Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-53/22 (D. P. i S. P.)

Odluka donesena 26. 01. 2022.

  • Neovlašteno lice
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-53/22

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-53/22, rješavajući apelaciju koju su podijele Dunja Poropat i Senija Poropat, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. d), e) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Dunja Poropat protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 916674 21 P od 29. decembra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 916674 21 Mo od 29. decembra 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Senija Poropat protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 916674 21 P od 29. decembra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 916674 21 Mo od 29. decembra 2021. godine, zato što ju je podnijelo neovlašćeno lice.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Dunja Poropat i Senija Poropat protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 848714 20 I od 25. juna 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 582403 17 Gž od 29. januara 2020. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Dunja Poropat i Senija Poropat (u daljnjem tekstu: prvoapelantkinja i drugoapelantkinja, ili apelantkinje) iz Vogošće, koje zastupa drugoapelantkinja, advokat iz Vogošće, podnijele su 7. januara 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 916674 21 P od 29. decembra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 916674 21 Mo od 29. decembra 2021. godine, te Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 848714 20 I od 25. juna 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 582403 17 Gž od 29. januara 2020. godine. Takođe, apelantkinje su podnijele zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio ili zabranio izvršenje Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 848714 20 I od 24. juna 2020. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 848714 20 I od 25. juna 2021. godine do pravosnažnog okončanja postupka u predmetu broj 65 0 P 916674 21 P“.

Parnični postupak

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 582403 16 P od 10. januara 2018. godine naloženo je drugoapelantkinji da iseli iz stana pobliže opisanog u izreci predmetne presude, da navedeni stan oslobodi od osoba i stvari i preda ga u posjed drugotužiocu (R.G.) i trećetužiocu (R.G.) kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka (stav I izreke prvostepene presude). Odbijen je tužbeni zahtjev tužilaca u odnosu na ostale tužene (B.O. i M.O.), te je naloženo drugotužiocu i trećetužiocu da B.O. i M.O. naknade troškove predmetnog postupka (stav II izreke prvostepene presude). Primljeno je na znanje povlačenje tužbe u odnosu na prvotužiteljku (F.G.), pa se u odnosu na nju tužba smatra povučenom (stav III izreke prvostepene presude).

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 582403 17 Gž od 29. januara 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantkinja izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 582403 16 P od 6. decembra 2016. godine (kojim je konstatovano je da se protivtužba drugoapelantkinje u predmetnom postupku smatra povučenom) i navedeno rješenje je potvrđeno, te je odbijena kao neosnovana žalba drugoapelantkinje izjavljena protiv presude Općinskog suda od 10. januara 2018. godine i navedena presuda je potvrđena.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 582403 21 Gvl od 1. oktobra 2021. godine odbijen je prijedlog drugoapelantkinje za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda od 29. januara 2020. godine, te je drugoapelantkinja protiv rješenja Kantonalnog suda od 1. oktobra 2021. godine izjavila žalbu. Predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

Izvršni postupak

5. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 848714 20 I od 24. juna 2020. godine, postupajući po prijedlogu tražilaca izvršenja (R.G. i R.G.) za izvršenje na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda od 10. januara 2018. godine, određeno je izvršenje prinudnim udaljenjem drugoapelantkinje iz predmetnog stana, kao i pljenidbom i prodajom ½ (drugog) stana pobliže naznačenog predmetnim rješenjem (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), koji je u suvlasništvu drugoapelantkinje. Određena je zabilježba na predmetnoj nekretnini radi utvrđivanja vrijednosti i prodaje predmetne nekretnine, a radi izvršenja presude Općinskog suda od 10. januara 2018. godine, odnosno naknade troškova parničnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. januara 2016. godine. Određeni su i troškovi izvršenja u određenom novčanom iznosu.

6. Odlučujući o prigovoru drugoapelantkinje izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 24. juna 2020. godine, taj sud je Rješenjem broj 65 0 I 848714 20 I od 25. juna 2021. godine predmetni prigovor djelimično usvojio na način da naplata zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka teče od 10. januara 2018. godine (a ne od 10. januara 2016. godine), dok je u preostalom dijelu prigovor drugoapelantkinje odbio kao neosnovan i prvostepeno rješenje ostavio na snazi.

7. Drugoapelantkinja je protiv rješenja Općinskog suda od 25. juna 2021. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu 30. juna 2021. godine, te je predmetni postupak u toku po predmetnoj žalbi.

8. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 I 848714 20 I od 25. juna 2021. godine prvoapelantkinja je upućena da u parničnom postupku traži da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 24. juna 2020. godine proglasi nedopuštenim.

Postupak radi obustave izvršenja i postupak po prijedlogu za određivanje sudske mjere osiguranja

9. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 916674 21 P od 29. decembra 2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev prvoapelantkinje da se proglasi nedopuštenim izvršenje određeno rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 24. juna 2020. godine i da se naloži tuženim (R.G. i R.G.) da prvoapelantkinji vrate predmetni stan u posjed, te je obavezana prvoapelantkinja da tuženim naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

10. U pouci o pravnom lijeku osporene presude navedeno je da se protiv iste može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Iz stanja apelacionog spisa ne proizlazi da je prvoapelantkinja protiv navedene presude izjavila žalbu, shodno pouci o pravnom lijeku koju je osporena presuda sadržavala.

11. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 P 916674 21 Mo od 29. decembra 2021. godine odbijen je prijedlog prvoapelantkinje za određivanje sudske mjere osiguranja (da se donese rješenje o odlaganju izvršenja određenog rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 24. juna 2020. godine do pravosnažnog okončanja predmetnog parničnog postupka).

12. U pouci o pravnom lijeku osporenog rješenja navedeno je da se protiv istog može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u roku od osam dana od dana prijema rješenja. Iz stanja apelacionog spisa ne proizlazi da je prvoapelantkinja protiv navedenog rješenja izjavila žalbu, shodno pouci o pravnom lijeku koju je osporeno rješenje sadržavalo.

Apelacioni navodi

13. U predmetnoj apelaciji apelantkinje su se pozvale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističu povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantkinje navode tok predmetnih postupaka te ističu da su u predmetnim postupcima redovni sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise. Navode da su, pred Kantonalnim sudom, u toku postupci po žalbama izjavljenim protiv rješenja Kantonalnog suda od 1. oktobra 2021. godine (po prijedlogu za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda od 29. januara 2020. godine) i protiv rješenja Općinskog suda od 25. juna 2021. godine (po žalbi izjavljenoj u izvršnom postupku broj 65 0 I 848714 20 I).

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. d), e) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. e) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašćeno lice;

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

Ustavni sud već odlučivao, u odnosu na presudu Kantonalnog suda od 29. januara 2020. godine i rješenje Općinskog suda od 25. juna 2021. godine

15. Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-1153/20 od 5. oktobra 2021. godine odbačena je kao preuranjena apelacija apelantkinja podnesena protiv presude Kantonalnog suda od 29. januara 2020. godine. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je naveo da je postupak po izjavljenoj reviziji protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 582403 17 Gž od 29. januara 2020. godine koju apelantkinje osporavaju tom apelacijom prekinut do okončanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka i koji je još uvijek u toku, pa slijedi da je apelacija preuranjena (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4530/20 od 16. marta 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je takođe naveo da, budući da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog postupka i koja bi kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom, slijedi da je apelacija preuranjena.

16. Nadalje, Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-3889/21 od 16. decembra 2021. godine odbačena je kao preuranjena apelacija drugoapelantkinje podnesena protiv rješenja Općinskog suda od 25. juna 2021. godine. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je naveo da je drugoapelantkinja (prema apelacionim navodima i stanju apelacionog spisa) protiv osporenog rješenja Općinskog suda od 25. juna 2021. godine izjavila žalbu, kao i da o predmetnoj žalbi drugoapelantkinje još uvijek nije odlučeno, pa je Ustavni sud ukazao da je apelacija, u tom dijelu, preuranjena.

17. Ustavni sud zapaža da apelantkinje, dakle, u predmetnoj apelaciji pokreću isto pitanje koje je bilo predmet ranije podnesenih apelacija (AP-1153/20 i AP-3889/21) o kojima je Ustavni sud, kako je to naprijed navedeno, već donio odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. Neiscrpljivanje pravnih lijekova, presuda Općinskog suda od 29. decembra 2021. godine i rješenje Općinskog suda od 29. decembra 2021. godine, u odnosu na prvoapelantkinju

18. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

19. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je prvoapelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 203. stav (1), odnosno odredbama člana 282. stav (1) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), izjavi žalbe nadležnom sudu protiv osporene presude Općinskog suda od 29. decembra 2021. godine i osporenog rješenja Općinskog suda od 29. decembra 2021. godine. Dakle, apelantkinja nije iscrpila efikasne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodila konačnu odluku u predmetnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

Neovlašćeno lice, presuda Općinskog suda od 29. decembra 2021. godine i rješenje Općinskog suda od 29. decembra 2021. godine, u odnosu na drugoapelantkinju

20. Ustavni sud zapaža da je drugoapelantkinja u ovom dijelu podnijela apelaciju u svoje ime, iako iz stanja spisa proizlazi da u predmetnom postupku stranka u postupku nije bila drugoapelantkinja, nego prvoapelantkinja. Dakle, u konkretnom slučaju apelaciju protiv osporenih odluka je u ovom dijelu podnijelo lice koje nije učestvovalo u predmetnom postupku, zbog čega nije ovlašćeno da u svoje ime apelacijom osporava predmetne odluke.

21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. d), e) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašćeno lice, odnosno ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

22. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelantkinja za donošenje privremene mjere.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-53/22 (D. P. i S. P.) | Sudska praksa | Aktio