Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-88/21 (D. J. i V. J.)

Odluka donesena 26. 01. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-88/21

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 88/21 rješavajući apelaciju Damira Juge i Vesne Jugo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli Damir Jugo i Vesna Jugo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 P 118178 21 I 2.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 P 118178 21 I 2, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Damir Jugo i Vesna Jugo (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Šemsa Droce, advokat iz Mostara, podnijeli su 12. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 58 0 P 118178 21 I 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 21. decembra 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 30. decembra 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Ustavni sud je 4. januara 2022. godine odgovor Općinskog suda dostavio punomoćniku apelanata na izjašnjenje. Punomoćnik apelanata nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskog suda.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su 5. decembra 2014. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Montprojekt“ d.o.o. Mostar na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 58 0 P 118178 12 P od 29. augusta 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 118178 13 Gž od 16. oktobra 2004. godine, radi isplate.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 P 118178 14 I od 15. decembra 2014. godine dozvolio predloženo izvršenje na izvršenikovim nekretninama.

8. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru, Općinski sud je 25. juna 2015. godine donio rješenje kojim je izvršenikov prigovor odbio kao neosnovan.

9. Općinski sud je 15. maja 2019. godine donio zaključak kojim je odredio da će apelanti iz predmetnog izvršnog postupka pristupiti izvršnom postupku broj 58 0 I 056189 14 I, te je odredio da će se jedinstveni postupak voditi pod brojem 58 0 Ip 053839 16 Ip 3.

10. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru, Općinski sud je 3. februara 2021. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor.

11. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi, Kantonalni sud je 14. aprila 2021. godine donio Rješenje broj 58 0 Ip 053839 21 Pž 2 kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje preinačio tako što je usvojio izvršenikov prigovor, rješenje o izvršenju stavio van snage, ukinuo sve provedene izvršne radnje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. U obrazloženju rješenja je ukazano da je prijedlog za izvršenje Privredne banke d.d. Sarajevo, po kojem je određeno predmetno izvršenje u postupku kojem su pristupili apelanti, neuredan, te je uputio prvostepeni sud da u ponovnom postupku vrati prijedlog za izvršenje tražiocu izvršenja da ga uredi i dopuni u ostavljenom roku.

12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je, imajući u vidu da tražilac izvršenja u postupku kojem su pristupili apelanti, odnosno Privredna banka d.d. Sarajevo nije uredio svoj prijedlog u ostavljenom roku, postupak obustavio u skladu sa odredbama ZIP-a i ZPP-a.

13. Općinski sud je 26. aprila 2021. godine donio zaključak kojim je stavio van snage zaključak o spajanju postupaka i odredio da se postupci izvršenja u predmetima br. 58 0 P 118178 14 I i 58 0 lp 053839 16 lp razdvajaju i nastavljaju.

14. Općinski sud je 1. novembra 2021. godine donio zaključak kojim se postupak apelanata nastavlja pod brojem 58 0 P 118178 21 I 2, te je odredio da mu pristupaju i tražioci izvršenja iz postupaka koji se vode pod br. 58 0 Ps 103860 14 lp i 58 0 I 152172 14 I.

15. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelanti ukazuju na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su detaljno naveli tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo. Ističu da Općinski sud nakon odlučivanja po prigovoru nije provodio procesne radnje nego je pripojio spis apelanata drugom spisu koji, po njima, nije došao u fazu u kojoj se nalazi njihov predmet.

b) Odgovori na apelaciju

17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je na istoj nekretnini već ranije bilo zabilježeno Rješenje o izvršenju broj 58 0 lp 053839 16 lp 3, te da je zaključkom od 15. maja 2019. godine odredio da će apelanti iz predmetnog postupka pristupiti ranije započetom izvršnom postupku, a što je u skladu sa odredbom člana 73. ZIP-a, gdje je propisano da se nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nekretnini provesti poseban izvršni postupak. Činjenica da su potraživanja nastala iz različitih postupaka i da se „ne nalaze u istoj fazi“ , kako navodi, nije od utjecaja na primjenu navedene odredbe, kako to apelanti u svojoj apelaciji navode, te da se nakon toga postupak nastavio pod brojem 58 0 lp 053839 16 lp 3.

18. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o više postupaka izvršenja protiv istog izvršenika i na istoj nekretnini. Navodi da je trenutno stanje postupka takvo da je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke koji je izvršio procjenu predmetne nekretnine, te da će zakazati prvu prodaju izvršenikove nekretnine u skladu sa odredbama ZIP-a. Navodi da su u međuvremenu zaprimljena dva prigovora trećih lica, i to prigovor trećeg lica „Instalater“ d.o.o. Mostar i prigovor apelanata koji prigovaraju u svojstvu trećih lica. Na navode apelacije se izjašnjava da se po predmetu aktivno postupa, ali da je on po svojoj prirodi kompleksan, što, kako navodi, utječe na dužinu trajanja postupka. Navodi da će konkretni predmet biti okončan u narednoj kalendarskoj godini. Općinski sud zaključuje da se predmetni postupak apelanata sada vodi pod brojem 58 0 P 118178 21 I 2.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

25. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

26. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 5. decembra 2014. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko sedam godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

28. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu (radi se o više postupaka izvršenja protiv istog izvršenika na istoj nekretnini), Ustavni sud zaključuje da se radi o nešto složenijem predmetu koji je pri tome značajan za apelante jer se radi o naplati novčanog potraživanja.

29. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnog postupka. Nadalje, analizirajući razmatranu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predloženo izvršenje dozvolio 15 dana nakon podnošenja inicijalnog akta (prijedlog za izvršenje podnesen 5. decembra 2014. godine, a rješenje o izvršenju doneseno je 15. decembra 2014. godine), što je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. obavezom da učinkovito i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Nakon toga, Ustavni sud zapaža pasivnost Općinskog suda u periodu od oko šest mjeseci koliko mu je trebalo da odluči o izvršenikovom prigovoru (25. juna 2015. godine), što svakako nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu obavezu postupanja bez nepotrebnog odlaganja. Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja rješenja po prigovoru Općinski sud predmetno rješenje, nakon pravosnažnosti, bez odlaganja dostavio Zemljišnoknjižnom uredu radi zabilježbe na predmetnoj nekretnini. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža potpunu pasivnost Općinskog suda u periodu od oko četiri godine (od 25. juna 2015. godine kada je odlučio o izvršenikovom prigovoru pa do 15. maja 2019. godine kada je donio rješenje o pripajanju predmetnih postupaka). Pri tome, Ustavni sud zapaža da navedene periode pasivnosti Općinski sud u odgovoru na apelaciju pravda „kompleksnošću predmeta“. U vezi s tim, te imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o složenijem postupku, međutim, isto tako smatra da složenost predmeta nije bila takve prirode da opravdano uzrokuje potpuno pasivno ponašanje suda u periodu od četiri godine. Tako dug period potpune pasivnosti Općinskog suda u postupku koji je po zakonu hitne prirode predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud počinio procesni propust kada je 3. februara 2021. godine donio Rješenje broj 58 0 lp 053839 20 Ps, zbog čega je Kantonalni sud, uvažavajući izvršenikovu žalbu, prvostepeno rješenje preinačio tako što je usvojio izvršenikov prigovor, rješenje o izvršenju stavio van snage, ukinuo sve provedene izvršne radnje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u prikladnom periodu, nakon zaprimanja spisa na ponovno postupanje, donio rješenje kojim je obustavio postupak, te donio zaključak kojim je postupak apelanata nastavio pod brojem 58 0 P 118178 21 I 2. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, postupao efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

30. Stoga, Ustavni sud nalazi da je apelantima u ovom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Ostali navodi

31. Također, apelanti navode da im je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da povredu ovih prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Međutim, apelanti nisu tražili naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje, zbog čega, u smislu navedenog, utvrđivanje povrede ovog ustavnog prava, samo po sebi, predstavlja primjerenu i dovoljnu pravnu zaštitu (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4461/16 od 20. decembra 2017. godine, tačka 38, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba i vidi Evropski sud, Kožul i ostali protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 38695/13 od 22. oktobra 2019. godine i Kahriman protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 4867/16 od 17. oktobra 2017. godine).

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon sedam godina od dana donošenja rješenja o izvršenju pravosnažne sudske presude nije okončao izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-88/21 (D. J. i V. J.) | Sudska praksa | Aktio