Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4435/21 (E. M.)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vanparnični postupak
- Služnost
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4435/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-4435/21, rješavajući apelaciju Esada Macića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Esad Macić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 V 052524 17 Gž od 24. novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Esad Macić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Emir Greda advokat iz Konjica, podnio je 27. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 V 052524 17 Gž od 24. novembra 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 V 052524 15 V od 24. aprila 2017. godine odbijen je u cijelosti prijedlog apelanta kojim je tražio da se ustanovi kućna služnost puta u korist njegove nekretnine preko nekretnine protivnikâ predlagača (Općina Konjic i M. K.) u dužini od 8,20 m i širini puta od 1 m, na način da apelant ima pravo preko naznačenog puta prolaziti u svrhu obilaska njegove poslovno-stambene zgrade sa zapadne strane, u svrhu postavljanja skelne konstrukcije radi postavljanja toplotne fasade na zid zgrade, u svrhu popravke krova, kao i u svrhu drugih sličnih radova na zgradi. Odbijen je i prijedlog apelanta da je protivnik predlagača dužan propuštati apelantu da nesmetano koristi navedeni put – stepenice na način da mu za potrebe prolaska, protivnik predlagača M. K. da ključ od ulazne kapije ili da kapiju drži otključanom. Konačno, obavezan je apelant da protivniku predlagača M. K. naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 24. aprila 2017. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 56 0 V 052524 17 Gž od 24. novembra 2021. godine predmetnu žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da iz odredbi čl. 233. stav (1) i 205. st. (1) i (4) Zakona o stvarnim pravima proizilazi da je za ustanovljenje služnosti puta u sudskom postupku potrebno dokazati: da nekretnina u čiju korist se traži zasnivanje služnosti nužnog prolaza nema nikakve ili nema odgovarajuće putne veze s javnim putom, da je korist od otvaranja nužnoga prolaza za upravljanje povlasnom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini, odnosno potrebno je utvrditi srazmjernost između štete za poslužno dobro i koristi za povlasno dobro. Također, predviđena je obaveza vlasnika nekretnine u čiju se korist nužni prolaz osniva da plati punu naknadu vlasniku poslužne nekretnine. S tim u vezi je Kantonalni sud naveo da je pravilan zaključak prvostepenog suda da je apelant bio dužan dokazati sve naprijed navedene okolnosti odlučne za ustanovljenje prava služnosti puta u sudskom postupku, te da u konkretnom slučaju nije opštepoznata činjenica i situacija koja se ne mora dokazivati tvrdnja da je korist od otvaranja nužnog prolaza za apelanta veća od štete koju trpi vlasnik poslužnog dobra. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz člana 126. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) ocijenio da apelant nije dokazao odlučne činjenice za ustanovljenje prava služnosti puta iz člana 205. stav (1) Zakona o stvarnim pravima, što je bio dužan skladu sa odredbama čl. 7. i 123. ZPP-a žalbu, pa je zbog toga žalbu odbio kao neosnovanu. Također je Kantonalni sud ukazao da se osnovano žalbom ukazuje da na zahtjev suda, Služba za prostorno uređenje, građenje i obnovu nije dostavila mišljenje kako je to propisano odredbom člana 358. stav (2) Zakona o stvarnim pravima. Međutim, da pribavljanje mišljenja nije bilo nužno jer apelant nije dokazao odlučne činjenice za ustanovljavanje prava služnosti nužnog prolaza, a pogotovo jer ono nije bile razlog za postupanja suda u smislu odredbi čl. 21. i 22. Zakona o vanparničnom postupku. Konačno, Kantonalni sud je zaključio da je činjenica da apelant nema mogućnosti za dolazak do svoje kuće sa zapadne strane bez da koristi parcelu protivnika predlagača, ali time nije uskraćen u mogućnosti da pod uslovima iz člana 73. Zakona o stvarnim pravima, privremeno upotrijebi tuđe zemljište radi izvođenja radova potrebnih za upotrebu ili korištenje njegove nekretnine, ako se to na drugi način ne može izvesti.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi u predmetnoj pravnoj stvari proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo. Naime, apelant smatra da se odluka prvostepenog suda nije mogla zasnovati bez mišljenja nadležnog organa za urbanizam, kao i da je sud taj koji je trebao odlučiti o visini naknade koja se treba platiti vlasniku poslužne nekretnine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP-a i Zakona o stvarnim pravima, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić