Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3803/21 ("Transmont" d.o.o. Kladanj)

Odluka donesena 26. 01. 2022.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3803/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3803/21, rješavajući apelaciju koju je podnio "Transmont" d.o.o. Kladanj, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "Transmont" d.o.o. Kladanj protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 33 1 Rs 003751 20 Rev od 15. srpnja 2021.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Transmont" d.o.o. Kladanj (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Rusmir Tanović, odvjetnik iz Kladnja, podnio je 4. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 33 1 Rs 003751 20 Rev od 15. srpnja 2021. godine.

2. Presudom Općinskoga suda u Živinicama – Odjeljenje u Kladnju (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 18. prosinca 2017. godine poništene su odluke apelanta, tj. rješenja o prestanku rada tužiteljima (F. A. i J. A.) od 22. travnja 2014. godine i naloženo je apelantu da tužitelje vrati na posao i uspostavi im radnopravni status sa određenim datumima. Obvezan je apelant da tužiteljima na ime naknade za izgubljenu zaradu za određena vremenska razdoblja isplati određene iznose, sa zakonskim zateznim kamatama. Obvezan je apelant da za tužitelje uplati obvezne doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje za određena vremenska razdoblja u određenim iznosima. Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za određeno vremensko razdoblje u određenome iznosu. Obvezan je apelant da tužiteljima naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 28. listopada 2019. godine priziv apelanta je odbačen kao nedopušten.

4. Rješenjem Vrhovnoga suda od 15. srpnja 2021. godine revizija apelanta je odbijena.

5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da revizionim navodima apelant izražava svoje mišljenje da se priziv može povući i potom ponovno podnijeti, ali u rokovima za priziv određenim zakonom. Vrhovni je sud istakao da je takvo mišljenje apelanta suprotno zakonskoj odredbi iz čl. 204. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP), koja propisuje da se stranka može odreći prava na priziv od trenutka prijema presuda (st. 1.), da do donošenja odluke drugostupanjskoga suda stranka može odustati od već podnesenoga priziva (st. 2.), i da se odricanje ili odustanak od priziva ne može opozvati (st. 3.). Naime, istakao je da iz podataka spisa slijedi da je apelant putem punomoćnika priziv protiv prvostupanjske presude predao sudu 26. prosinca 2017. godine, te da je u podnesku prvostupanjskome sudu od 27. prosinca 2017. godine apelant povukao priziv i predložio da prvostupanjski sud odluči da je priziv apelanta povučen. Nadalje, istakao je da je rješenjem Općinskoga suda od 24. siječnja 2018. godine prvostupanjski sud priziv tuženika od 26. prosinca 2107. godine odbacio kao nedopušten, te da je apelant ponovno 4. siječnja 2018. godine, u zakonskome roku, podnio priziv protiv prvostupanjske presude. Vrhovni je sud istakao da je spis sa prizivom prvostupanjski sud dostavio drugostupanjskome sudu, koji je odlučujući o prizivu primjenom čl. 225. st. 1. ZPP priziv apelanta odbacio kao nedopušten. Naime, istakao je da je drugostupanjski sud pozivajući se na čl. 204. st. 3. ZPP zaključio da se odricanje ili odustanak od priziva ne može opozvati. Vrhovni je sud istakao da pravilno zaključuje drugostupanjski sud, da u slučaju kada priziv izjavi stranka u tijeku roka za priziv, od kojega je već ranije odustao, ima se uzeti da je takav priziv izjavljen od neovlaštene osobe, u kojemu slučaju se priziv odbacuje kao nedopušten, sukladno čl. 213. st. 3. ZPP. Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U konkretnome slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnoga suda odbijena revizija apelanta protiv rješenja Kantonalnoga suda, kojim je priziv apelanta protiv prvostupanjske presude odbačen kao nedopušten (jer je apelant prethodno odustao od izjavljenoga priziva), iz čega slijedi da se u konkretnome slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti priziva. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3803/21 ("Transmont" d.o.o. Kladanj) | Sudska praksa | Aktio