Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3583/20 (M. Š.)

Odluka donesena 26. 01. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Porez
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3583/20

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 3583/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Muhamed Šestanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka 1), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Muhamed Šestanović.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 032998 18 U od 4. maja 2021. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Muhamedu Šestanoviću u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Muhamed Šestanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 006346 10 U od 2. augusta 2013. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 022644 14 U od 23.

februara 2018. godine zbog toga što je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena, a apelant nije u međuvremenu osporio donesenu Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 032998 18 U od 4.

maja 2021. godine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Muhamed Šestanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 7. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 006346 10 U od 2. augusta 2013. godine i Presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 022644 14 U od 23. februara 2018. godine, te zbog dužine trajanja postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 09 0 U 032998 18 U.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalni porezni ured Sarajevo, Porezna ispostava Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), i Kantonalnog suda zatraženo je 28. aprila 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, prvostepeni organ i Ministarstvo su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 10. maja do 21. juna 2021. godine.

4. Ustavni sud je 5. januara 2022. godine apelantu dostavio na izjašnjenje odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Prvostepeni organ je 15. februara 2007. godine izdao nalog za plaćanje razrezanog poreza apelantu na ukupan prihod za 2005. godinu u iznosu od 666,15 KM, kao i obračunatu kamatu u iznosu od 5,60 KM, odnosno ukupno 671,75 KM, te je 5. oktobra 2007. godine izdao nalog za plaćanje razrezanog poreza apelantu na ukupan prihod za 2006. godinu u iznosu od 1.471,06 KM, kao i kamate u iznosu od 20,59 KM, odnosno ukupno 1.491,65 KM.

7. Prvostepeni organ je 25. jula 2008. godine donio rješenje o naplati porezne obaveze iz imovine apelanta kao poreznog obveznika, te odredio da će se naplata dugovane porezne obaveze od apelanta u ukupnom iznosu od 2.363,40 KM izvršiti zapljenom i prodajom imovine, odnosno zapljenom sredstava za plaće, naknada, nadnica, penzija i drugih apelantovih finansijskih potraživanja.

8. Prvostepeni organ je Rješenjem broj 10-9-06-15-160/09 od 29. aprila 2009. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 25. jula 2008. godine.

9. Ministarstvo je Rješenjem broj 07-15-590/09 od 1. februara 2010. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 29. aprila 2009. godine.

10. Apelant je 1. aprila 2010. godine podnio tužbu radi poništenja rješenja Ministarstva od 1. februara 2010. godine.

11. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 006346 10 U od 2. augusta 2013. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje od 1. februara 2010. godine i predmet vratio Ministarstvu na ponovan postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da Ministarstvo u rješenju od 1. februara 2010. godine nije odgovorilo na apelantove navode da mu porezni organi nisu dostavili bilo kakvu obavijest ili nalog za plaćanje porezne obaveze na iznos od 2.363,40 KM. Kantonalni sud je naveo da Ministarstvo nije odgovorilo da li je apelantu pružena mogućnost da izvrši uvid u dostavnice o uručenju naloga, obavijesti za plaćanje predmetne porezne obaveze, a koje uručenje je od značaja u postupku prinudne naplate. Budući da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, niti se vodilo računa o pravilima upravnog postupka, Kantonalni sud je odlučio kao u izreci.

12. U ponovnom postupku Ministarstvo je Rješenjem broj 03-15-590/09-J.D. od 14. augusta 2013. godine poništilo rješenje od 29. aprila 2009. godine i rješenje od 25. jula 2008. godine (greškom u pisanju navedeno „2007. godine“) i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

13. Apelant je 28. marta 2014. godine podnio prvostepenom organu zahtjev za povrat prisilno naplaćenog poreza na ukupan prihod građana za 2005. i 2006. godinu u iznosu od 2.363,40 KM.

14. Prvostepeni organ je Rješenjem broj 13-9/3-15-5-8230/13 od 17. aprila 2014. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev od 28. marta 2014. godine.

15. Ministarstvo je Rješenjem broj 03-15-924/14-J.D. od 31. oktobra 2014. godine odbilo kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja od 17. aprila 2013. godine.

16. Apelant je 1. decembra 2014. godine podnio tužbu radi poništenja rješenja Ministarstva od 31. oktobra 2014. godine.

17. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 02264414 U od 23. februara 2018. godine uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva od 31. oktobra 2014. godine, kao i rješenje prvostepenog organa od 17. aprila 2014. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su Ministarstvo i prvostepeni organ preuranjeno izveli zaključak o neosnovanosti zahtjeva za povrat plaćenog poreza na ukupan prihod građana za 2005. i 2006. godinu jer se iz podataka spisa predmeta ne vidi da li je prvostepeni organ donio ponovo rješenje o pokretanju postupka prinudne naplate poreznih obaveza ili je eventualno postupak obustavio, a koje rješenje je prethodno pitanje za rješavanje zahtjeva za povrat plaćenog poreza na ukupan prihod građana, odnosno bez čijeg se rješenja ne može riješiti ova upravna stvar. Također je naveo da je prvostepeni organ, u smislu člana 239. Zakona o upravnom postupku, bio dužan postupiti po drugostepenom rješenju od 14. augusta 2013. godine i najkasnije u roku od 15 dana od prijema predmeta donijeti novo rješenje.

18. U ponovnom postupku prvostepeni organ je Rješenjem broj 13-9-01-15-21-481-5/07 I-1350- 5/07 od 30. aprila 2018. godine obustavio postupak prinudne naplate poreznih obaveza protiv apelanta jer su obaveze u cijelosti izmirene u periodu od 20. maja 2009. do 14. aprila 2010. godine.

19. U postupku ponovnog rješavanja po apelantovom zahtjevu za povrat prisilno naplaćenog poreza na ukupan prihod građana za 2005. i 2006. godinu, prvostepeni organ je Rješenjem broj 13- 9/3-15-5-2011/14 A.F. od 26. juna 2018. godine utvrdio da apelant ima više uplaćenih sredstava – prihod od troškova naplate po osnovu pokretanja postupka prinudne naplate u iznosu od 100,00 KM na depozitnom računu za prikupljanje javnih prihoda budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, te odredio da će Ministarstvo donijeti rješenje o odobravanju povrata navedenog iznosa. Osim toga, odbio je apelantov zahtjev u dijelu povrata koji se odnosi na ukupni prihod građana za 2005. i 2006. godinu u iznosu od 2.163,65KM, kao i kamata u iznosu od 577,60KM.

20. Ministarstvo je Rješenjem broj 07-14-4-587/18 A.K. od 3. jula 2018. godine odobrilo apelantu povrat više uplaćenih prihoda u budžet Federacije Bosne i Hercegovine u iznosu od 100,00 KM.

21. Ministarstvo je Rješenjem broj 03-15-716/18 Š.M. od 19. novembra 2018. godine odbilo apelantove žalbe izjavljene protiv rješenja od 30. aprila 2018. godine i rješenja od 26. juna 2018. godine.

22. Apelant je 17. decembra 2018. godine podnio tužbu radi poništenja rješenja Ministarstva od 19. novembra 2018. godine.

23. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 032998 18 U od 4. maja 2021. godine odbio apelantovu tužbu podnesenu radi poništenja rješenja Ministarstva od 19. novembra 2018. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka za povrat nezakonito obračunatog i prinudno naplaćenog poreza povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je upravni postupak počeo teći od marta 2009. godine, kada je apelant primio rješenje od 25. jula 2008. godine, te ističe da upravni postupak i upravni spor traju duže od 10 godina. Apelant navodi da Kantonalni sud još nije odlučio o tužbi od 17. decembra 2018. godine. Apelant ističe da je predmetni postupak dva puta vraćan na ponovno postupanje organima uprave, koji nisu ispoštovali upute i naloge Kantonalnog suda, a Kantonalni sud presude kojim je usvajao njegov tužbeni zahtjev nije donosio u razumnom roku, zbog čega ovaj jednostavan postupak traje nerazumno dugo, što rezultira povredom njegovih ustavnih prava na imovinu i pravično suđenje jer je onemogućen da ostvari povrat nezakonito naplaćenog poreza. Također, apelant je predložio Ustavnom sudu da poništi Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 006346 10 U od 2. augusta 2013. godine i Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 02264414 U od 23. februara 2018. godine i sam donese pravičnu odluku u ovom sporu kako Kantonalni sud ne bi i treći put vratio predmet na ponovni postupak.

b) Odgovori na apelaciju

25. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da predmete uzima u rad prema Planu rješavanja predmeta Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, te naglasio da je uređujući sudija zadužen sa oko 500 predmeta, dok taj sud ima mali broj sudija, kako na referatu upravnih sporova tako i na drugim referatima. U konačnici je naveo da u postupku pred tim sudom nije došlo do kršenja ljudskih prava zaštićenih Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno da nije došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

26. Ministarstvo je navelo da su neosnovani navodi iz apelacije, te je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.

27. Prvostepeni organ je naveo hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke.

V.Relevantni propisi

28. Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 239.

(1) Ako drugostepeni organ utvrdi da su u prvostepenom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od uticaja na rješenje stvari, ili da je dispozitiv pobijanog rješenja nejasan ili je u protivrječnosti s obrazloženjem, on će upotpuniti postupak i otkloniti izložene nedostatke, bilo sam bilo preko prvostepenog organa ili kog drugog zamoljenog organa, a ti organi su dužni postupiti po traženju drugostepenog organa. Ako drugostepeni organ utvrdi da se na osnovu činjenica utvrđenih u upotpunjenom postupku stvar mora riješiti drugačije nego što je riješena prvostepenim rješenjem, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i sam riješiti stvar.

(2) Ako drugostepeni organ utvrdi da će nedostatke prvostepenog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rješenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rješenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rješenju i bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema predmeta, da donese novo rješenje. Protiv novog rješenja stranka ima pravo žalbe.

29. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

Član 57.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ dužan je da ga donese bez odlaganja a najkasnije u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude.

Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

30. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost apelacije u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 006346 10 U od 2. augusta 2013. godine i Presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 022644 14 U od 23. februara 2018. godine Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

32. Apelant je predmetnom apelacijom osporio presudu Kantonalnog suda od 2. augusta 2013. godine i presudu Kantonalnog suda od 23. februara 2018. godine kojima predmetni postupak nije pravosnažno okončan u odnosu na povrat apelantovih naplaćenih poreznih obaveza. Naime, osporenom presudom od 2. augusta 2013. godine je uvažena apelantova tužba, poništeno rješenje Ministarstva od 1. februara 2010. godine i predmet vraćen Ministarstvu na ponovni postupak. Također, osporenom presudom od 23. februara 2018. godine uvažena je apelantova tužba, poništeno rješenje Ministarstva od 31. oktobra 2014. godine, kao i rješenje prvostepenog organa od 17. aprila 2014. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Ustavni sud zapaža da se predmet u vrijeme podnošenja apelacije nalazio na postupanju pred Kantonalnim sudom. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 10. maja 2021. godine obavijestio Ustavni sud da je postupak u međuvremenu okončan, te da je konačna odluka Presuda Kantonalnog suda broj 09 0 U 032998 18 U od 4. maja 2021. godine, koju je u prilogu dostavio.

33. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, prilikom odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, te ukazuje da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa predmetnom apelacijom koje su se desile nakon njenog podnošenja u kontekstu uvjeta njene dopustivosti. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud odlučio o tužbi (Ustavni sud je za tu činjenicu saznao iz odgovora na apelaciju Kantonalnog suda), niti je osporio presudu Kantonalnog suda, koja je konačna odluka u predmetnom postupku. Stoga je apelacija u vrijeme podnošenja, u odnosu na tadašnje stanje postupka, preuranjena.

34. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku

35. Ustavni sud ukazuje da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povrata nezakonito naplaćenog poreza, koji je nakon podnošenja apelacije okončan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija u ovom dijelu bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

36. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

37. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

38. Apelant ističe da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

39. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

40. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […].

Relevantni principi

41. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

42. Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav

1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

43. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje na dužinu trajanja postupka od marta 2009. godine, kada je primio rješenje prvostepenog organa od 25. jula 2008. godine, pa će Ustavni sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati period od marta 2009. godine pa do 4. maja 2021. godine, kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončan predmetni postupak, dakle relevantan period je 12 godina i dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja postupka

44. U pogledu ocjene složenosti predmeta, imajući u vidu činjenično stanje predmeta i apelacione navode, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

45. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je od značaja za apelanta jer je nastojao da ostvari povrat više naplaćenog poreza.

46. Analizirajući ponašanje organa uprave i Kantonalnog suda u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da su organi uprave donijeli četiri prvostepene odluke i četiri drugostepene odluke, te da je Kantonalni sud donio tri presude. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud tri godine i četiri mjeseca nakon podnošenja prve tužbe odlučio o toj tužbi tako što je poništio rješenje od 1. februara 2010. godine i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak. Zatim da je taj sud tri godine i dva mjeseca nakon podnošenja druge tužbe odlučio (presudom od 23. februara 2018. godine) o toj tužbi tako što je poništio rješenje Ministarstva od 31. oktobra 2014. godine i rješenje prvostepenog organa od 17. aprila 2014. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje, pri čemu je istakao „da je prvostepeni organ, u smislu člana 239. Zakona o upravnom postupku, bio dužan postupiti po drugostepenom rješenju od 14. augusta 2013. godine i najkasnije u roku od 15 dana od prijema predmeta donijeti novo rješenje“. Naime, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ u ponovnom postupku tek nakon četiri godine i osam mjeseci postupio po rješenju drugostepenog organa od 14. augusta 2013. godine tako što je donio rješenje od 30. aprila 2018. godine, a za takvo svoje postupanje nije ponudio relevantno opravdanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud dvije godine i pet mjeseci nakon podnošenja treće tužbe odlučio o toj tužbi. Ustavni sud zapaža je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava po Planu rješavanja starih predmeta, kao i veliki broj predmeta i mali broj sudija koji rade na upravnom referatu. U tom pogledu, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Dakle, Ministarstvu je jednom predmet vraćen na ponovni postupak, dok je prvostepenom organu dva puta predmet vraćan na ponovni postupak. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela činjenica da ni organi uprave, a naročito prvostepeni organ, niti Kantonalni sud nisu učinkovito postupali, odnosno nisu postupali u razumnim rokovima, na način kako je propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

47. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

48. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu tog prava apelant zasniva na identičnim navodima koje je istakao u vezi s pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

49. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

50. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

51. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji nije naročito složen, trajao 12 godina i dva mjeseca, a kojoj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo neučinkovito postupanje organa uprave i Kantonalnog suda koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o upravnom postupku i Zakona o upravnim sporovima, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja u razumnim rokovima.

53. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

54. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3583/20 (M. Š.) | Sudska praksa | Aktio