Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-213/21 (I.F.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-213/21
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 213/21, rješavajući apelaciju I. F., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela I. F.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan prije podnošenja apelacije Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 051790 18 Gž od 8. decembra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. I. F. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Srebrenika, koju zastupa Bakir Pašić, advokat iz Tuzle, podnijela je 22. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan prije podnošenja apelacije Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 051790 18 Gž od 8. decembra 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 23. decembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 7. januara 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud je 31. decembra 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.
5. Ustavni sud je 10. januara 2022. godine dostavio apelanticinom punomoćniku odgovore na apelaciju Općinskog suda i Kantonalnog suda. Apelanticin punomoćnik nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovore Općinskog suda i Kantonalnog suda.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelantica je 13. maja 2015. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženog (S. Dž.) radi zaštite od smetanja posjeda mirnog korištenja vode iz vodovodnog šahta koji se nalazi u dvorištu porodične stambene kuće stranaka. Također, apelantica je uz tužbu podnijela i prijedlog za donošenje privremene mjere s mjerom osiguranja.
8. Općinski sud je 19. maja 2015. godine donio rješenje kojim je pozvao apelanticu da dostavi dokaz na koji se pozvala u tužbi.
9. Općinski sud je 15. juna 2015. godine donio rješenje kojim je odredio privremenu mjeru osiguranja i naložio protivnicima osiguranja da odvrnu i otklone postavljeni vodovodni ventil i omoguće dotok vode apelantici.
10. Na apelanticin prijedlog, Općinski sud je 14. novembra 2017. godine donio rješenje kojim je utvrdio da je povučen prijedlog za mjeru osiguranja te je stavio van snage rješenje o privremenoj mjeri osiguranja.
11. Općinski sud je 31. maja 2018. godine donio Rješenje broj 28 0 P 051790 15 P kojim je djelimično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i utvrdio da je tuženi smetao apelanticu u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu prava korištenja vode, na način detaljno naveden u izreci. Općinski sud je naložio tuženom da uspostavi prijašnje posjedovno stanje, na način detaljno naveden u izreci.
12. Protiv navedenog rješenja tuženi je 19. juna 2018. godine podnio žalbu.
13. Predmetni spis je 3. augusta 2018. godine dostavljen drugostepenom sudu na nadležno postupanje.
14. Kantonalni sud je Rješenjem broj 28 0 P 051790 18 Gž od 8. decembra 2020. godine žalbu tuženog odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. U obrazloženja rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da se u konkretnom slučaju radi o smetanju posjeda prava korištenja vode u porodičnom stambenom objektu koji kao suvlasnici koriste apelantica i tuženi. Nadalje se navodi da je prvostepeni sud činjenicu nastalog smetanja utvrdio na osnovu ocjene apelanticinog iskaza, te na osnovu ocjene nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke. Osim toga, Kantonalni sud ističe da su u konkretnom slučaju neosnovani navodi tuženog da mu je bio onemogućen pristup sudu imajući u vidu da je prvostepenom sudu dostavio pismeni odgovor na tužbu, ali i zbog činjenice da je tuženi, imajući u vidu da on boravi u inostranstvu (u SAD), dao punomoć za zastupanje u predmetnoj parnici svojoj sestri F. D. (član 300. stav 1. u vezi sa članom 301. stav 1. ZPP), koju je, pored toga, imenovao i kao punomoćnika za prijem pismena (član 353. stav 2. ZPP) i kojoj su i dostavljani pozivi za ročišta i sva pismena upućena tuženoj strani.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelantica smatra da joj je u predmetnom parničnom postupku za zaštitu posjeda, koji je po zakonu hitan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je predmetni postupak trajao nerazumno dugo, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radilo o postupku zaštite od nesmetanog korištenje vode u kući. Predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u određenom novčanom iznosu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke. Ističe da je u konkretnom slučaju tužba podnesena zajedno s prijedlogom za izdavanje privremene mjere s mjerom osiguranja, kao i da je nakon odlučivanja o privremenoj mjeri donio rješenje koje je potvrđeno rješenjem drugostepenog suda. Ističe da je u konkretnom slučaju „poseban problem u procesnom postupanju činjenica da se prvotuženi nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama, zbog čega je dostava bila otežana“. Smatra da su se procesne radnje u ovom predmetu preduzimale u razumnim rokovima, uzimajući u obzir vrstu predmeta, starost predmeta, opterećenost suda brojem predmeta te činjenicu da se prvotuženi nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama.
17. Kantonalni sud je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da se u tom sudu svake godine donosi plan rješavanja predmeta, i to prema Uputstvu VSTV-a o izradi plana rješavanja predmeta. Ističe da se prema planu rješavanja predmeta, predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta podnesenog Općinskom sudu te da se na taj način želi postići suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu način rada tog suda, smatra da konkretni predmet nije mogao biti ranije stavljen u rad jer se predmeti rješavaju prema starosti podnošenja inicijalnog akta u sud. V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbe člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije. Postupak je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 28 0 P 051790 18 Gž od 8. decembra 2020. godine prije podnošenja apelacije, a apelacija je podnesena 25. januara 2021. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda dopustiva. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u relevantnom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 13. maja 2015. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 8. decembra 2020. godine kojim je predmetni postupak okončan. Dakle, period koji je trajao oko pet godina i sedam mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o parničnom postupku koji je pokrenula apelantica radi zaštite od smetanja posjeda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o naročito složenijem postupku.
29. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela neurednu tužbu, zbog čega je rješenjem Općinskog suda pozvana da dostavi dokaz na koji se pozvala u tužbi, što je u manjoj mjeri imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka koji je za nju od većeg značaja jer pokušava da zaštiti svoje pravo mirnog i faktičkog posjeda prava korištenja vode. Nadalje, analizirajući dužinu trajanja predmetnog postupka i ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je apelantica uz predmetnu tužbu radi zaštite od smetanja posjeda podnijela i prijedlog za donošenje privremene mjere. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je o navedenom prijedlogu za donošenje privremene mjere Općinski sud odlučio u periodu od oko mjesec dana, što se u konkretnom slučaju može smatrati primjerenom ažurnošću. Međutim, isto tako Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko tri godine od podnošenja predmetne tužbe da donese prvostepenu odluku (tužba je podnesena 13. maja 2015. godine, dok je prvostepena odluka donesena 31. maja 2018. godine), što nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. S druge strane, posmatrajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da je tom sudu bio potreban period od oko dvije godine i šest mjeseci da odluči o žalbi tuženog (predmetni spis je primio na nadležno postupanje 3. augusta 2018. godine, dok je odluku o žalbi donio 8. decembra 2020. godine), što svakako nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja.
30. U odgovoru na apelaciju Općinski sud pravda navedeni period pasivnosti „problemom u procesnom postupanju imajući u vidu činjenicu da se prvotuženi nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama, zbog čega je dostava bila otežana“. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da iz sadržaja obrazloženja drugostepene odluke proizlazi da je tuženi dao punomoć za zastupanje u predmetnoj parnici svojoj sestri F. D. koju je, pored toga, imenovao i kao punomoćnika za prijem pismena i kojoj su i dostavljani pozivi za ročišta i sva pismena upućena tuženoj strani, zbog čega Ustavni sud smatra da Općinski sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnog postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pravda svoju pasivnost Planom rješavanja predmeta koji je sačinilo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedena okolnost ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom da bi se opravdalo takvo postupanje, odnosno prekomjerna neaktivnost redovnih sudova u postupku koji se po zakonu smatra hitnim i koji je od naročitog značaja za apelanticu.
31. Stoga, cijeneći dužinu predmetnog postupka u njenoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnih sudova, kao i činjenicu da su ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinijeli redovni sudovi koji su imali značajne periode neaktivnosti u postupku koji se smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost u postupanju, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, naročito da je predmetni postupak okončan prije podnošenja apelacije na način da je apelantica uspjela s tužbenim zahtjevom, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja apelanticinih prava adekvatna satisfakcija za apelanticu.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u situaciji kada je predmetni postupak trajao oko pet i po godina, a u kojem periodu redovni sudovi nisu efikasno postupali, odnosno nisu u razumnom roku odlučili o apelanticinom tužbenom zahtjevu, niti su ponudili razloge koji bi se mogli smatrati relevantnim opravdanjem za takvu neaktivnost.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić