Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3823/21 (S. M.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3823/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3823/21, rješavajući apelacije koje je podnio Slavko Martić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio Slavko Martić protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0005637 21 od 25. kolovoza 2021.

godine i Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0005794 21 od 9. rujna 2021. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3823/21

1. Slavko Martić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Grafelfinga, SR Njemačka, podnio je 5. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Federalno tužiteljstvo) broj T11 0 KTA 0005637 21 od 25. kolovoza 2021. godine.

2. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Zeničko-dobojskoga kantona (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo Zenica) od 23. prosinca 2020. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenoga M. D. zbog kaznenoga djela Zlouporaba položaja ili ovlasti iz čl. 383. st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ).

3. Rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva Zenica od 23. ožujka 2021. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelanta protiv naredbe Kantonalnoga tužiteljstva Zenica od 23. prosinca 2020. godine.

4. Obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 25. kolovoza 2021. godine apelant je obaviješten da je po primitku pritužbe pribavljen relevantni predmet, te nakon analize istoga ocijenjeno da je konačna tužiteljska odluka na zakonu utemeljena. Naime, Federalno tužiteljstvo istaklo je da je predmetom prijave zakonitost i efikasnost postupanja prijavljenoga M. D. sa predmetima kojima je zadužen, u nespornome svojstvu tužitelja Kantonalnoga tužiteljstva Srednjobosanskoga kantona. Nadalje, Federalno je tužiteljstvo navelo da prijavljeni ne može kazneno odgovarati zbog odluka koje je donio u predmetima sa kojima je zadužen, koji predmeti inače potpadaju pod stvarnu i mjesnu nadležnost tužiteljstva u kojemu obavlja svoju službenu dužnost. Osim toga, Federalno je tužiteljstvo istaklo da je u odnosu na tužitelja D. P. u odnosu na koga je prijavljeni u drugome predmetu donio naredbu o neprovođenju istrage, koja je potom stavljena van snage od strane Federalnoga tužiteljstva iz formalnih razloga, naknadno donijeta istovjetna tužiteljska odluka od strane drugih tužitelja, čija je zakonitost potvrđena. Dakle, Federalno je tužiteljstvo istaklo da je pravilno stanovište nižestupanjskoga tužiteljstva po kojemu nema temelja sumnje da je prijavljeni počinio bilo koje kazneno djelo, a njegovi propusti u radu u predmetima sa kojima je zadužen mogu eventualno predstavljati neku drugu vrstu odgovornosti, ali ne kaznenu odgovornost.

2. AP-4187/21

5. Apelant je 27. studenoga 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu protiv Obavještenja Federalnoga tužiteljstva broj T11 0 KTA 0005794 21 od 9. rujna 2021. godine.

6. Naredbom o neprovođenju istrage Kantonalnoga tužiteljstva Kantona Sarajevo (u daljnjemu tekstu: Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo) od 26. siječnja 2021. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv T. J. zbog kaznenoga djela Neprijavljivanje kaznenoga djela ili učinitelja iz čl. 345. st. 2. KZ u svezi sa st. 1., kaznenoga djela Pomoć učinitelju poslije učinjenoga kaznenoga djela iz čl. 346. KZ, kao i kaznenoga djela Sprječavanje dokazivanja iz čl. 349. KZ.

7. Rješenjem Kantonalnoga tužiteljstva Sarajevo od 8. lipnja 2021. godine odbijena je kao neutemeljena pritužba apelanta protiv naredbe Kantonalnoga tužiteljstva Sarajevo od 26. siječnja 2021. godine.

8. Obavještenjem Federalnoga tužiteljstva od 9. rujna 2021. godine apelant je obaviješten da je to tužiteljstvo na temelju čl. 9. i 20. Zakona o Federalnome tužiteljstvu F BiH izvršilo analizu cjelokupnoga spisa, posebno pobijanih odluka, te zaključilo da su odluke pravilne i zakonite, te da su u istima navedeni precizni i jasni razlozi za njihovo donošenje. Nadalje, istaklo je da je u pobijanoj tužiteljskoj odluci jasno iznesena detaljna ocjena navoda iz prijave, a koje su bile predmetom analize, te između ostalih i nepoduzimanje radnji od strane prijavljene osobe T. J., tada vršitelja dužnosti glavnoga federalnoga tužitelja Federalnoga tužiteljstva, u kontekstu relevantnih zakona, zbog čega je u konačnici zaključeno da nema nezakonitoga postupanja, odnosno zašto prvenstveno nedostaje umišljaj kao bitni subjektivni element prijavljenih kaznenih djela. Također, Federalno je tužiteljstvo istaklo da apelant ukoliko smatra da je njegovome puncu nanesena materijalna šteta od strane osoba koje su eventualno nelegalno ugradile vodovodnu cijev na parceli u njegovome vlasništvu, odnosno da je nanesena materijalna štete jer je apelantu uklonjen priključak za vodu, isto pravo može ostvarivati u okviru parničnoga postupka, odnosno podizanjem tužbe za naknadu štete pred nadležnim sudom.

Spajanje predmeta

9. Obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3823/21. Apelacioni navodi

10. U obje predmetne apelacije apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije. Apelant u obje predmetne apelacije navodi kako nije dano objašnjenje zašto nije postupano na temelju njegove kaznene prijave protiv prijavljenih osoba, te da „kaznene prijave tužitelji nisu niti pročitali“.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje jesu li u konkretnome slučaju primjenjiva jamstva članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovome slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji priznaje pravo svatkome pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega.

13. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupci odnose na "utemeljenost kaznene optužbe" protiv trećih osoba, u kojima se apelant pojavljuje u ulozi podnositelja kaznenih prijava. Ustavni sud smatra da u kaznenim postupcima članak 6. Europske konvencije nudi pravo na zaštitu samo netkome protiv koga se utvrđuje [...] utemeljenost bilo kakve kaznene optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu članka 6. Europske konvencije. Prema tomu, obrnuto tumačenje članka 6. Europske konvencije, prema kojemu bi se pravo na pravičan postupak jamčilo i netkome tko traži utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv druge osobe, prevazišlo bi jezičke okvire tumačenja članka 6. Europske konvencije (vidi odluke Ustavnoga suda, br. AP-19/02 od 17. ožujka 2004. godine, AP-2641/17 od 7. rujna 2017. godine, AP-963/20 od 6. svibnja 2020. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Iz navedenoga proistječe da pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje kaznenoga postupka protiv trećih osoba i da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obujam zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u svezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanta iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Konačno, glede navoda apelanta o povredi prava na osobnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud ukazuje da se osporene odluke niti na koji način ne mogu dovesti u svezu sa navedenim pravima, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tomu smjeru, također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3823/21 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio