Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1982/21 („Unigradnja“ d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 26. 01. 2022.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Miješanje u imovinu
  • Propisano zakonom
  • Uknjižba
  • Građanski postupak
  • Legitiman cilj
  • Nesrazmjerno veliki teret
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1982/21

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1982/21, rješavajući apelaciju „Unigradnje“ d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Unigradnje“ d.d. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 037502 20 Gž od 15. marta 2021. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Unigradnja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zijad Šušić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. juna 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 037502 20 Gž od 15. marta 2021. godine. Apelantica je dopisom od 3. novembra 2021. godine urgirala da se njena apelacija uzme u rad i riješi. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 12. novembra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili 22. novembra 2021. godine.

4. Ustavni sud je odgovore Kantonalnog i Općinskog suda dostavio 23. decembra 2021. godine apelantici radi dostavljanja eventualnog izjašnjenja. Apelantica u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

6. Rješenjem Općine Novi Grad – Službe za urbanizam i stambene poslove broj 06-23-8469/11 S.H. od 27. februara 2012. godine, koje je izmijenjeno i dopunjeno rješenjima navedene službe od 20. marta i 6. maja 2014. godine, apelantici je data urbanistička saglasnost za izgradnju stambeno-poslovnog objekta (-2P+P+G+9Sp+Man, u daljnjem tekstu: Zgrada) na zemljištu označenom kao k. č. broj 3530/8 KO Novo Sarajevo IV po novom premjeru, što odgovara k. č. br. 856/7 i 713/16 KO Dolac po starom premjeru (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište). Nakon toga, Rješenjem Općinske službe za urbanizam, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Novi Grad (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04-23-5219/13 SN od 26. marta 2015. godine apelantici je dato odobrenje za izgradnju Zgrade u skladu s projektom i važećim propisima, tehničkim mjerama, normativima, obaveznim standardima za ovu vrstu radova, urbanističko-tehničkim uvjetima datim u urbanističkoj saglasnosti. Nakon izvršene izgradnje Zgrade, izvršeno je etažiranje cijelog objekta (dva sprata garaža i izgrađene zgrade od devet spratova), koje je provedeno 2017. godine u zemljišnim knjigama Općinskog suda, prema kojem je apelantica etažni vlasnik s dijelom od 1/1 na 50 garažnih mjesta na kojima je predviđena izgradnja zgrade „Kula“ od 15 spratova.

7. Rješenjem Službe broj 02/04-23-12694/16 A.D. od 11. jula 2017. godine, koje je izmijenjeno rješenjima Službe od 29. novembra 2017. godine, 31. januara i 12. decembra 2019. godine, apelantici je data urbanistička saglasnost za izgradnju (nadziđivanje) stambeno-poslovnog objekta „Kula“ (u daljnjem tekstu: zgrada „Kula“) iznad postojeće legalne podzemne garaže na Bulevaru Meše Selimovića (-2Po+P+15) na zemljištu označenom kao k. č. broj dio 3530/8 KO Novo Sarajevo IV po novom premjeru, što odgovara k. č. broj dio 856/7 KO Dolac po starom premjeru. Nakon toga, rješenjem Službe od 19. decembra 2017. godine, koje je izmijenjeno rješenjem od 28. marta 2019. godine, apelantici je izdato odobrenje za građenje zgrade „Kula“, dok joj je rješenjem Službe od 28. maja 2019. godine dato odobrenje za upotrebu.

8. Prilikom posljednje izmjene rješenja kojim je apelantici data urbanistička saglasnost za nadziđivanje zgrade „Kula“ (12. decembra 2019. godine) održana je usmena rasprava na kojoj je zaključeno da je potrebno pristupiti postupku izmjene predmetne urbanističke saglasnosti u dijelu koji se odnosi na oblik građevinske parcele, površinu i oznaku katastarskih čestica predmetne nekretnine (prema oznakama i upisima predmetne nekretnine u važeće javne isprave – katastar nekretnina i zemljišne knjige). Također je zaključeno da nakon što se izmijeni urbanistička saglasnost u navedenim dijelovima i elementima, a nakon što se provede postupak cijepanja parcele prema novoj izmijenjenoj urbanističkoj saglasnosti, apelantica će dostaviti zemljišnoknjižni izvadak i kopiju katastarskog plana prema novom formiranom stanju, nakon čega će se pristupiti izmjeni odobrenja za građenje. Apelantica je u prilogu svog zahtjeva dostavila zk. izvatke za garažna mjesta koja se nalaze ispod predmetnog objekta (u apelanticinom vlasništvu s dijelom 1/1), kao i saglasnost za dva garažna parking mjesta u vlasništvu Š. H. s dijelom 1/1. Služba je, postupajući po apelanticinom zahtjevu, utvrdila da je navedena izmjena urbanističke saglasnosti neophodna i opravdana kako bi se omogućilo provođenje rješenja o upotrebi, te uplanjenje i knjiženje objekta, a kasnije i provođenje postupka etažiranja stambenih i poslovnih jedinica.

9. Iz apelacije i dostavljene dokumentacije proizlazi da su parcele označene kao k. č. br. 467/381, 713/23, 713/24, 850/32, 850/33, 856/25 i 856/26 iz zk. izvatka broj 18816, KO SP Dolac, prilikom uplanjenja Zgrade bile njeno isključivo vlasništvo, te je na apelanticin zahtjev navedeno zemljište Općina prijavnim listom poništila i spojila u jednu parcelu označenu kao k. č. broj 856/7 sa sadašnjom površinom od 3322 m koja je predmet ovog postupka. Dakle, na istom zemljištu jedini investitor i graditelj dvije razdvojene cjeline – Zgrade i zgrade „Kula“ – bila je apelantica, s tom razlikom što je sva površina zemljišta pripojena samo jednoj zgradi.

10. Rješenjem Službe broj 02/04-26-1248/20-3 od 19. marta 2020. godine, na apelanticin zahtjev i na osnovu rješenja od 12. decembra 2019. godine, izvršena je promjena stanja u KO Novo Sarajevo IV PL broj 3994 k. č. broj 3530/8 s upisanim pravom posjeda apelantice sa 1/1 dijela i ukupne površine od 3322 m , koja je prije promjene bila upisana kao stambeno-poslovna zgrada u površini od 1253 m (Zgrada) i dvorište u površini od 2069 m . Nakon izvršene promjene u KO Novo Sarajevo IV PL broj 3994, upisane se sljedeće k. č.: 3530/8 stambeno-poslovna zgrada površine 1253 m (Zgrada), 3530/8 dvorište površine 965 m i 3530/9 gradilište površine 1104 m , sa upisanim pravom posjeda apelantice sa 1/1 dijela.

11. Odlučujući o apelanticinom zahtjevu za određivanje zemljišta za redovnu upotrebu zgrade „Kula“, Služba je donijela Rješenje broj 02/04-27-1246/20 H.G. od 8. juna 2020. godine. Navedenim rješenjem utvrđeno je da zemljište za redovnu upotrebu stambeno-poslovnog objekta izgrađenog i upisanog na zemljištu označenom kao k. č. broj 856/7 u površini od 2218 m (Zgrada u površini od 1253 m i dvorište u površini od 965 m ) upisane u zk. uložak 15878 KO SP Dolac, sa upisanim pravom vlasništva u korist nosioca prava na posebnim dijelovima zgrade. Navedeno zemljište po novom premjeru odgovara k. č. broj 3530/8 u površini od 2218 m upisano u PL broj 3994 KO Novo Sarajevo IV (stav I izreke). Stavom II izreke utvrđeno je da zemljište označeno kao k. č. broj 856/25 u površini od 1104 m upisano u zk. uložak broj 15878 KO SP Dolac, što po novom premjeru odgovara k. č. broj 3530/9 u površini od 1104 m upisano u PL broj 3994 KO Novo Sarajevo IV s pravom posjeda apelantice s dijelom 1/1, shodno Regulacionom planu „Alipašin most VII“ zona C, predstavlja zemljište ispod podzemne garaže koja je etažirana (preciziranim etažnim jedinicama) i zemljište za redovnu upotrebu zgrade „Kula“ izgrađene iznad postojeće podzemne garaže vlasništvo apelantice. Utvrđeno je pravo vlasništva na gradskom građevinskom zemljištu (navedenom u stavu II izreke) u apelanticinu korist sa 1/1 dijela, te je konstatirano da će ZK ured i Katastar po pravomoćnosti rješenja na navedenom zemljištu brisati raniji upis i na njemu upisati pravo vlasništva u apelanticinu korist sa 1/1 dijela, a sve u svrhu uređenja građevinske parcele i privođenja predmetnog zemljišta krajnjoj namjeni (st. III i IV izreke).

12. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je, postupajući po navedenom zahtjevu, između ostalog, utvrdila da shodno Izmjeni i dopuni Regulacionog plana „Alipašin most VII“ zona C (skraćeni postupak) zgrada „Kula“ ima određenu posebnu građevinsku parcelu. Dalje, Služba je navela postupak izdavanja rješenja za građenje i odobrenja za upotrebu za Zgradu (- 2P+P+G+9Sp+Man), kao i za zgradu „Kula“, te je na osnovu stanja kompletnog spisa i stručnog mišljenja i nalaza vještaka geodetske struke utvrdila da su ispunjeni uvjeti za utvrđivanje zemljišta za redovnu upotrebu stambenog objekta i odlučila kao u izreci.

Postupak u kojem je doneseno osporeno rješenje

13. Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda broj 065-0-DN-20-019 724 od 25. septembra 2020. godine, donesenom po zahtjevu apelantice kao predlagača „radi uknjižbe prava vlasništva“, odbijen je apelanticin prijedlog „za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama u zk. ul. br. 15878. KO SP_Dolac, na dijelu parc. broj 856/7, na osnovu Rješenja Općine Novi Grad Sarajevo od 8. 6. 2020. godine broj 02/04-27-1246/20 H.G.“ i Prijavnog lista od 19. marta 2020. godine. Stavom II izreke određen je upis zabilježbe odbijenog prijedloga u B listu zk. ul. broj 15878 KO SP Dolac. U obrazloženju rješenja je naveden sadržaj prijavnog lista i rješenja (na osnovu kojih je apelantica podnijela zahtjev), te je konstatirano da je na parceli broj 856/7 uknjiženo pravo suvlasništva (odgovarajući idealni dijelovi upisani u korist nosioca prava na posebnim dijelovima stambeno-poslovnog objekta u etažnim zk. ul. koji predstavljaju neodvojivo povezano suvlasništvo) na zajedničkim dijelovima i uređajima stambeno-poslovnog objekta i zemljištu – parcela 856/7 na osnovu čl. od 80. do 87. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP). Općinski sud je istakao da se na osnovu člana 30. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama (u daljnjem tekstu: ZZK) za svako vlasništvo na stanu uspostavlja poseban zemljišnoknjižni uložak, kao i da se zemljišnoknjižni uložak zemljišta po službenoj dužnosti zatvara. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da rješenje na osnovu kojeg je podnesen zahtjev ne predstavlja valjan pravni osnov za otuđenje prava vlasništva na parceli broj 856/25 u ukupnoj površini od 1104 m iz razloga što se na osnovu člana 53. stav 3. ZSP vlasništvo prenosi na osnovu valjano očitovane volje zemljišnoknjižnog vlasnika koja je usmjerena na to da njegovo vlasništvo pređe na sticaoca (clausula intabulandi). Dalje je navedeno kako može biti data izjava volje, te je primjenom odredbe člana 43. stav 2. tačka 3. ZZK odlučeno kao u izreci rješenja.

14. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 037502 20 Gž od 15. marta 2021. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba i potvrđeno je prvostepeno rješenje od 25. septembra 2020. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ukazao na sadržaj apelanticine žalbe u kojoj je navedeno da je prvostepenim rješenjem pogrešno zaključeno da se Prijavnim listom broj 88/2020 otuđuje parcela k. č. broj 856/25 u površini od 1104 m , kao i da je pogrešno utvrđeno da se zemljišnoknjižni uložak zemljišta po službenoj dužnosti zatvara. U vezi s tim u žalbi je navedeno da je parcela broj 856/25 nastala od parcele broj 856/7, kao i da je na njoj izgrađena druga zgrada „Kula“, precizirana tačkom 2. rješenja, na osnovu kojeg se predlaže upis, dok nosioci prava na posebnim dijelovima Zgrade ostaju upisani na drugoj parceli označenoj kao k. č. broj 856/7 u površini od 2218 m . Dalje se u žalbi navodi da su sve činjenice utvrđene u rješenju i prijavnom listu (priloženim uz zahtjev za uknjižbu) i da se oni slažu sa stanjem u zemljišnoj knjizi iz kojeg proizlazi da su parcele br. 467/381, 731/12, 713/24, 850/32, 850/33, 856/25 i 859/26 KO SP Dolac prilikom uplanjenja apelanticinog stambeno-poslovnog objekta bile isključivo njeno vlasništvo, pa je na apelanticin zahtjev navedeno zemljište Općina spojila u jednu parcelu broj 856/7 koja je predmet ovog postupka. Apelantica je navela da je zatvaranjem zemljišta površine 3322 m u zk.

ulošku broj 15878 KO SP Dolac po službenoj dužnosti onemogućena da uplani i etažira stanove na izgrađenoj drugoj zgradi „Kula“. Istaknuto je da je Služba utvrdila površinu zemljišta (za redovnu upotrebu) i za jednu i za drugu zgradu, što je prvostepeni sud podveo pod pravni promet, otuđenje i sasvim druge pravne pojmove, kao i da je podnijela zahtjev za cijepanje parcele broj 856/7 i uknjižbu prava vlasništva na toj parceli površine 1104 m u svoju korist s opravdanim pravnim interesom uplanjenja drugog stambeno-poslovnog objekta („Kula“) i provođenja postupka etažiranja posebnih etažnih jedinica kako bi se uskladilo faktičko vanknjižno stanje s činjeničnim i pravnim stanjem nekretnine u skladu s odredbama člana 55. ZSP. Također, apelantica je u žalbi ukazala na praksu ZK ureda u identičnoj situaciji u zk. ul. broj 21754 KO SP Dolac, u situaciji kada je bio zatvoren zk. izvadak, nastavljeno je etažiranje i upisivanje stanova posebnih dijelova etažnih jedinica.

15. Kantonalni sud je naveo da svako brisanje prava vlasništva dosadašnjeg nosioca i upis prava vlasništva u korist drugog lica (prenos prava vlasništva) predstavlja otuđenje u smislu zemljišnoknjižnog postupka jer se radi o promjeni vlasništva, iako se ne radi o otuđenju prava vlasništva u smislu vlasničkog ovlaštenja. Dalje, Kantonalni sud je ukazao na odredbu člana 30. ZZK i naveo da je u svakom ulošku posebnog dijela zgrade upisan odgovarajući suvlasnički dio na zajedničkim dijelovima i uređajima i zemljištu (u konkretnom slučaju na stambeno-poslovnom prostoru i parceli broj 856/7), odnosno da se upisom stanova (etažnih jedinica) u zemljišne knjige vrši zatvaranje zk. uloška, koje podrazumijeva zatvaranje zk. uloška za upise stvarnih prava, tereta i zabilježbi koje se odnose na zemljište. Suprotno žalbenim navodima, Kantonalni sud je istakao da navedenim nisu onemogućene promjene na parceli, odnosno da se sve promjene vrše uz saglasnost suvlasnika, dok prvostepeno rješenje nije doneseno zbog zatvorenog uloška već zbog nepostojanja saglasnosti za upis.

16. U pogledu žalbenog navoda da iz historijata parcela proizlazi da se sve činjenice utvrđene u rješenju i prijavnom listu slažu sa zemljišnom knjigom, Kantonalni sud je ocijenio pravilnim postupanje zemljišnoknjižnog referenta u konkretnom slučaju. Naime, prilikom provjere zahtjeva, zemljišnoknjižni referent upoređuje zahtjev sa stanjem zemljišne knjige u momentu podnošenja zahtjeva, ukoliko nisu izvršeni upisi koji osiguravaju rang nekog upisa, tako da nisu od značaja dokazi koje predlagač prilaže uz zahtjev, a koji se odnose na slijed promjena na parceli ili nekom upisu, kojim predlagač nastoji dokazati da bi se u nekom ranijem momentu zahtjev slagao sa zemljišnom knjigom. U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da nije od značaja ni utvrđivanje činjenica uvidom u historijate upisa parcele. Dalje, suprotno žalbenim navodima, Kantonalni sud je istakao da nalog dat u sudskoj odluci ili odluci organa uprave nema imperativni karakter, već predstavlja prijedlog za uknjižbu u skladu s odredbom člana 3. ZZK i isti čini da odluka bude kondemnatorna. Dakle, Zemljišnoknjižni ured nije dužan postupiti po nalogu, a da prethodno ne ispita da li su ispunjene pretpostavke za upis propisane odredbama ZZK.

17. Kantonalni sud je istakao da je pri donošenju prvostepenog rješenja pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno da su na konkretnu pravnu situaciju (upis predložen na osnovu odluke organa uprave) primijenjene odredbe člana 53. ZSP koje propisuju stjecanje prava vlasništva na osnovu pravnog posla. Međutim, Kantonalni sud je istakao da se i pravilnom primjenom materijalnog prava ne može udovoljiti predmetnom apelanticinom zahtjevu. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao na utvrđenje iz rješenja Službe od 8. juna 2020. godine da zemljište (označeno kao k. č. broj 856/25) predstavlja i zemljište za redovnu upotrebu zgrade „Kula“, koje se ne slaže sa stanjem u zemljišnoj knjizi. Naime, Kantonalni sud je uvidom u zemljišnu knjigu utvrdio da su etažne jedinice, naznačene u rješenju na osnovu kojeg se predlaže upis, upisane u zk. uloške etažnih jedinica već izgrađenog stambeno-poslovnog objekta (Zgrade) na parceli broj 856/7 i one predstavljaju njene posebne dijelove, kao parking mjesta na etažama -1 i -2. Dakle, u zemljišnim knjigama nije upisan objekt garaže koji je etažiran, već stambeno-poslovni objekt (Zgrada), čiji su sastavni dio etažne jedinice za koje je rješenjem utvrđeno da predstavljaju zemljište za redovnu upotrebu zgrade „Kula“. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da bi, ukoliko se udovolji apelanticinom prijedlogu, došlo do situacije da bi vlasnici etažnih jedinica koje bi se nalazile na parceli broj 856/25 (gdje je izgrađena zgrada „Kula“) bili suvlasnici s određenim idealnim dijelom na zajedničkim dijelovima i uređajima Zgrade izgrađene na parceli broj 856/7, što je u suprotnosti s definicijom pojma etažnog vlasništva (člana 80. ZSP). Kantonalni sud smatra da je izgradnjom zgrade „Kula“ iznad postojećih etažnih jedinica stambeno-poslovnog objekta Zgrade izgrađene na parceli broj 856/7 došlo do izmijenjenih prilika, zbog čega se ukupna korisna površina mora ponovno utvrđivati u skladu s odredbom člana 88. ZSP, odnosno da to svakako predstavlja bitnu promjenu utvrđene korisne površine tih etažnih jedinica. Pri tome je Kantonalni sud naveo da, ukoliko nema sporazuma među etažnim vlasnicima o novom utvrđivanju korisnih površina, korisnu površinu utvrđuje sud u vanparničnom postupku. Dakle, iako je prvostepeni sud odbio prijedlog jer ne postoji saglasnost za uknjižbu propisana članom 53. stav 3. ZSP, čime je pogrešno primijenio materijalno pravo, odluka je pravilna jer ne postoji sporazum, odnosno odluka vanparničnog suda o utvrđivanju korisne površine, kako je to propisano članom 88. stav 1. ZSP.

18. U vezi sa žalbenim navodima kojima se ukazuje na praksu koju apelantica smatra identičnom (u zk. ul. broj 21754 KO SP Dolac, gdje je zk. izvadak bio zatvoren, a nastavljeno je etažiranje i upisivanje stanova posebnih dijelova etažnih jedinica), Kantonalni sud je istakao da čak i da se radilo o istoj situaciji, nepravilno ili nezakonito postupanje u jednom predmetu u kojem je odluka zbog neizjavljivanja pravnog lijeka postala pravomoćna ne obavezuje sud da u svim sljedećim identičnim pravnim situacijama postupa na isti način i donosi nezakonitu ili nepravilnu odluku. Pri tome je Kantonalni sud zaključio da se ne radi o istoj ili sličnoj situaciji jer je u navedenom predmetu vlasnik etažne jedinice svoj suvlasnički udio na zajedničkim dijelovima zgrade i zemljištu podijelio na osamnaest dijelova i pri tome nije promijenio ukupnu korisnu površinu svih etažnih jedinica zgrade, a što je predviđeno odredbom člana 95. ZSP. Imajući u vidu pogrešnu primjenu materijalnog prava koja je učinjena u prvostepenom postupku i apelanticin prijedlog istaknut u žalbi, Kantonalni sud je na osnovu člana 235. tačka 2. ZPP, u vezi sa članom 76. stav 3. ZZK, odlučio kao u izreci rješenja.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

19. Apelantica smatra da su osporenom odlukom prekršena njena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Obrazlažući navode o povredi prava na koja se pozvala, apelantica je navela hronologiju predmetnog postupka koji je prethodio osporenoj odluci, uz navođenje postupka izgradnje zgrada na predmetnoj parceli i tok uknjižbe prava vlasništva na Zgradi izgrađenoj na parceli broj 856/7 i na zgradi „Kula“. U vezi s tim, apelantica je istakla da je nakon izgradnje prve zgrade (od devet spratova), ona etažirana i provedena u ZK uredu, a nakon izgradnje zgrade „Kula” (za koju izgradnju je dobila odobrenje od nadležne službe 19. decembra 2017. godine), podnijela je zahtjev za cijepanje parcele kako bi i zgrada „Kula” od 15 spratova „dobila” idealne dijelove na zajedničkim dijelovima na parceli na kojoj su izgrađene obje stambene zgrade. Apelantica je istakla da je u konkretnom postupku postupala u dobroj vjeri i po rješenjima organa uprave, kao i da je bila jedini investitor i graditelj dvije razdvojene cjeline koje je gradila. Apelantica smatra da je prvostepeni sud trebao provesti pravomoćno rješenje Općine kako bi kupci stanova u zgradi „Kula“ mogli izvršiti etažiranje i upisivanje u zemljišnu knjigu, odnosno da će biti u obavezi da vrati kupcima naplaćenu kupoprodajnu cijenu (uvećanu za zakonske zatezne kamate) ako se ne izvrši etažiranje i upis u zemljišne knjige zgrade „Kula“ sa svim etažnim dijelovima. Pored toga, iz zemljišne knjige i historijata parcele broj 856/7 proizlazi da je predmetno zemljište bilo državno vlasništvo s pravom raspolaganja u korist Općine Novi Grad sa 1/1 dijela, kao i da je apelantica kupila predmetnu parcelu i ostvarila pravo vlasništva na njoj 10. jula 2017. godine. Apelantica je kao investitor izgradila stambeno-poslovni objekt (Zgradu) na predmetnom zemljištu, nakon čega su nosioci prava na posebnim dijelovima zgrade kao kupci, a kasnije vlasnici posebnih etažnih jedinica Zgrade, izvršili uknjižbu prava vlasništva (27. jula 2017. godine) na ukupnoj površini zemljišta od 3322 m .

20. Apelantica smatra da u konkretnom slučaju nisu cijenjeni njeni navodi isticani tokom postupka, odnosno da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, čime je onemogućena da ostvari svoja zakonom propisana prava i što joj je nanijelo ogromnu materijalnu štetu. Dalje, apelantica smatra da Kantonalni sud pogrešno zaključuje da rješenje na osnovu kojeg je tražen upis nije doneseno u zakonom propisanom postupku, te da joj je na taj način onemogućeno da ostvari svoja prava na osnovu pravomoćnog rješenja organa uprave. Pri tome ističe da Kantonalni sud ne spori da Zemljišnoknjižni ured nije ispitivao pravilnost i zakonitost rješenja (od 8. juna 2020. godine) istakavši da „Zemljišnoknjižni ured nije dužan da po službenoj dužnosti provede upis iz naloga odluke organa uprave jer takav nalog nema imperativni karakter već predstavlja prijedlog za uknjižbu u smislu člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH, pri čemu Zemljišnoknjižni ured nije dužan postupiti po nalogu bez da prethodno ispita da li su ispunjene pretpostavke za upis propisane odredbama Zakona o zemljišnim knjigama FBiH“. Apelantici nije jasno kako je Zemljišnoknjižni ured u konkretnom slučaju odbio njen prijedlog s obzirom na to da je nesporno utvrđeno da nije ispitivao pravilnost i zakonitost rješenja koje je bilo pravni osnov prijedloga za upis, već je samo ispitivao pretpostavke za upis propisane odredbom člana 43. stav 2. tačka 3. ZZK, kao i zbog čega Kantonalni sud nije ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Apelantica, također, ističe da je Kantonalni sud u osporenom rješenju zauzeo stav da sud u zemljišnoknjižnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćnog rješenja (na osnovu kojeg je podnesen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva), već je samo ovlašten ispitati da li su ispunjene pretpostavke za upis propisane odredbama ZZK. Dakle, Kantonalni sud se, suprotno svom stavu, bez ispitivanja ispunjenosti pretpostavki za upis u smislu odredbe člana 43. ZZK, upustio u ispitivanje zakonitosti i pravilnosti rješenja od 8. juna 2020. godine koje je bilo pravni osnov apelanticinog prijedloga. Apelantica smatra da je u konkretnom slučaju osnovana njena žalba i da su bili ispunjeni uvjeti propisani odredbom člana 43. ZZK, odnosno da je Kantonalni sud prilikom odlučivanja o njenoj žalbi prekoračio granice ispitivanja prvostepene presude, odnosno rješenja u smislu odredbe člana 221. ZPP. Također, apelantica smatra da se povreda njenog prava na imovinu, pored navedenog, ogleda i u činjenici da bi do umanjenja njene imovine došlo zbog neuplanjenja zgrade „Kula“, s obzirom na to da kupci stanova i poslovnih prostora traže da im se dostave zk. izvaci ili da im se izvrši povrat uplaćenih dijelova kupoprodajnih cijena sa zakonskom zateznom kamatom. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine rješenja Općinskog i Kantonalnog suda i predmet vrati na ponovni postupak, ili da sam odluči o meritumu predmeta. II.Odgovori na apelaciju

21. Kantonalni sud je u odgovoru naveo da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelanticina prava navedena u apelaciji.

22. Općinski sud je u odgovoru naveo da ostaje pri razlozima navedenim u svom rješenju koje je doneseno u skladu s materijalnim i procesnim zakonima, te je istakao da nisu povrijeđena apelanticina prava navedena u apelaciji.

V.Relevantni propisi

23. Zakon o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH” br. 66/13, 100/13, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 55. (stav 1) (1)Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa ko je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa u pogledu toga sticanja zaštitu prema odredbama zakona. U pogledu činjeničnog stanje nekretnine smatra se da je zemljišna knjiga istinita i potpuna ukoliko je zemljišna knjiga uspostavljena na osnovu podataka novog premjera.

Član 80.

(1)Vlasništvo na posebnom dijelu nekretnine (etažno vlasništvo) proizilazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno, te se može samo zajedno sa njim prenijeti ili opteretiti.

(2)Vlasništvo određenog posebnoga dijela nekretnine ovlašćuje etažnog vlasnika, da taj poseban dio nekretnine isključivo koristi i raspolaže s njim, a na zajedničkim dijelovima nekretnine ima pravo suvlasništva.

(3)Etažno vlasništvo može se uspostaviti na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava građenja sa zgradom.

(4)Na pravne odnose vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine koji nisu regulirani ovim zakonom odgovarajuće se primjenjuju opća pravila o suvlasništvu.

Član 88. stav 1.

(1)Ukoliko se nakon što su utvrđeni i u zemljišnu knjigu upisani odgovarajući dijelovi izmijenjene prilike i nema sporazuma među etažnim vlasnicima o novom utvrđivanju korisnih površina i odgovarajućih dijelova na zahtjev svakoga suvlasnika korisnu površinu će u vanpraničnom postupku utvrditi sud.

24. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 – odluka USFBiH i 94/20 – rješenje USFBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Član 3. (st. 1. i 2) (1) Postupak upisa u zemljišnu knjigu pokreće se podnošenjem zahtjeva za upis.

Zahtjev se odnosi na propisani tekst upisa. Normirane tekstove donosi ministar pravde.

(2) Uz zahtjev za upis treba priložiti i dokaznu dokumentaciju na kojoj se zahtjev temelji.

Član 7.

Za upis nekretnine u zemljišnu knjigu potreban je prijavni list sa kopijom katastarskog plana.

Član 30. (stav 1) (1)Za svako vlasništvo na stanu uspostavlja se poseban zemljišnoknjižni uložak. Zemljišnoknjižni uložak zemljišta se po službenoj dužnosti zatvara. U zemljišnoknjižnom ulošku stana se upisuje posebno vlasništvo koje pripada suvlasničkom dijelu i kao ograničenje suvlasništva priznavanje prava posebnog vlasništva koja pripadaju drugim suvlasničkim dijelovima. Potrebno je ukazati na ostale zemljišnoknjižne uloške stanova koji pripadaju ovoj zajednici vlasništva na stanovima.

Član 41. (stav 1) (1) Upis u zemljišnu knjigu je dozvoljen samo uz saglasnost osobe koja je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisana u zemljišnu knjigu kao nosilac prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava koje se prenosi, mijenja, ograničava ili briše.

Član 42.

Kod provjere zahtjeva za upis nadležni zemljišnoknjižni referent ispituje:

1) da li su podneseni potrebni dokumenti u propisanoj formi, 2) da li su dokumenti (isprave) identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi, 3) da li postoji odobrenje iz člana 41. stav 1. ovog zakona.

Član 43.

(1) Nakon provjere zahtjeva za upis, zemljišnoknjižni referent donosi rješenje da li će zahtjev potpuno ili djelimično prihvatiti.

(2) Zemljišnoknjižni referent donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za upis ako: 1) se zemljišnoknjižno tijelo ne nalazi u zemljišnoknjižnom području dotičnog zemljišnoknjižnog ureda;

2) osoba nije ovlaštena da zahtijeva upis;

3) pravni osnov upisa nije vidljiv iz predočenih dokumenata;

4) postoji neka druga smetnja koja sprečava upis;

25. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH” br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljivan u službenim glasilima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 221.

Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. tač. 2), 3), 8), 9), 12) i 13) ovog zakona koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.

VI.Dopustivost

26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

28. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 037502 20 Gž od 15. marta 2021. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 8. aprila 2021. godine a apelacija je podnesena 4. juna 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelantica smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2.ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

32. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu s općim interesom, ili da bi osigurala plaćanje poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

33. Prilikom razmatranja da li je došlo do povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi ima li apelantica „imovinu“ u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku u kojem se odlučivalo o apelanticinom zahtjevu za uknjižbu prava vlasništva na zgradi „Kula“, koja je izgrađena na parceli koja je u vlasništvu apelantice, koja je ujedno jedini investitor zgrade „Kula“, iz čega proizlazi da apelantica ima imovinu koja potpada pod obim zaštite iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

35. Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadrži tri različita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj rečenici prvog stava, opće je prirode i izražava načelo mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stava, određuje da lišavanje imovine može da se desi pod određenim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu 2. istog člana, dozvoljava da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu s javnim interesom. Sva tri pravila su međusobno povezana i nisu u međusobnoj kontradikciji, a drugo i treće pravilo se odnose na određene slučajeve miješanja države u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju se posmatrati u svjetlu prvog pravila (vidi Evropski sud za ljudska prava, u daljnjem tekstu Evropski sud, Holy Monasteries protiv Grčke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A,stav 51).

36. Ustavni sud zapaža da u datim okolnostima konkretnog slučaja nije neophodno da odgovori o kojem od tri pravila iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju se radi (mutatis mutandis Evropski sud, Đokić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 27. maja 2010. godine, tačka 51. i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 15/11 od 30. marta 2012. godine, tačka 35).

37. Nadalje, Ustavni sud treba da utvrdi da li je došlo do miješanja u apelanticinu imovinu, te, ukoliko jeste, da li je to miješanje bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu, te da li je bilo proporcionalno legitimnom cilju, odnosno uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelanticinog prava i općeg interesa.

38. U vezi s prvim pitanjem, Ustavni sud smatra da je osporenom odlukom Kantonalnog suda, kojom je u konačnici potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelanticin zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na zgradi „Kula“ čiji je investitor apelantica i koja je izgrađena na parceli u njenom vlasništvu, nesumnjivo došlo do miješanja u apelanticinu imovinu zaštićenu članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

39. Sljedeće pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je miješanje (ograničavanje) u apelanticino pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, kao razlog za odbijanje apelanticinog zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva, naveo da je došlo do izmijenjenih prilika, zbog čega se ukupna korisna površina na kojoj su izgrađeni objekti Zgrada i zgrada „Kula“ mora ponovno utvrđivati u skladu s odredbom člana 88. ZSP, odnosno potvrdio je prvostepeno rješenje kojim je odbijen apelanticin zahtjev u skladu s odredbom člana 43. stav 2. tačka 3. ZZK. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je „miješanje“ u apelanticino pravo na imovinu izvršeno u skladu s navedenim zakonskim odredbama. S obzirom na to da su navedeni zakoni objavljeni u službenom glasilu i dostupni javnosti, te da su zakonske odredbe na kojim je zasnovano osporeno rješenje jasne i nedvosmislene, nesporno je da ispunjavaju standarde „zakonitosti“ u smislu Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je miješanje u apelanticino pravo na imovinu bilo zakonito. Ustavni sud također smatra i da služi legitimnom cilju koji je definiran članom 1. Zakona o zemljišnim knjigama, a to je poštovanje procedure vezane, između ostalog, i za „upis nekretnina i prava na nekretninama u zemljišnim knjigama“.

40. Najzad, potrebno je odgovoriti na pitanje da li u okolnostima konkretnog slučaja miješanje zadovoljava i razuman odnos proporcionalnosti između općeg interesa i interesa pojedinaca. U vezi s tim, Ustavni sud, slijedeći vlastitu praksu i praksu Evropskog suda, ukazuje na to da u svakom pojedinom slučaju mora postojati „pravičan odnos“ između zahtjeva javnog interesa koji se želi postići i zaštite osnovnih prava pojedinaca, a što nije moguće postići ako apelant mora snositi „poseban i pretjeran teret“ (vidi Evropski sud, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. februara 1986. godine, serija A, broj 98, st. 46. i 50).

41. Ustavni sud zapaža da je apelantica, prema dostupnim informacijama iz stanja spisa, čitav postupak izgradnje predmetnih objekata (Zgrada i zgrada „Kula“) provela u skladu s relevantnim propisima koji reguliraju oblast građenja i utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu. Naime, iz činjenica predmeta proizlazi da je na predmetnoj parceli, koja je u apelanticinom vlasništvu, prilikom izgradnje objekta Zgrada apelantica izgradila podzemne garaže koje se dijelom prostiru van „markice“ Zgrade, te da je nakon dobivene saglasnosti nadležnog organa (za nadziđivanje – izgradnju zgrade „Kula“), apelantica sagradila zgradu „Kula“ na predmetnoj parceli ispod koje se nalaze garaže s parkirnim mjestima na kojima je i dalje apelantica pretežni vlasnik. Dalje, iz obrazloženja osporene odluke proizlazi da je apelanticin zahtjev odbijen zato što u zemljišnim knjigama nije upisan objekt garaže koji je etažiran već stambeno-poslovni objekt (Zgrada), čiji su sastavni dio etažne jedinice za koje je rješenjem utvrđeno da predstavljaju zemljište za redovnu upotrebu zgrade „Kula“, odnosno da je u konkretnom slučaju došlo do izmijenjenih prilika, zbog čega se ukupna korisna površina mora ponovno utvrđivati.

42. U datim okolnostima konkretnog slučaja, posmatrajući postupak u cjelini (prethodni upravni postupak koji je bio uvjet za upis apelantice u zemljišne knjige), Ustavni sud smatra da je na apelanticu, koja je provela sve procedure u skladu s relevantnim propisima koji reguliraju oblast građenja i utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu (izmjena Regulacionog plana, dobivanje neophodnih saglasnosti i upotrebne dozvole, te prijavnog lista – parcelizacije), stavljen pretjeran teret zbog nemogućnosti upisa u zemljišnu knjigu. Također, onemogućavanje apelantici da izvrši upis dovodi u pitanje i njene obaveze koje je preuzela prema kupcima stanova i poslovnih prostora u zgradi „Kula“. Pri tome je Ustavni sud imao u vidu i tvrdnje suda, iznesene u obrazloženju rješenja, da su stanari Zgrade zajedno sa stanarskim pravom otkupili i garažna mjesta, odnosno postali etažni vlasnici na idealnim dijelovima predmetne parcele na kojoj se nalaze garažna mjesta na kojima je izgrađena zgrada „Kula“. Međutim, udovoljavanjem zahtjevu apelantice, koja je nesporno čitavo vrijeme bila upisana kao vlasnica predmetne parcele na kojoj su izgrađene Zgrada i zgrada „Kula“, ni na koji način se ne dira u prava trećih lica (etažnih vlasnika Zgrade) kao potencijalnih vlasnika garažnih mjesta koja se nalaze ispod zgrade „Kula“, niti se to na bilo koji način odražava na njihovo uživanje prava vlasništva. Pri tome, Ustavni sud konstatira da iz činjenica predmeta i dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizlazi da je apelantica i dalje vlasnica pretežnog dijela garažnih mjesta koja se nalaze ispod zgrade „Kula“, kao i da je smisao upisa u zemljišne knjige da upisano stanje u zemljišnim knjigama prati stvarno stanje. Dakle, obrazloženje osporene odluke ne može izdržati test proporcionalnosti jer nema niti jednog logičnog obrazloženja zbog čega bi etažni vlasnici zgrade „Kula“ eventualno ugrožavali prava etažnih vlasnika Zgrade, niti na bilo koji način onemogućavali korištenje garažnih mjesta na način na koji su ih do tada koristili, odnosno zašto je potrebna saglasnost svih ovih etažnih vlasnika za realizaciju spornog apelanticinog zahtjeva za upis u zemljišne knjige. U takvim vrlo specifičnim okolnostima ovog slučaja, Ustavni sud smatra da je, odbijanjem apelanticinog zahtjeva za upis prava vlasništva na osnovu rješenja Službe (o određivanju zemljišta za redovnu upotrebu) i prijavnog lista, na apelanticu stavljen poseban i pretjeran teret.

43. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenom odlukom povrijeđeno apelanticino pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

44. S obzirom na to da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke utvrdio povredu prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada u okolnostima konkretnog slučaja miješanje u apelanticino pravo na imovinu, iako zakonito i u službi legitimnog cilja, za apelanticu rezultira pretjeranim teretom koji se ne može opravdati legitimnim ciljem u čijoj je službi, posebno imajući u vidu činjenicu da je apelantica čitavu proceduru izgradnje zgrade „Kula“ provela u skladu s relevantnim propisima koji reguliraju oblast građenja i utvrđivanja zemljišta za redovnu upotrebu.

46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1982/21 („Unigradnja“ d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio