Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4007/21 (A.M.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4007/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-4007/21, rješavajući apelaciju koju je podnio A. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. M.
protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 024531 21 Uvp2 od 16. septembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Amra Gurda advokat iz Sarajeva, podnio je 23. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 024531 21 Uvp2 od 16. septembra 2021. godine.
2. Zaključkom o dozvoli izvršenja Službe za investicije, kantonalne i inspekcijske poslove Opštine Stari Grad (u daljnjem tekstu: Opština Stari Grad) od 7. oktobra 2014. godine utvrđeno je da je rješenje opštinskog urbanističko-građevinskog inspektora od 11. juna 2014. godine postalo izvršno 24. juna 2014. godine, te je dozvoljeno izvršenje navedenog rješenja (stav I izreke zaključka). Naređeno je investitoru, apelantu, da poruši betonske zidove, stubove, ogradu i kapiju (sve kako je pobliže naznačeno izrekom predmetnog zaključka), te da prostor vrati u prvobitno stanje (stav II izreke zaključka). U obrazloženju zaključka navedeno je da je urbanističko-građevinski inspektor rješenjem od 11. juna 2014. godine „naredio investitoru E.R.“ da izvrši naprijed navedene radove.
3. Zaključkom o ispravci zaključka o dozvoli izvršenja Opštine Stari Grad od 1. decembra 2014. godine ispravljena je greška u obrazloženju zaključka o dozvoli izvršenja Opštine Stari Grad od 7. oktobra 2014. godine na način da u obrazloženju navedenog zaključka, umjesto „naredio je investitoru E.R.“ treba da stoji „naredio je investitoru A.M.“ (apelantu).
4. Odlučujući o žalbi apelanta ponesenoj protiv zaključka o ispravci zaključka Opštine Stari Grad od 1. decembra 2014. godine, Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoline Kantona Sarajevu (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem od 1. jula 2015. godine predmetu žalbu apelanta odbilo kao neosnovanu.
5. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 024531 15 U od 21. marta 2019. godine odbijena je tužba apelanta podnesena radi poništenja rješenja Ministarstva od 1. jula 2015. godine.
6. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 21. marta 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 024531 21 Uvp2 od 16. septembra 2021. godine odbio predmetni zahtjev. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 217. Zakona o upravnom postupku propisano da organ koji je donio rješenje, odnosno službena osoba koja je potpisala ili izdala rješenje, može u svako vrijeme da ispravi greške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju, kao i druge očigledne netačnosti u rješenju ili njegovim ovjerenim prepisima. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da su, imajući u vidu citirane zakonske odredbe, pravilno upravni organi cijenili da se u konkretnom slučaju radi o očiglednoj netačnosti učinjenoj u obrazloženju zaključka o dozvoli izvršenja Opštine Stari Grad od 7. oktobra 2014. godine kada je umjesto: „E.R.“ trebalo da stoji „A.M.“ (apelant).
Apelacioni navodi
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.
10. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju protiv odluka kojima je raspravljano o tome da li je pravilna i zakonita ispravka očigledne netačnosti u obrazloženju zaključka o dozvoli izvršenja od 7. oktobra 2014. godine, a nije raspravljano o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem je odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije primjenjiv, pa slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-5840/18 od 27. februara 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li je pravilna i zakonita ispravka očigledne netačnosti u obrazloženju zaključka o dozvoli izvršenja, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić