Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4496/21 (Z. S.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Hipoteka
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4496/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-4496/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Zdravko Stanojević, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Pre čišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zdravko Stanojević protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 87 0 I 017953 21 Gž 4 od 16. rujna 2021. godine i Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 87 0 I 017953 21 Gž 3 od 16. rujna 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zdravko Stanojević protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 87 0 I 017953 21 Gž 4 od 16. rujna 2021. godine i Rješenja Okružnoga suda u Doboju broj 87 0 I 017953 21 Gž 3 od 16. rujna 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te povredi prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8.
Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravko Stanojević (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Teslića, kojega zastupa Rade Savić, odvjetnik iz Doboja, podnio je 27. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Doboju (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 87 0 I 017953 21 Gž 4 od 16. rujna 2021. godine i Rješenja Okružnoga suda broj 87 0 I 017953 21 Gž 3 od 16. rujna 2021. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio Osnovnome sudu u Tesliću (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) da provodi rješenje o dosudi“, do donošenja odluke po ovoj apelaciji.
2. Zaključkom o utvrđivanju cijene nekretnine Osnovnoga suda od 2. ožujka 2020. godine, u ovršnome postupku tražiteljice ovrhe (MF Banka a.d. Banjaluka) protiv apelanta kao ovršenika, utvrđena je vrijednost nekretnina, predmetne nekretnine bliže označene u izreci odluke, u vlasništvu apelanta sa dijelom 1/1, te utvrđena ukupna vrijednost nekretnina u određenome iznosu.
3. Zaključkom o prodaji Osnovnoga suda od 10. ožujka 2020. godine određeno je da će se prvo ročište za prodaju predmetnih nekretnina usmenim javnim nadmetanjem održati 22. travnja 2020. godine.
4. Rješenjem Osnovnoga suda od 2. travnja 2021. godine priziv apelanta izjavljen protiv zaključka o utvrđivanju cijene nekretnine od 2. ožujka 2020. godine odbačen je kao nedopušten.
5. Rješenjem Okružnoga suda broj 87 0 I 017953 21 Gž 3 od 16. rujna 2021. godine priziv apelanta protiv rješenja Osnovnoga suda od 2. travnja 2021. godine (kojim je odbačen kao nedopušten priziv protiv zaključka o utvrđivanju cijene nekretnine) je odbijen i pobijano rješenje je potvrđeno.
6. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da iz predmetnoga spisa proistječe da je nakon usvajanja prijedloga za ovrhu, podnesenoga na temelju ovršne isprave – notarski obrađenoga ugovora od 22. studenoga 2013. godine o utemeljenju založnoga prava (hipoteke) na predmetnim nekretninama apelanta, radi naplate novčanoga potraživanja tražiteljice ovrhe, prvostupanjski sud zaključkom od 2. ožujka 2020. godine utvrdio vrijednost predmetnih nekretnina u vlasništvu apelanta. Nadalje, istakao je da je vrijednost predmetnih nekretnina utvrđena na temelju nalaza vještaka građevinsko-arhitektonske struke od studenoga 2019. godine. Okružni je sud istakao da se prizivom apelanta (kojim navodi da se o utvrđivanju cijene nekretnine trebalo odlučiti rješenjem, a ne zaključkom) ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanoga rješenja, jer je pravilno prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o podnesenome prizivu protiv zaključka o utvrđivanju cijene nekretnina naveo da je isti nedopušten. Naime, istakao je da je odredbom čl. 12. st. 6. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZOP) propisano da protiv zaključka prvostupanjskoga suda nije dozvoljen pravni lijek, odnosno isti se ne može pobijati niti prigovorom niti prizivom, jer se zaključkom ne rješava o meritumu, već o pitanjima upravljanja ovršnim postupkom, te poduzimanju ovršnih radnji dopuštenih i propisanih ZOP, u cilju provođenja ovrhe.
7. Rješenjem o dosudi Osnovnoga suda od 2. travnja 2021. godine konstatirano je da su predmetne nekretnine dosuđene tražiteljici ovrhe kao kupcu za određenu cijenu (st. I izreke). Konstatirano je da je kupac predmetne nekretnine dužan platiti porez na promet i ostale obveze vezano za prijenos prava vlasništva radi ostvarivanja zakonskih prava na nekretnini, a da je Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove – PJ Teslić dužna izvršiti upis promjene prava vlasništva, te izbrisati prava trećih osoba na predmetnim nekretninama (st. II izreke). Konstatirano je da je apelant dužan da odmah, odnosno najkasnije u roku od osam dana od pravomoćnosti toga rješenja preda kupcu u posjed i nesmetano raspolaganju predmetne nekretnine, oslobođene od osoba i stvari (st. III izreke).
8. Rješenjem Okružnoga suda broj 87 0 I 017953 21 Gž 4 od 16. rujna 2021. godine, priziv tražiteljice ovrhe je uvažen, pa je rješenje o dosudi Osnovnoga suda od 2. travnja 2021. godine ukinuto u st. II izreke. Priziv apelanta je odbijen i rješenje o dosudi Osnovnoga suda od 2. travnja 2021. godine potvrđeno je u st. i I i III izreke.
9. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da se prizivom apelanta ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanoga rješenja o dosudi u I i III st. njegove izreke, jer u tomu dijelu rješenje nije zahvaćeno povredama na koje se prizivom apelanta ukazuje. Naime, istakao je da je prvostupanjski sud tijekom provedenoga postupka u svemu postupio po odredbama ZOP, te nakon izvršenoga popisa i procjene nekretnina apelanta, sukladno čl. 82. do 90. ZOP, održao ročište za prodaju predmetnih nekretnina, na kojemu je tražiteljica ovrhe proglašena kupcem. Zatim, da je na temelju odredbe čl. 93. ZOP doneseno rješenje o dosudi predmetnih nekretnina kupcu, i određeno da mu se predmetne nekretnine predaju u posjed.
Apelacioni navodi
10. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, te prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Apelant, u biti, navodi kako je “zanemarivan tokom postupka“, da se moralo zahtijevati od tražiteljice ovrhe da izvrši uplatu ukupne cijene, a koja nije određena sukladno zakonu i pravilima struke. Apelant, također, navodi da su povrijeđene odredbe Zakona o stvarnim pravima i Obiteljskoga zakona, jer su predmetne nekretnine „zapravo u suvlasništvu njega i J. S., koje su stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice“.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) i članak (4) Pravila Ustavnoga suda glase:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
I.U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
12. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnomu slučaju radi o ovršnome postupku u kojemu apelant ima svojstvo ovršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoje principijelno stanovište o neprimjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na ovršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi ovršenik, odnosno osoba protiv koje se provodi ovrha. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoje stanovište da je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u ovršnome postupku utvrđuju nova građanska prava i obveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. ožujka 2004. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).
13. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud zapaža da se radi o ovršnome postupku, kojega je pokrenula tražiteljica ovrhe protiv apelanta, na temelju ovršne isprave, tj. sporazuma stranaka (ugovor o utemeljenju založnoga prava – hipoteke). Dakle, u predmetnome ovršnome postupku, osporenim rješenjima je utvrđena vrijednost predmetnih nekretnina apelanta, koje su potom dosuđene tražiteljici ovrhe kao kupcu. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnome ovršnome postupku, koji je proveden na temelju sporazuma stranaka, tj. ugovora o hipoteci (koja predstavlja ovršni naslov), radi naplate novčanih potraživanja tražiteljice ovrhe, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obveze» apelanata, već da su ona ranije utvrđena navedenom ovršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da, u konkretnome slučaju, ovršni postupak ne uživa zaštitu i jamstva iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-697/20 od 20. listopada 2021. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
II.U odnosu na navode o povredi ostalih prava
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjemu tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ostalih prava na koje se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova glede činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
16. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženjima osporenih odluka dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojemu dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u pravo apelanata na imovinu bilo proizvoljno. Ustavni sud zapaža da je apelant koristio pravne lijekove (prizivi na prvostupanjske odluke), te da činjenica da korišteni pravni lijekovi nisu rezultirali uspjehom apelanta, ne može voditi zaključku o nepostojanju ili neučinkovitosti pravnih lijekova. Također, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente, koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na dom. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda, te stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
17. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Obzirom na odluku Ustavnoga suda u ovome predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
19. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić