Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4365/21 (M. D.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4365/21
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 4365/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mirsad Džananović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Mirsad Džananović zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Rs 685026 20 Rsž.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirsad Džananović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mirza Džananović, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 Rs 685026 20 Rsž. Apelant je također zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Kantonalnom sudu da hitno donese odluku o žalbi u predmetu broj 65 0 Rs 685026 20 Rsž, te da u roku od tri mjeseca obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 27. decembra 2021. godine je od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 5. januara 2022. godine, a Kantonalni sud 6. januara 2022. godine.
4. Apelantu su 11. januara 2022. godine dostavljeni odgovori na apelaciju redovnih sudova radi eventualnog izjašnjenja.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 15. decembra 2017. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP „Elektroprivreda Bosne i Hercegovine“ d.d. Sarajevo – Podružnica ,,Elektrodistribucija“ Sarajevo radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, isplate razlike plaća, utvrđivanja diskriminacije, mobinga i nejednakog postupanja, te naknade nematerijalne štete.
7. Tuženi je 13. februara 2018. godine dostavio odgovor na tužbu u kojem je podnio protivtužbu, a apelant je 22. maja 2018. godine dostavio odgovor na protivtužbu.
8. Općinski sud je 3. decembra 2018. godine održao pripremno ročište na kojem je apelant preinačio tužbu na način da je, pored već istaknutih tužbenih zahtjeva, u tužbi istakao i eventualni tužbeni zahtjev. Na istom ročištu tuženi je precizirao protivtužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci prvostepene presude.
9. Općinski sud je 24. januara 2019. godine održao nastavak pripremnog ročišta na kojem je dozvolio raspravljanje po preinačenoj tužbu te je dozvolio raspravljanje po protivtužbi.
10. Općinski sud je 28. maja 2019. godine održao ročište za glavnu raspravu, te je 20. septembra 2019. godine održao nastavak ročišta za glavnu raspravu, na kojim ročištima je proveo veliki broj materijalnih i subjektivnih dokaza, te je proveo dva vještačenja, po vještaku medicinske struke i po vještaku finansijske struke (a kako to proizlazi iz prvostepene presude).
11. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 685026 17 Rs od 1. aprila 2020. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio zaštitu prava iz radnog odnosa na način kako je to pobliže navedeno u st. I, II, III, IV, VI, VII i VIII izreke presude. Odbacio je apelantovu tužbu u dijelu u kojem je zahtijevao da mu tuženi isplati određeni novčani iznos na ime poreza na dohodak (stav V izreke). Odbacio je protivtužbu tuženog s protivtužbenim zahtjevom pobliže navedenim u stavu IX izreke presude. Obavezao je tuženog da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu navedenom u stavu X izreke presude.
12. Tuženi je 6. juna 2020. godine izjavio žalbu protiv prvostepene presude od 1. aprila 2020. godine, a apelant je 29. jula 2020. godine dostavio odgovor na žalbu, nakon čega je predmetni spis 11. septembra 2020. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
13. Apelant je podnescima 23. februara i 20. septembra 2021. godine urgirao postupanje Kantonalnog suda.
14. Kantonalni sud je aktima od 4. marta i od 4. oktobra 2021. godine obavijestio apelanta da će se po apelantovom predmetu postupati po hronološkom redu.
15. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelant ističe da je predmetni postupak, koji se po zakonu smatra hitnim, započeo prije četiri godine, da se predmet duže od godinu dana nalazi na Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi, te da je apelant bezuspješno urgirao postupanje Kantonalnog suda.
b) Odgovori na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je vodio predmetni postupak nastojeći maksimalno poštovati rokove propisane relevantnim zakonima, te ističe da pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koje apelant ukazuje.
18. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je opterećen velikim brojem predmeta i da prioritetno radi u skladu s Planom rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta. Kantonalni sud je istakao da predmete koji nisu obuhvaćeni Planom, a zahtijevaju hitnost po zakonu, kao što je apelantov slučaj, nastoji riješiti početkom kvartala i po završetku prethodnog plana, pa će tako i konkretni sudija izvjestilac u januaru 2022. godine nastojati završiti predmete u kojima stranke urgiraju putem apelacija, Ombudsmena Bosne i Hercegovine i uprave suda. U konačnici je istakao da je apelantov predmet, kao obiman po broju tužbenih zahtjeva, izdvojen za rad u sjednicama vijeća koje će taj sud zakazati sredinom januara 2022. godine, te da će obavijestiti Ustavni sud o ishodu odlučivanja.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
23. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 15. decembra 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje četiri godine i jedan mjesec.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti (u odnosu na tužbeni i protivtužbeni zahtjev), Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu.
32. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od značaja jer putem suda pokušava da ostvari prava iz radnog odnosa.
33. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je postupak pred tim sudom trajao dvije godine i oko četiri mjeseca, u kojem periodu je preduzeo niz procesnih radnji (održao pripremno ročište, nastavak pripremnog ročišta, ročište za glavnu raspravu i nastavak ročišta za glavnu raspravu, proveo obiman dokazni postupak, nalagao provođenje medicinskog i finansijskog vještačenja), te donio prvostepenu presudu. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo nešto duže od tri mjeseca da nakon održanog nastavka ročišta za glavnu raspravu 20. septembra 2019. godine donese prvostepenu presudu. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka pred tim sudom, kao i sve navedene okolnosti, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u toku postupka kontinuirano preduzimao procesne radnje s ciljem vođenja i okončanja postupka, osim određene pasivnosti u periodu nakon zaključenja glavne rasprave pa do donošenja prvostepene presude, tako da Ustavni sud ne nalazi da je taj sud neopravdano odugovlačio postupak na apelantovu štetu. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da se postupak po žalbi tuženog izjavljenoj protiv prvostepene presude vodi pred tim sudom godinu i oko četiri mjeseca, računajući od prijema predmetnog spisa 11. septembra 2020. godine. Kao opravdanje za nepostupanje po žalbi Kantonalni sud navodi svoju obavezu postupanja po Planu rješavanja starih predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud nalazi da je ova obaveza objektivan razlog nepostupanja po apelantovom predmetu jer sud nastoji u skladu sa svojom obavezom da uspostavi uvjete da u razumnom roku riješi veliki broj predmeta koje ima u radu. S obzirom na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud nalazi da nepostupanje po žalbi u navedenom periodu još uvijek ne predstavlja nerazumno dug period pasivnosti, tj. u granicama je postupanja u razumnom roku.
34. Nadalje, sagledavajući postupak u cjelini, imajući u vidu da se radi o relativno složenom predmetu, da je u okviru analiziranog perioda donesena jedna meritorna odluka, a naročito činjenicu da je izvjesno da će, prema odgovoru Kantonalnog suda, drugostepena odluka biti donesena u predvidivo vrijeme, tačnije u januaru 2022. godine Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao elementu prava na pravično suđenje.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak na dvije sudske instance traje četiri godine i oko jedan mjesec, a prema odgovoru na apelaciju Kantonalnog suda, drugostepena odluka će sasvim izvjesno biti donesena u januaru 2022. godine, što u okolnostima konkretnog slučaja, ipak, ne predstavlja nerazumno dug period koji bi bio suprotan standardima prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
38. S obzirom na odluku u ovom predmetu, Ustavni sud neće posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić