Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-330/21 („Litvatrans“ d.o.o. Banovići)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-330/21
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP 330/21, rješavajući apelaciju „Litvatransa“ d.o.o. Banovići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio „Litvatrans“ d.o.o.
Banovići.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Zaključkom Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 Ip 202196 19 Ip od 30. septembra 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Litvatrans“ d.o.o. Banovići (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmina Sarihodžić Aljić, advokat iz Tuzle, podnio je 2. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Zaključkom Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 Ip 202196 19 Ip od 30. septembra 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 4. i 11. januara 2022. godine dostavio odgovore na apelaciju.
4. Ustavni sud je 12. januara 2022. godine odgovore Općinskog suda dostavio apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovore Općinskog suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 16. januara 2019. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Elketours“ d.o.o. Lukavac na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 339766 18 Mals od 22. novembra 2018. godine, navodeći da je izvršenik u cijelosti platio glavni dug, ali da su ostali neplaćeni zakonska zatezna kamata i troškovi parničnog postupka koji su mu dosuđeni.
7. Predloženo je izvršenje na izvršenikovim računima.
8. Općinski sud je 7. jula 2021. godine donio Rješenje o izvršenju broj 126 0 Ip 202196 19 Ip.
9. NLB banka je dopisom od 9. septembra 2021. godine obavijestila Općinski sud da je postupila po predmetnom rješenju o izvršenju i izvršila prijenos sredstava sa izvršenikovog računa na račun apelantovog punomoćnika u iznosu od 860.76 KM na ime troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom i na apelantov račun u iznosu od 298,99 KM na ime zakonske zatezne kamate.
10. Općinski sud je zaključkom od 30. septembra 2021. godine konstatirao da se predmetni izvršni postupak smatra završenim imajući u vidu da ga je NLB banka obavijestila da je postupljeno po rješenju o izvršenju, slijedom čega smatra da se postupak izvršenja, shodno članu 64. Zakona o izvršnom postupku FBiH, smatra završenim provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, odnosno naplatom cjelokupnog potraživanja tražioca izvršenja. Kao pouka o pravnom lijeku navedeno je da protiv tog zaključka nije dozvoljen pravni lijek.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da Općinski sud još uvijek nije odlučio o njegovom prijedlogu za dozvolu izvršenja, zbog čega je više puta urgirao pred Općinskim sudom. Predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu štete u iznosu od 300,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
12. Općinski sud je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluku, ističući da je predmetni postupak pred tim sudom završen. Ističe da je u konkretnom slučaju izvršenje provedeno i da je apelantovo potraživanje u cijelosti namireno.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Zaključkom Općinskog suda broj 126 0 Ip 202196 19 Ip od 30. septembra 2021. godine. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
19. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
20. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je apelant 16. januara 2019. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da je taj postupak, prema stanju spisa, okončan Zaključkom broj 126 0 Ip 202196 19 Ip od 30. septembra 2021. godine. Dakle, Ustavni sud će razmatrati dužinu trajanja izvršnog postupka koja je trajala dvije godine i osam mjeseci. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
22. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu imajući u vidu da je predloženo izvršenje na izvršenikovim novčanim sredstvima.
23. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnih sudova, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom postupka ulagao urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu, iz čega proizlazi da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta. Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud nalazi da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 16. januara 2019. godine, a da je Općinski sud, nakon podnošenja apelacije, u periodu od oko dvije i po godine donio rješenje o izvršenju (7. jula 2021. godine), što je suprotno standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, kao i članu 15. Zakona o izvršnom postupku. Ovaj period pasivnosti Općinski sud u odgovoru na apelaciju ničim nije opravdao, niti ima išta što ukazuje da je ovaj izvršni postupak bio naročito složen, da su postojale neke objektivne okolnosti ili da ponašanje stranaka može opravdati takvo značajno odugovlačenje izvršenja predmetne izvršne isprave. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Općinski sud preduzeo više procesnih radnji s ciljem okončanja postupka (predmetno rješenje o izvršenju dostavio banci, te nakon što je obaviješten da je namireno potraživanje donio zaključak kojim je odredio da se postupak izvršenja smatra završenim), te da u njegovom radu nije bilo veće pasivnosti. Međutim, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud na početku postupka, odnosno pri odlučivanju o apelantovom prijedlogu za izvršenje nije, u skladu sa svojom pozitivnom obavezom, postupao efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
24. Stoga, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
26. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, kao i da je nakon donošenja predmetnog rješenja o izvršenju u vrlo kratkom periodu u cijelosti namirio svoja potraživanja, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku dovoljna satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
27. Također, apelant navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da je u predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinijela neopravdana neaktivnost Općinskog suda, što je u suprotnosti sa standardima prava na pravično suđenje koji nalažu sudovima obavezu efikasnog postupanja bez nepotrebnog odugovlačenja.
29. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić