Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3433/21 (N. B.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3433/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3433/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Nedica Bošnjak, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Nedica Bošnjak protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 302680 21 Gž od 12. travnja 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 302680 19 Mal od 13. listopada 2020.
godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedica Bošnjak (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Gradiške, koju zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškoga, podnijela je 4. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 302680 21 Gž od 12. travnja 2021. godine i Presude Osnovnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 302680 19 Mal od 13. listopada 2020. godine.
2. Ustavni sud ukazuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1554/21 od 23. lipnja 2021. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je podnijela apelantica protiv presude Okružnoga suda od 12. travnja 2021. godine. Imajući u vidu da je Rješenjem Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 71 0 Mal 302680 21 Rev od 16. kolovoza 2021. godine revizija apelantice odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud konstatira da je revizija u ovome slučaju bila neučinkovit pravni lijek, te da je stoga navedena presuda Okružnoga suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Presudom Osnovnoga suda od 13. listopada 2020. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja (Kinološki savez RS) kojim je tražio da se obveže apelantica da mu isplati određeni iznos na ime naknade štete, sa zakonskom zateznom kamatom. Obvezan je tužitelj da apelantici na ime troškova postupka isplati iznos od 2.574,00 KM.
4. U obrazloženju osporene odluke Osnovno je sud istakao da apelantici pripadaju troškovi postupka u iznosu od 2.574,00 KM, a što se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 240,00 KM, zastupanje na tri ročišta u iznosima od po 240,00 KM, na ime nagrade za vrijeme iznos od 240,00 KM, na ime troškova korištenja vlastitoga automobila punomoćnika iznos od 1.000,00 KM, kao i na ime PDV-a iznos od 374,00 KM, a što ukupno iznosu 2.574,00 KM.
5. Presudom Okružnoga suda od 12. travnja 2021. godine priziv tužitelja je djelomično uvažen pa je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka preinačena tako da se obvezuje tužitelj da apelantici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.216,80 KM, umjesto iznosa od 2.574,00 KM, dok je u preostalome dijelu priziv odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena.
6. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da tužitelj utemeljeno prizivom ukazuje kako troškovi postupka nisu pravilno utvrđeni. Naime, istakao je da apelantici pripada pravo na naknadu troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 160,00 KM, troškovi zastupanja na tri ročišta u iznosima od 160,00 KM, troškovi paušala u iznosu od 160,00 KM, troškovi satnice (4 sata) u iznosu od 240,00 KM, te troškovi PDV-a u iznosu od 176,80 KM, što ukupno iznosi 1.216,80 KM. Nadalje, istakao je da apelantici ne pripadaju troškovi na ime korištenja vlastitoga vozila od strane punomoćnika u iznosu od 1.000,00 KM. Naime, istakao je da je o tom pravnom pitanju zauzeto stanovište na Panelu za ujednačavanje sudbene prakse u BiH, prema kojemu putni troškovi odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda, pred kojim se vodila parnica, priznaju samo do visine troškova koje bi stranka imala da ju je zastupao odvjetnik u sjedištu suda. Osim toga, naveo je da je o tome pravno stanovište zauzeo i Ustavni sud, prema kojemu je izbor odvjetnika u postupcima odlučivanja o građanskim pravima i obvezama pred sudom osobni izbor stranke, pa stranka u slučaju kada za zastupanje ovlasti odvjetnika čiji je ured van sjedišta suda, u pravilu ima obvezu sama snositi troškove koji su njezinome punomoćniku zbog toga nastali.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelantica, između ostaloga, navodi da su joj trebali biti dosuđeni troškovi prijevoza punomoćnika, jer ona niti jednom svojom radnjom doprinijela sporu, da svaka stranka ima pravo slobodnoga izbora odvjetnika, pa da je postupanjem sudova povrijeđeno i pravo apelantice na pristup sudu i pravna sigurnost.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u svezi s tim nije nalazio proizvoljnost u postupanju redovitih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1886/19 od 17. prosinca 2019. godine, AP-695/20 od 22. travnja 2020. godine, AP-57/21 od 3. veljače 2021. godine, sa daljnjim referencama u tim odlukama, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić