjena. Također, istakao je da je utvrđeno da nije niti zaključen poseban ugovor po pitanju naknade, te da je tuženica odbila zaključiti takav ugovor. Viši privredni sud naveo je da je pravilno prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbe čl. 29. st. 4. i čl. 30. st. 2. Zakona o apotekarskoj djelatnosti, zaključio da apelantica nije ispunila obveze i nije osigurala permanentno dežurstvo tijekom 24 sata, niti je dokazala da je ispunjavala uvjete da organizira rad po sustavu dežurstva, niti je zaključen poseban ugovor po pitanju naknade. Nadalje, istakao je da je čl. 30. st. 2. Zakona o apotekarskoj djelatnosti propisano da je jedinica lokalne samouprave dužna da osigura kontinuiranu opskrbu lijekovima i liječničkim sredstvima putem dežurstva ili pripravnosti u najmanje jednoj apoteci, koja sa Fondom zdravstvenoga osiguranja RS ima zaključen ugovor o opskrbi. Također, istakao je da je čl. 29. istoga Zakona propisano da apoteka koja ima jedan radni tim može raditi najviše osam sati dnevno, te da sukladno čl. 49. toga Zakona pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi čine prekršaj ukoliko se apoteka ne pridržava utvrđenoga radnoga vremena ili ako apoteka radi bez prisustva magistra farmacije. Dakle, istakao je da kada se ima u vidu sadržaj Sporazuma, činjenica da apelantica faktički nije obavljala dežurstvo shodno čl. 1. Sporazuma, niti je ispunjavala uvjete za takav oblik rada, uključujući i pripravnost, pravilno je zaključeno da apelantica nije dokazala utemeljenost svojega tužbenoga zahtjeva.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi pogrešno primijenili pozitivno pravne propise u situaciji kada je apelantica dokazala da je „vršila pripravnost, da su svi građani u svako doba van radnoga vremena mogli doći, a dolazili su i bili usluženi, te im je davan odgovarajući lijek ili medicinsko sredstvo“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje. Naime, Ustavni sud zapaža da je Viši privredni sud jasno istakao da apelantica nije dokazala da je obavljala dežurstvo niti da ispunjava uvjete za takav oblik rada, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3348/21 (ZU Apoteka "MIRKA" Pelagićevo) | Sudska praksa | Aktio