Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-719/21 (A. L.)

Odluka donesena 23. 02. 2022.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-719/21

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 719/21, rješavajući apelaciju Arjane Livadić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Arjana Livadić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 P 169414 17 I.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 P 169414 17 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da apelantici Arjani Livadić isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Arjana Livadić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle podnijela je 5. marta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 126 0 P 169414 17 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 11. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Apelantici je 28. januara 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelantica je 4. februara 2022. godine dostavila svoje izjašnjenje na predmetni odgovor Općinskog suda.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica je 25. oktobra 2017. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (N. B.) na osnovu izvršne isprave – Rješenja Općinskog suda broj 126 0 P 169414 14 P od 19. aprila 2016. godine radi uspostave ranijeg posjedovnog stanja, predaje u posjed nekretnine i naknade troškova postupka.

7. Rješenjem broj 126 0 P 169414 17 I od 28. augusta 2019. godine Općinski sud je dozvolio predloženo izvršenje.

8. Protiv rješenja o izvršenju izvršenik je uložio prigovor, koji je Općinski sud odbio Rješenjem broj 126 0 P 169414 17 I od 22. juna 2020. godine.

9. Odlučujući o izvršenikovoj žalbi, Kantonalni sud je 15. oktobra 2020. godine donio Rješenje broj 126 0 P 169414 20 Gži kojim je izvršenikovu žalbu uloženu protiv prvostepenog rješenja odbio.

10. Općinski sud je 16. jula 2021. godine donio Zaključak broj 126 0 P 169414 17 I kojim je obavijestio izvršenikovog poslodavca ,,Jaha“ d.o.o. Tuzla da je predmetno rješenje o izvršenju pravosnažno i izvršno, te je naložio da se na izvršenikovoj plaći provede izvršenje radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka.

11. Izvršenikov poslodavac je 7. decembra 2021. godine obavijestio Općinski sud da je postupio po predmetnom rješenju o izvršenju.

12. Općinski sud je 21. decembra 2021. godine donio Zaključak broj 126 0 P 69414 17 I kojim je odredio ročište na licu mjesta radi provođenja radnje izvršenja – ispražnjenje i predaja u posjed stana apelantici, slobodnog od lica i stvari, za 14. januar 2022. godine.

13. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku za zaštitu posjeda, koji je po zakonu hitan, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela da predmetni postupak traje nerazumno dugo, da je Općinskom sudu podnijela niz urgencija, kako predsjedniku suda tako i postupajućem sudiji. Predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog kršenja navedenog prava.

b) Odgovori na apelaciju

15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je postupajući sudija odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH od 30. septembra 2020. godine imenovan na poziciju sudije u Općinski sud, te da je stupanjem na dužnost raspoređen kao sudija na Izvršni referat i da je u rad zaprimio 1731 predmet.

16. Apelantica je 4. februara 2022. godine dostavila svoje izjašnjenje na odgovor Općinskog suda iz kojeg proizlazi da ostaje pri navodima iz apelacije, kao i da je odgođeno ročište na licu mjesta radi provođenja radnje izvršenja – ispražnjenje i predaja u posjed predmetnog stana, te da novo ročište još uvijek nije zakazano.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

23. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

24. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 25. oktobra 2017. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period duži od četiri godine.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

26. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom postupku.

27. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica tokom postupka ulagala urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu, iz čega proizlazi da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu jer nastoji da uspostavi ranije posjedovno stanje i uđe u posjed predmetne nekretnine. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko jedne godine i deset mjeseci da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, kao i da mu je trebalo oko devet mjeseci da odluči o izvršenikovom prigovoru, što je u suprotnosti s odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku, odnosno što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tj. obavezom da učinkovito i ekonomično preduzima raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka. Ustavni sud nalazi da je tokom postupka odlučivao i Kantonalni sud, te da je svoju odluku donio u periodu krećem od četiri mjeseca (Općinski sud je 22. juna 2020. godine donio prvostepeno rješenje, dok je Kantonalni sud 15. oktobra 2020. godine potvrdio prvostepeno rješenje), što se u konkretnom slučaju može smatrati primjerenom ažurnošću. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža ponovnu pasivnost Općinskog suda kojem je trebalo oko osam mjeseci da obavijesti izvršenikovog poslodavca da je predmetno rješenje o izvršenju pravosnažno i izvršno, te da se može postupiti u skladu s njim, kao i da mu je nakon toga trebalo oko pet mjeseci da u daljnjem toku postupka odredi ročište na licu mjesta radi provođenja izvršenja. Ustavni sud nalazi da Općinski sud u svom odgovoru opravdava svoje nepostupanje promjenom postupajućeg sudije, kao i velikim brojem predmeta kojima je postupajući sudija zadužen. Ustavni sud prihvata da su te objektivne okolnosti u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, ali s druge strane podsjeća na obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se promjena postupajućeg sudije, kao i veliki broj predmeta ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud nije, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, postupao efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

28. Stoga, Ustavni sud nalazi da je apelantici u ovom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-719/21 (A. L.) | Sudska praksa | Aktio