Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4079/21 (D. K. i D. K.)

Odluka donesena 26. 01. 2022.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4079/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-4079/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Darko Kovač i Dragan Kovač, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Darko Kovač i Dragan Kovač protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 059222 21 Gž od 22. oktobra 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 P 059222 19 P od 12.

marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Darko Kovač i Dragan Kovač (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant, ili apelanti) iz Gacka, podnijeli su 30. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 059222 21 Gž od 22. oktobra 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 95 0 P 059222 19 P od 12. marta 2021. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom presudom Okružnog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata da se obaveže tužena (Opština Gacko) da apelantima nadoknadi štetu u iznosu od 22.132,71 KM sa zakonskim zateznim kamatama, te su obavezani apelanti da tuženoj solidarno naknade troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.

3. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je odredbama člana 172. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da pravno lice odgovara za štetu koju njegov organ prouzrokuje trećem licu u vršenju ili u vezi sa vršenjem svojih funkcija, te da odgovornost pravnog lica za rad njegovih organa, u smislu citiranih zakonskih odredbi, zavisi od definisanja pojma nezakonitog i nepravilnog rada. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je nezakonit rad organa rad koji je u suprotnosti sa zakonom i sa moralnom normom koja čini dio javnog poretka, a da je nepravilno svako postupanje koje je suprotno pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, postupanje mimo cilja koji je određen ili suprotno zahtjevu koji bi normalnim obavljanjem službe trebalo ostvariti u javnom interesu. Takođe, Okružni sud je naveo da, u smislu odredbi čl. 154., 155. i 158. ZOO, da bi u konkretnom slučaju postojala odgovornost tužene, štetna radnja bi morala poticati od rada organa jedinice lokalne samouprave, a šteta bi morala biti posljedica nezakonitog i nepravilnog rada tih organa. Nadalje, Okružni sud je naveo da iz činjeničnog utvrđenja prvostepenog suda proizlazi da je tužena, postupajući po zahtjevu investitora („Lipnik“ d.o.o. Gacko) donijela rješenje od 16. oktobra 2017. godine kojim je investitoru dato odobrenje za građenje privremenog karaktera (dogradnja poslovnog prostora u prizemlju stambeno-poslovnog objekta u zgradi u kojoj se nalazi stan apelanata). Dalje, da je tačkom 8. navedenog rješenja utvrđen početak i rok važenja rješenja, te je navedeno da predmetno rješenje proizvodi pravne posljedice od dana pravosnažnosti istog, iz čega, dakle, proizlazi da se predmetni radovi mogu izvoditi tek po pravosnažnosti tog rješenja. Takođe, da je investitor otpočeo izvođenje predmetnih radova prije nego što je navedeno rješenje, kojim je dato odobrenje za građenje, postalo pravosnažno (kojim radovima je apelantima, prema njihovim navodima, nanesena šteta u vidu umanjenja vrijednosti njihove nekretnine, između ostalog, narušavanjem izgleda čeone fasade i položajem izgrađenog objekta koji se našao u istoj ravni sa balkonom apelanata). U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da izdavanje predmetnog rješenja tužene o odobrenju za građenje nema karakter povrede koja bi bila osnov za odgovornost tužene za naknadu predmetne štete. Takođe, Okružni sud je ukazao da karakter povrede nema ni ukazivanje žalbe da je organ tužene (urbanističko-građevinski inspektor), nakon izlaska na lice mjesta i sačinjavanja zapisnika od 16. oktobra 2017. godine, propustio da u roku od osam dana donese rješenje o zabrani daljnje gradnje (nego je to učinio tek 4. januara 2018. godine), jer se radilo samo o završetku započetih radova. Naime, Okružni sud je naveo da je investitor sporne radove započeo prije pravosnažnosti rješenja o odobrenju za građenje, pa sve i da je urbanističko-građevinski inspektor postupio u skladu sa odredbama člana 59. stav (2) Zakona o inspekcijama i odmah, a najkasnije u roku od osam dana donio rješenje, tim radnjama nije mogao anulirati već ranije preduzete radove na gradnji. Dakle, Okružni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov uzročnosti za postojanje štete, jer, da bi postojala odgovornost tužene za nepravilan i nezakonit rad njenih organa, apelanti su morali dokazati postojanje uzročnosti između radnje ili propuštanja obavljanja određene radnje i štetne posljedice, a što u konkretnom slučaju nije dokazano.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, navode da šteta pričinjena na njihovom stanu, u vidu umanjenja vrijednosti predmetne nekretnine, „proizlazi iz nezakonitog rada tužene“. Takođe ističu da, da je urbanističko-građevinski inspektor odmah postupio u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o inspekcijama, šteta bi za apelante bila neznatna. Konačno, ukazuju na nepropisan sastav sudskog vijeća Okružnog suda ističući da predsjednik tog vijeća ima isto prezime kao i urbanističko-građevinski inspektor koji je vršio inspekcijski nadzor, pa da se predsjednik vijeća Okružnog suda morao izuzeti u cilju osiguranja nepristrasnog suđenja jer su njih dvojica „u rodbinskoj vezi“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U vezi s navodima apelanata kojima ukazuju na pristrasnost sudije Okružnog suda Ustavni sud najprije naglašava da se nepristrasnost suda, u smislu prava na pravično suđenje, ispituje s aspekta subjektivne i objektivne nepristrasnosti suda (pri čemu se subjektivna nepristrasnost pretpostavlja, a objektivna pristrasnost se utvrđuje na osnovu objektivnih činjenica koje se nalaze u samom predmetu). U konkretnom slučaju, apelanti ističu da predsjednik sudskog vijeća ima isto prezime kao i urbanističko-građevinski inspektor (pa da to znači da su njih dvojica u rodbinskoj vezi), ali osim ovih navoda apelanti ne nude nikakve konkretne dokaze koji bi ukazivali na subjektivnu pristrasnost navedenog sudije, te su stoga ovi navodi očigledno neosnovani. Nadalje, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, dovodeći u vezu utvrđeno činjenično strane sa relevantnim odredbama ZOO, dao jasne razloge zbog kojih je zaključio da apelanti u konkretnom slučaju nisu dokazali postojanje uzročnosti između radnje ili propuštanja obavljanja određene radnje i štetne posljedice, a Ustavni sud u takvom obrazloženju Okružnog suda ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4079/21 (D. K. i D. K.) | Sudska praksa | Aktio