Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3369/21 (D. H. i E. H. L.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Uknjižba
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3369/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3369/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Dževad Hadžihafizović i Eugenija Hadžihafizović Lefand, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Dževad Hadžihafizović i Eugenija Hadžihafizović Lefand protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 03 0 U 020833 20 U od 19.
srpnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dževad Hadžihafizović i Eugenija Hadžihafizović Lefand (u daljnjemu tekstu: apelanti), oboje iz Sarajeva, koje zastupa Senija Poropat, odvjetnica iz Vogošće, podnijeli su 27. rujna 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 020833 20 U od 19. srpnja 2021. godine. Apelanti su dopunili predmetnu apelaciju podneskom od 6. prosinca 2021. godine.
2. Rješenjem Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Gradačac od 26. prosinca 2019. godine (u daljnjemu tekstu: Služba) odbijen je zahtjev apelanata za promjenu upisanoga posjednika u katastarskome operatu.
3. Rješenjem tuženice (Federalna uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove) od 2. listopada 2020. godine priziv apelanata protiv rješenja Službe od 26. prosinca 2019. godine je odbijen kao neutemeljen.
4. Presudom Kantonalnoga suda od 19. srpnja 2021. godine tužba apelanata podnesena protiv rješenja tuženice od 2. listopada 2020. godine je odbijena.
5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da su apelanti u konkretnome slučaju predmetnim zahtjevom tražili da se za nekretnine bliže označene u zahtjevu izvrši upis promjena u katastarskome operatu na temelju ostavinskih rješenja priloženih uz zahtjev. Kantonalni je sud istakao da i po mišljenju toga suda ostavinska rješenja (koja su priložena uz zahtjev) ne predstavljaju valjan pravni temelj za upis traženih promjena, niti po odredbama Zakona o premjeru i katastru zemljišta niti po odredbama Zakona o premjeru i katastru nekretnina, kao niti po odredbama bilo kojega drugoga materijalnoga zakona. Kantonalni je sud istakao da iz sadržaja odredba čl. 60. st. 2. i čl. 12. st. 1. Zakona o premjeru i katastru zemljišta, kao i po odredbama čl.
141. Zakona o premjeru i katastru nekretnina, proistječe da se upis prava u katastarskome operatu može zakonito vršiti samo na temelju isprava navedenih u tim zakonima, i to pod uvjetom da se podatci u tim ispravama glede već upisanoga korisnika prava slažu sa podatcima upisanim u katastarskome operatu, i da se katastarski podatci u ispravi na temelju kojih se traži upis promjena slažu sa podatcima koji su u katastarskome operatu upisani u momentu primitka zahtjeva za upis, kako glede katastarskoga broja, tako i glede drugih bitnih identifikacijskih podataka. Kantonalni je sud istakao da ukoliko se ti podatci, u ispravi kojom se traži upis promjena, ne slažu sa aktualnim katastarskim podatcima, zahtjev za upis treba odbiti kao neutemeljen, jer bi inače kao takav bio nezakonit. Imajući u vidu navedeno, iskakao je da, kako u konkretnome slučaju, iz nespornih činjenica proistječe da se katastarski podatci u ostavinskim rješenjima, na temelju kojih apelanti traže upis promjena, ne slažu sa podatcima upisanim u katastarskome operatu, jer se razlikuju i po upisanim katastarskim korisnicima (posjednicima), kao i po brojevima, nazivima i površinama katastarskih parcela za koje se traži promjena katastarskih podataka, zahtjev apelanata je pravilno odbijen.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u biti, navode kako se „neutemeljeno odbija njihov zahtjev za upis promjena u katastarskome operatu, jer su tamo upisane osobe koje nemaju nikakve veze sa vlasnicima upisanim u zemljišnoj knjizi“, te da stoga trpe štetu i ne mogu raspolagati svojim zemljištem, niti ga zaštiti od šumske krađe.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tomu pogledu. Naime, imajući u vidu jasno obrazloženje Kantonalnoga suda, Ustavni sud, nasuprot navodima apelanata, ne nalazi da je osporena odluka utemeljena na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić