Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3466/21 ("Radiša" d.o.o. Bijeljina i R. L.)

Odluka donesena 09. 02. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršaj
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • In dubio pro reo
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3466/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 02. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. veljače 2022. godine, u predmetu broj AP-3466/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli "Radiša" d.o.o. Bijeljina i Radiša Lukić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli "Radiša" d.o.o. Bijeljina i Radiša Lukić protiv Rješenja Okružnoga suda u Bijeljini broj 80 0 Pr 118833 21 Pžp od 9. srpnja 2021. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Bijeljini broj 80 0 Pr 118833 20 Pr od 28.

travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. "Radiša" d.o.o. Bijeljina (u daljnjemu tekstu: prvoapelant) i Radiša Lukić (u daljnjemu tekstu: drugoapelant) iz Bijeljine, koje zastupa Risto Vuković, odvjetnik iz Bijeljine, podnijeli su 7. listopada 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Bijeljini (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Pr 118833 21 Pžp od 9. srpnja 2021. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Bijeljini (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 Pr 118833 20 Pr od 28. travnja 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnoga suda od 28. travnja 2021. godine apelanti su oglašeni odgovornim za prekršaj iz članka 4. stavak 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, što je kažnjivo za prvoapelanta kao pravnu osobu na temelju čl. 232. st. 1. toč. 1. istoga Zakona, a za drugoapelanta kao odgovornu osobu prvoapelanta na temelju čl. 232. st. 2. u svezi sa st. 1. istoga Zakona. Naime, apelanti su oglašeni odgovornim jer prvoapelant, u kojemu je odgovorna osoba drugoapelant, 30. travnja 2020. godine u određeno vrijeme u mjestu Amajlije, kada se na tomu dijelu ceste dogodila prometna nezgoda, nije održavao cestu saniranjem udarnih asfaltnih rupa na lokalnoj cesti, što je po ugovoru o izvođenju radova od 29. siječnja 2020. godine prvoapelant bio dužan da radi, tako da cesta odgovara svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa.

3. U obrazloženju osporene odluke Osnovni je sud istakao da je razmatrajući izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti sud utvrdio da su apelanti izvan svake razumne sumnje učinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Istakao je da je neprijeporno da postoji zaključen ugovor između Grada Bijeljine kao naručitelja radova i prvoapelanta kao izvođača radova, zaključen u postupku javne nabavke, radi izvođenja radova na sanaciji udarnih asfaltnih rupa na lokalnim i nekategoriziranim cestama u Bijeljini, koji je potpisan 29. siječnja 2020. godine sa važnošću do 31. prosinca 2020. godine. Nadalje, istakao je da je izvršenim uviđajem od 30. travnja 2020. godine, zbog prometne nezgode, utvrđeno postojanje oštećenja kolovoza na mjestu prometne nezgode. Osnovni je sud istakao da obrana apelanata smatra prijepornim to što predmetni ugovor nije dostavljen od strane ovlaštenoga organa. Ipak, Osnovni je sud istakao da je isti dostavljen od strane obrane apelanata i uložen u spis, te kako je ustanovljeno i pravo da sud po službenoj dužnosti izvodi dokaze radi svestranoga pretresanja predmeta optužbe, pa uzimajući u obzir činjenicu dostavljanja ugovora od strane obrane, sud je cijenio da je pribavljanje toga dokaza i službenim putem bespredmetno. Glede činjenice postojanja predmetnoga ugovora istakao je da je saslušan i policijski službenik (M. L.) koji je potvrdio da je u komunikaciji sa Gradom Bijeljina došao do podatka da radove sanacije cesta vrši prvoapelant, da postoji predmetni ugovor, te da je prvoapelantu povjerena dužnost vršenja poslova javnih službi Grada Bijeljine. Nadalje, istakao je da je općepoznato da je održavanje puteva, bilo od strane nadležne javne službe ili pravne osobe kojoj su povjereni poslovi održavanja cesta, preduvjet i obligatorna obveza za siguran i neometan promet. Također, naveo je da je nedvosmisleno utvrđeno postojanje oštećenja kolovoza gdje se prometna nezgoda dogodila, što potvrđuje i pregledana 21 fotografija predmetnoga oštećenja. Dakle, istakao je da, kako je na dan prometne nezgode na snazi bio ugovor u kojemu se apelant obvezao sanirati udarne asfaltne rupe, pa da obzirom na utvrđenje da su postojale rupe na cesti utvrđeno je da nisu postojali uvjeti za siguran promet, što se apelantima može pripisati u odgovornost.

4. Rješenjem Okružnoga suda od 9. srpnja 2021. godine odbijen je kao neutemeljen priziv apelanata i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.

5. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je ispitujući prizivne navode branitelja apelanata glede bitnih povreda prekršajnoga postupka, povrede materijalnoga propisa o prekršaju i pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja, iste ocijenio kao neutemeljene. Naime, istakao je da je uvidom u prekršajni spis taj sud utvrdio da je prvostupanjski sud nakon iznesene obrane apelanata i izvršenoga uvida u materijalne dokaze predložene od strane ovlaštenoga organa (Policijska postaja za sigurnost prometa Bijeljina), kao i materijalne dokaze, neprijeporno utvrdio da su apelanti učinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Naime, istakao je da iz svih provedenih dokaza je neprijeporno da je između Grada Bijeljine kao naručitelja radova i prvoapelanta kao izvođača radova, postojao ugovor kojim se apelant obvezao vršiti popravke udarnih asfaltnih rupa na lokalnim i nekategoriziranim cestama na području Bijeljine. Nadalje, istakao je da je sud utvrdio da je predmetni ugovor bio na snazi u vrijeme prometne nezgode, iz čega neprijeporno proistječe da je prvoapelant bio izvođač radova i da je bio dužan da vrši sanaciju svih udarnih rupa na cestama. Okružni je sud istakao da priziv apelanata nije doveo u pitanju odluku prvostupanjskoga suda, već da se isti bazira samo na činjenici da prvostupanjski sud pogrešno tumači predmetni ugovor.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti, između ostaloga, navode kako Okružni sud nije cijenio pravne navode priziva, niti se pozvao na odredbe materijalnoga prava koje bi ukazale na to da je odluka prvostupanjskoga suda zakonita. Nadalje, navodi kako smatra da je prvostupanjski sud primjenom načela in dubio pro reo trebao osloboditi odgovornosti apelante, jer ovlašteni organ nije izvan svake razumne sumnje dokazao postojanje prekršaja.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženjima odluka osporenih predmetnim apelacijama, dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud smatra da ne postoji ništa što bi ukazivalo na to da prava obrane apelanata nisu odgovarajuće poštovana glede izvedenih dokaza ili da je procjena redovitih sudova bila proizvoljna, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zlouporabljen na štetu apelanata, odnosno da su redoviti sudovi imali i najmanju sumnju glede nekoga od dokaza i da ga nisu tumačili na način koji je bio povoljniji po apelante u smislu poštivanja načela in dubio pro reo, kao posebnoga izraza načela predmnijeve nevinosti. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3466/21 ("Radiša" d.o.o. Bijeljina i R. L.) | Sudska praksa | Aktio