Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-435/21 (Heta d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pristup sudu
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-435/21
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP 435/21, rješavajući apelaciju Heta d.o.o. Sarajevo – raniji naziv Hypo-Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5). Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Heta d.o.o. Sarajevo – raniji naziv Hypo-Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banjaluka.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudu u Lukavcu kao predmet broj 126 0 Ip 177396 15 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 Ip 177396 15 Ip u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Heta d.o.o. Sarajevo – raniji naziv Hypo-Alpe-Adria-Leasing d.o.o. Sarajevo i BORA d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) po prijedlogu za izvršenje u predmetu koji se vodi pred tim sudom broj 126 0 Ip 177396 15 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 26. decembra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 6. januara 2022. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Punomoćniku apelanata je 12. januara 2022. godine dostavljen odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Punomoćnik apelanata nije u ostavljenom roku dostavio svoje izjašnjenje na odgovor Općinskog suda.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Iz apelacionih navoda proizlazi da je prvoapelant 19. maja 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave protiv izvršenika „Auto Hees“ d.o.o. Bokavići predlažući izvršenje na založnim nekretninama.
7. Iz apelacionih navoda proizlazi da je cesionar odnosno drugoapelant na osnovu pravnog posla s prvoapelantom stupio u izvršni postupak kao založni povjerilac na mjesto prvoapelanta, o čemu je 5. septembra 2019. godine obavijestio Općinski sud.
8. Iz stanja spisa proizlazi da Općinski sud nije postupao po podnesenom prijedlogu za izvršenje, kao ni po obavijesti apelanata da je u konkretnom slučaju došlo do promjene tražilaca izvršenja, tj. da u predmetnom izvršnom postupku nakon podnošenja prijedloga nije preduzimao procesne radnje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelanti navode da Općinski sud nije postupao po prijedlogu za izvršenje, čime je povrijedio njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ističu da su se više puta obraćali Općinskom sudu s molbama i urgencijama s ciljem uzimanja predmeta u rad. Navode da prvostepeni sud nije reagirao po navedenom, niti je obavijestio prvoapelanta ili drugoapelanta kao novog tražioca izvršenja o eventualnim smetnjama za postupanje. Apelanti smatraju da im je zbog nepostupanja Općinskog suda u ovoj pravnoj stvari nastala neotklonjiva šteta u vidu onemogućavanja daljnjeg postupka i ostvarivanja svojih prava. U vezi s tim se navodi da je prvoapelant Ugovorom o ustupanju potraživanja od 10. juna 2019. godine svoje potraživanje ustupio drugoapelantu, te da zbog navedenog nepostupanja prvostepenog suda i nedonošenja rješenja o izvršenju prvoapelant nije u mogućnosti u cijelosti ispuniti svoje obaveze iz navedenog ugovora prema cesionaru. Predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se konkretni predmet nalazi u Planu rješavanja starih predmeta za 2021. godinu, te da zbog velikog broja predmeta predmetni spis nije završen.
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 23. stav 1. tačka 1.
(1)Izvršne isprave su:
1)Izvršne odluke sudova i izvršno sudsko poravnanje, [...] Član 27. stav 1.
Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1)Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
[...] Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
12. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
16. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da im je u predmetnom postupku zbog nepostupanja Općinskog suda po njihovom prijedlogu za izvršenje, odnosno zbog nepostupanja po obavijesti apelanata da je u konkretnom slučaju došlo do promjene tražilaca izvršenja povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
21. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Općinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje, odnosno zbog nepostupanja po obavijesti apelanata da je u konkretnom slučaju došlo do promjene tražilaca izvršenja.
22. Iz apelacionih navoda proizlazi da je prvoapelant 16. jula 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje, nakon čega je podneskom od 5. septembra 2019. godine Općinski sud obavijestio da je drugoapelant na osnovu pravnog posla s prvoapelantom stupio na mjesto prvoapelanta. Prema navodima apelacije, Općinski sud nije preduzeo nijednu radnju u predmetnom postupku. Dakle, Općinski sud, u predmetnom izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode, o podnesenom prijedlogu za izvršenje nije donio odluku u periodu dužem od šest godina nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, kao inicijalnog akta, a kasnije ni o promjeni tražioca izvršenja nije donio odluku u periodu dužem od dvije i po godine nakon obavijesti od strane apelanata.
23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 1. Evropske konvencije osigurava svakom pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajamčenog članom 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva, od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo „neshvatljivo da član 6. stav 1. detaljno opisuje proceduralne garancije osigurane strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka“. Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kada se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
24. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora osigurati pristup sudu svakom ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6. stav 1. Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok obim slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine i Skräby protiv Švedske, 1990. godine).
25. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju pokreće pitanje da li je svojim nepostupanjem po apelantovom prijedlogu u dužem vremenskom periodu, odnosno neodlučivanjem o promjeni tražioca izvršenja Općinski sud povrijedio njihovo pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.
26. Općinski sud u odgovoru na apelaciju ovaj period pasivnosti pravda velikim brojem predmeta pred tim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud je u više odluka zauzeo stav da se veliki broj predmeta ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za navedenu neaktivnost u postupcima koji su po zakonu hitni.
27. Dakle, Općinski sud u konkretnom slučaju predloženo izvršenje nije dozvolio rješenjem o izvršenju, odnosno nije odlučio o stupanju drugoapelanta u predmetni izvršni postupak, slijedom čega se nije upustio u dalje preduzimanje procesnih radnji s ciljem okončanja postupka. Nadalje proizlazi da Općinski sud prijedlog za izvršenje, odnosno stupanje drugoapelanta u predmetni izvršni postupak nije odbio kao neosnovan, niti ga je procesno odbacio kao nedozvoljen, te se ne može smatrati da je postupak završen u skladu sa članom 64. Zakona o izvršnom postupku jer nema odluke suda o podnesenom prijedlogu za izvršenje.
28. Na navedeni način, propustom da u konkretnom slučaju donese odluku o apelantovom prijedlogu za izvršenje, odnosno o promjeni tražioca izvršenja u konkretnom izvršnom postupku, Općinski sud je apelantima uskratio njihovo pravo na suštinski „pristup sudu“ jer apelanti „pristup sudu“ imaju samo formalno, a ne i suštinski jer se o njihovom pravu, tj. o prijedlogu za izvršenje, odnosno promjeni tražioca izvršenja nije odlučivalo.
29. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatira da propust Općinskog suda da u predmetnom postupku donese odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje, a kasnije i da odluči o promjeni tražioca izvršenja u predmetnom izvršnom postupku u konkretnom slučaju predstavlja povredu prava apelanata na suštinski i djelotvoran pristup sudu.
30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Apelanti su zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnom postupku zatražili naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da se radi o pravnim licima, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelante.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku došlo do kršenja prava apelanata na pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period od oko šest godina, dok je od obavijesti da je u konkretnom slučaju došlo do promjene na strani tražioca izvršenja protekao period od oko dvije i po godine u kojem Općinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, zbog čega apelanti pristup sudu imaju samo formalno, ali ne i suštinski.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić