Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-142/21 (H.H.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-142/21
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 142/21, rješavajući apelaciju H.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio H.H.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 318150 18 Rsž od 9. marta 2021. godine i Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 318150 18 Rsž od 3. augusta 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantu H.H.
isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. H.H. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 18. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) vodio pod brojem 32 0 Rs 318150 18 Rsž.
2. Apelant je 10. maja 2021. godine Ustavnom sudu dostavio podnesak o promjeni činjeničnog i pravnog stanja u konkretnom postupku.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 22. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud je 31. decembra 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.
5. Ustavni sud je 6. januara 2022. godine odgovor Kantonalnog suda dostavio punomoćniku apelanta na izjašnjenje. Punomoćnik apelanta nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Kantonalnog suda.
6. Ustavni sud je 11. januara 2022. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
I.Postupak po tužbi za naknadu štete zbog povrede na radu
8. Apelant je 6. oktobra 2017. godine Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnio tužbu protiv tuženog („Rudara“ d.o.o. Tuzla) radi naknade štete zbog povrede na radu.
9. Presudom Općinskog suda broj 32 0 Rs 318150 17 Rs od 8. juna 2018. godine obavezan je tuženi da apelantu na ime naknade nematerijalne štete iz nezgode isplati određene novčane iznose.
10. Općinski sud je 9. jula 2018. godine donio dopunsku Presudu broj 32 0 Rs 318150 17 Rs na način detaljno naveden u izreci.
11. Tuženi je 26. jula 2018. godine izjavio žalbu protiv presude Općinskog suda od 8. juna 2018. godine.
12. Predmetni spis je 13. novembra 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.
13. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 318150 18 Rsž od 9. marta 2021. godine žalba tuženog je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda je potvrđena.
II.Postupak po prijedlogu za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka
14. Punomoćnik apelanta je Općinskom sudu dostavio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka.
15. Općinski sud je 13. juna 2018. godine pozvao apelanta da uplati sudsku taksu na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 100,00 KM.
16. Apelant je 20. juna 2018. godine Općinskom sudu uputio zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi, te je u njemu potraživao i troškove za sastavljanje podneska po kvalificiranom punomoćniku.
17. Općinski sud je 16. jula 2018. godine donio Rješenje broj 32 0 Rs 318150 17 Rs kojim je apelanta oslobodio plaćanja sudske takse na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 100,00 KM, dok je odbio zahtjev punomoćnika apelanta za naknadu troškova za sastavljanje obrazloženog podneska od 21. juna 2018. godine u iznosu od 120,00 KM.
18. Apelant je 30. jula 2018. godine izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 16. jula 2018. godine.
19. Predmetni spis je 13. novembra 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.
20. Kantonalni sud je 29. marta 2021. godine vratio spis Općinskom sudu.
21. Predmetni spis je ponovo 7. juna 2021. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.
22. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 318150 18 Rsž od 3. augusta 2021. godine žalba apelanta je odbijena i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući da nije doprinio dugotrajnosti predmetnog postupka, kao i da je predmetni postupak od velikog interesa za apelanta jer se radi o potraživanjima iz radnog odnosa koji je hitne prirode. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
24. Apelant je 10. maja 2021. godine Ustavnom sudu dostavio podnesak o promjeni činjeničnog i pravnog stanja u konkretnom postupku iz kojeg proizlazi da je drugostepeni sud donio odluku od 9. marta 2021. godine, te da ostaje pri navodima apelacije.
b) Odgovori na apelaciju
25. Kantonalni sud je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke. Ukazuje da je odluke donio u zakonskom roku od 30 dana u odnosu na održane sjednice. Ističe da je odlučio o žalbi apelanta u drugom navratu, kada mu je spis ponovno dostavljen. Dalje je naveo da iz navedenih razloga smatra da apelacija, podnesena zbog dužine trajanja predmetnog postupka, nije osnovana, te je predlažio da se ona odbije.
26. Ustavni sud je 11. januara 2022. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizlazi da je rješenjem od 3. augusta 2021. godine žalba apelanta odbijena i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
V.Relevantni propisi
27. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
33. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 6. oktobra 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda, 3. augusta 2021. godine, dakle, period od oko tri godine i 10 mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
35. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak radi naknade štete zbog povrede na radu, kao i da je nakon odlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu zatražio od Općinskog suda da odluči i o njegovom zahtjevu za oslobađanje od troškova plaćanja sudskih taksi i nadoknadu troškova postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji činjenično-pravno jedinstvo predmetnih postupaka pred nadležnim sudovima. Osim toga, u pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
36. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 6. oktobra 2017. godine, te da je presuda Općinskog suda donesena 8. juna 2018. godine, dakle, u razumnom roku imajući u vidu da je riječ o prvostepenom postupku u kojem se provodi dokazni postupak i utvrđuju relevante činjenice za donošenje sudske odluke, nakon čega je tuženi izjavio žalbu protiv prvostepene presude. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant 20. juna 2018. godine Općinskom sudu uputio zahtjev za oslobađanje obaveze plaćanja sudskih taksi i nadoknadu troškova postupka o kojem je Općinski sud odlučio u razumnom roku, odnosno u periodu kraćem od mjesec dana, nakon čega je apelant izjavio žalbu protiv navedenog rješenja. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbama tuženog i apelanta 13. novembra 2018. godine, te da je taj sud donio samo odluku o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, i to tek nakon dvije godine i četiri mjeseca od prijema spisa predmeta. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud tom prilikom propustio odlučiti o apelantovoj žalbi zbog čega mu je Općinski sud ponovo 7. juna 2021. godine dostavio spis na odlučivanje, te je Kantonalni sud 3. augusta 2021. godine odlučio o žalbi apelanta. Pri tome Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovaj propust, odnosno za ovako dugo trajanje predmetnog postupka.
37. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Naime, Ustavni sud smatra da se navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluke o žalbama tuženog i apelanta donio tek nakon perioda od oko dvije godine i četiri mjeseca, odnosno dvije godine i osam mjeseci od dostavljanja predmeta na postupanje. Pri tome Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući ponašanje apelanta u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanta na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
41. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
42. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao duže od tri godine i 10 mjeseci, pri čemu je naročito značajna pasivnost Kantonalnog suda koji je o žalbama tuženog i apelanta odlučivao u periodu od oko dvije godine i četiri mjeseca, odnosno dvije godine i osam mjeseci od prijema spisa predmeta, a pri tome nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.
44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić