Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4394/21 („ONIPROM“ d.o.o. Goražde)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4394/21
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-4394/21, rješavajući zahtjev „ONIPROM“ d.o.o. Goražde za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev „ONIPROM“ d.o.o. Goražde za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. „ONIPROM“ d.o.o. Goražde (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miralem Porobić, advokat iz Tuzle, podnio je 24. decembra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 Ip 039875 21 Pž od 14. oktobra 2021. godine.
2. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Općinskom sudu u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da ne provodi rješenje o izvršenju broj 45 0 Ip 039875 20 Ip od 30. juli 2021. godine (očitom omaškom u apelaciji naveden datum 30. juli 2020. godine), do donošenja odluke o apelaciji.
3. Postupajući po prijedlogu „ZiraatBank BH“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) protiv apelanta, kao izvršenika, radi izvršenja na određenim apelantovim nekretninama na osnovu ugovora o zasnivanju hipoteka preciziranih u prijedlogu (u daljnjem tekstu: predmetni ugovori o hipoteci), kao izvršne isprave, radi naplate duga, Općinski sud je rješenjem broj 45 0 Ip 039875 20 Ip od 18. februara 2020. godine dozvolio predloženo izvršenje.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 45 0 Ip 039875 20 Ip od 30. jula 2021. godine, djelimično je usvojen apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju, te je obustavljen postupak izvršenja u dijelu potraživanja glavnog duga u iznosu od 1.092,03 KM (stav I izreke). Rješenjem je dalje ostavljeno na snazi rješenje o izvršenju u dijelu glavnog duga u iznosu od 2.431.641,29 KM, sa pripadajućom zateznom kamatom, počev od 31. jula 2017. godine pa do isplate i troškovima izvršnog postupka (stav I izreke). Rješenjem je u preostalom dijelu prigovor apelanta odbijen (stav III izreke), te su troškovi izvršnog postupka određeni u određenom iznosu (stav IV izreke).
5. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da predmetni ugovori o hipoteci predstavljaju izvršnu ispravu u smislu člana 23. stav 1. tačka 3) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) i člana 90. Zakona o notarima Federacije Bosne i Hercegovine. U pogledu apelantovih navoda kojim se osporava zakonitost predmetnih ugovora o hipoteci (potpisani bez priložene punomoći, ne postoji ovjera pečatom tražitelja izvršenja, predmetni ugovori o hipoteci zaključeni na osnovu ugovora o poslovnoj saradnji, a ne na osnovu ugovora o kreditu), navedeno je da navedeni prigovori predstavljaju prigovore kojima se osporava punovažnost i valjanost zaključenja predmetnih ugovora o hipoteci kao izvršnih isprava. S tim u vezi, obrazloženo je da navedeni prigovori nisu prigovori koji se mogu isticati u postupku izvršenja shodno članu 47. stav 1. tačka 1) - 10) ZIP, te da predmetni ugovori o hipoteci nisu ukinuti, poništeni, preinačeni ili na neki drugi način stavljeni van snage. Općinski sud je također ocijenio neosnovanim apelantove navode da prijedlog za izvršenje nije identičan izvršnoj ispravi na koju se poziva, jer je sud, izvršivši uvid u spis, ustanovio da je prijedlog za izvršenje podnijet u skladu sa izvršnom ispravom. Općinski sud je naveo da je na ročištu održanom 13. jula 2021. godine vještak potvrdio da ukupan dug apelanta po osnovu glavnice i pripadajućih kamata na dan vještačenja iznosi 2.380.441,29 KM, te da u taj iznos ulazi iznos bankarske garancije u iznosu od 51.200,00 KM, što ukupno iznosi 2.431.641,29 KM. Kako je tražitelj izvršenja potraživao iznos od 2.432.733,32 KM, a vještak utvrdio da je apelant dužan iznos od 2.431.641,29 KM, Općinski sud je djelimično usvojio prigovor apelanta i obustavio izvršenje za iznos naveden u stavu I izreke rješenja.
6. Općinski sud je ocijenio neosnovanim apelantov prigovor u kojem je naveo da je bankarska garancija bila obezbijeđena mjenicom i uopće ne ulazi u dug po osnovu predmetnih kredita i nije ni konstatovana ugovorom o hipoteci kao izvršnoj ispravi, niti je konstatovana u z.k. izvatku na nekretninama koje su predmet u ovom postupku. S tim u vezi, obrazloženo je da je uvidom u član 6. ugovora o garanciji Općinski sud ustanovio da su za obezbjeđenje predmetne garancije instrumenti obezbjeđenja navedeni u ugovoru o poslovnoj saradnji od 20. septembra 2016. godine sa pripadajućim aneksima. Općinski sud je također ocijenio neosnovanim apelantov prigovor nalazu i mišljenju vještaka, u kojem je naveo da vještak nije dao odgovor kako je utvrđen obračun kamata niti je dao odgovor iz koje je kreditne linije, imajući u vidu upise izvršene u zemljišne knjige, gdje je ustanovljena kamata u rasponu od 2,99 do 3,99% na godišnjem nivou. S tim u vezi, obrazloženo je da je vještak decidno u nalazu i mišljenju naveo kako je izvršio obračun kamate, te se na traženje apelanta dodatno izjasnio da je banka vršila obračun zatezne kamate u skladu zaključenim ugovorima o plasiranim kreditima, sve bliže opisano u obrazloženju rješenja. Istaknuto je da su zatezne kamate obračunate u visinama definiranim predmetnim ugovorima o plasiranim dugotrajnim kreditima i nije utvrđena razlika između zatezne kamate koju je banka obračunala i izvršenog obračuna po osnovu oba ugovora o dugotrajnim kreditima.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 45 0 Ip 039875 21 Pž od 14. oktobra 2021. godine, apelantova žalba je djelomično usvojena i rješenje Općinskog suda od 30. jula 2021. godine preinačeno u stavu II izreke u dijelu koji se odnosi na pripadajuću zateznu kamata na glavno potraživanje koja se ima računati počev od 31. jula 2019. godine pa do isplate, a u preostalom rješenje se potvrđuje. Rješenjem su također odbijeni apelant i tražitelj izvršenja sa zahtjevima za naknadu troškova sastava žalbe/odgovora na žalbu.
8. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je neosnovan apelantov prigovor kojim ukazuje da tražitelj izvršenja nije dokazao visinu potraživanja i da ga zbog toga treba uputiti na parnicu. S tim u vezi, obrazloženo je da se u konkretnom predmetu ne radi o izvršenju koje se pokreće na osnovu vjerodostojne isprave, pa se ne mogu primijeniti odredbe iz člana 50. stav 4. ZIP-a. Dalje je obrazloženo da je visina potraživanja utvrđena od strane vještaka finansijske struke koji je u svom nalazu jasno iznio od čega se potraživanje sastoji i na koji dan je utvrđeno. S obzirom da se radi o potraživanju u kojem je ugovorom utvrđena redovna kamata kao i zakonska zatezna kamata u slučaju kašnjenja sa isplatom, Kantonalni sud je zaključio da proizilazi da se ukupna visina potraživanja u odnosu na zakonsku zateznu kamatu i ne može utvrditi sve do donošenja rješenja o namirenju, kada se ona utvrđuje. Istaknuto je da apelant sudu nije ostavio bilo kakav dokaz da je nakon podnošenja prijedloga za izvršenje vršio bilo kakve uplate po osnovu odobrenih kredita, a što proizilazi i iz nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke, pri čemu zakonska zatezna kamata za kašnjenje sa uplatama redovno teče. Stoga je zaključeno da je neosnovan prigovor da je sud pogrešno utvrdio visinu potraživanja kada je utvrdio sa 30. septembrom 2020. godine, kao danom koji je vještak uzeo prilikom izrade nalaza i mišljenja, s obzirom da se stanje glavnog potraživanja u tom periodu nije mijenjalo.
9. Kantonalni sud je naveo da sud u izvršnom postupku nije ovlašten osloboditi nikog od obaveze utvrđene izvršnom ispravom, osim ako se dokaže da je dug na koji se odnosi potraživanje ranije plaćen ili da je dug zastario što se odnosi i na zakonske zatezne kamate. Dalje su navedene odredbe čl. 22, 23. i 47. ZIP-a. Kako apelant nije dostavio dokaz u pogledu nevaljanosti izvršne isprave, Kantonalni sud je ocijenio da je neosnovan i prigovor kojim se ukazuje da je izvršna isprava nepodobna za izvršenje jer ima formalne nedostatke. Kantonalni sud je također zaključio da je neosnovan žalbeni prigovor koji se odnosi na potraživanje po osnovu ugovora o garanciji u iznosu od 51.200,00 KM jer je članom 6. ugovora o garanciji propisano da su instrumenti obezbjeđenja istog ugovoreni ugovorom o poslovnoj saradnji od 20. septembra 2016. godine, na osnovu kojeg su zaključeni predmetni ugovori o hipoteci na nekretninama na kojima se provodi izvršenje, zbog čega i navedeno potraživanje ulazi u ukupnu visinu potraživanja. Dakle, po mišljenju Kantonalnog suda, apelant nije dokazao da postoje razlozi iz člana 47. ZIP-a koji bi sprječavali izvršenje. S druge strane, Kantonalni sud je ocijenio da je osnovan žalbeni navod koji se odnosi na datum početka računanja zakonske zatezne kamate na glavno potraživanje. S tim u vezi, obrazloženo je da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da se ona ima računati od 31. jula 2017. godine, kako je to predloženo u prijedlogu za izvršenje, s obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke proizilazi da je zakonska zatezna kamata izračunata do 31. jula 2019. godine. Stoga je zaljučeno da osnovano apelant ističe da bi se usvajanjem predloženog datuma od kojeg se računa zakonska zatezna kamata obračun iste izvršio dva puta, zbog čega je rješenje prvostepenog suda u tom dijelu valjalo preinačiti.
10. Postupajući po prijedlogu apelanta, Kantonalni sud je rješenjem od 16. novembra 2021. godine, ispravio rješenje Kantonalnog suda od 14. oktobra 2021. godine, tako da u izreci rješenja, umjesto „zateznu kamatu na glavno potraživanje koja se ima računati počev od 31.07.2019. godine pa do isplate“, treba stajati: „zateznu kamatu na glavno potraživanje koja se ima računati počev od 30.09.2020. godine pa do isplate“, kao i u dijelu obrazloženja na 3 (trećoj) stranici gdje umjesto „zakonska zatezna kamata izračunata do 31.07.2019. godine“ treba da stoji „zakonska zatezna kamata izračunata do 30.09.2020. godine“. U preostalom dijelu, rješenje je ostalo neizmijenjeno.
11. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant navodi da predmetni ugovori o hipoteci nisu ovjereni pečatom tražitelja izvršenja pa ne mogu biti valjani dokumenti na osnovu kojih se može pokrenuti izvršni postupak. Osim toga, ukazuje da predmetnim ugovorima o hipoteci nije određen iznos kamate, niti je određen najviši iznos novčanog potraživanja po tom osnovu, pa stoga smatra da se nisu stekli uslovi da se obračunata kamata na dan donošenja sudskog rješenja, može naplatiti u predmetnom izvršnom postupku. Ističe da je iz navedenog razloga prigovarao visini potraživanja označenog u rješenje u izvršenju, jer tražitelj izvršenja nije dokazao da je obračunata kamata u visini koja je tražitelj izvršenja iskazao, bila obezbijeđena predmetnom hipotekom, a samim tim se ne radi o potraživanju koje je određeno ili odredivo. Apelant također navodi da je u zemljišnim knjigama izvršen upis hipoteke na osnovu ugovora o poslovnoj saradnji, kojim je ugovorena niža kamatna stopa, dok su u rješenju o izvršenju navedene više ugovorene kamatne stope po ugovorima o kreditu, koji uopće nisu upisani u zemljišne knjige kao osnov za pokretanje izvršnog postupka. Osim toga, ističe i da u z.k. ulošku predmetne nekretnine nisu uneseni svi obavezni sadržaji hipoteke, pa kako u hipoteku nije upisan iznos sporednog potraživanja zakonske zatezne kamate, navedeno potraživanje ne može biti predmetom izvršenja po osnovu hipoteke. Apelant također ukazuje i da tražitelj izvršenja nije dostavio nijedan validan dokument iz kojeg bi se mogla utvrditi osnovanost visine potraživanja, te da je sud prekoračio svoja ovlaštenja kada je dozvolio da se naknadno prihvati naplata potraživanja tražitelja izvršenja po osnovu garancije, koja nije navedena u predmetnim ugovorima o hipoteci.
12. U pogledu zahtjeva za privremenu mjeru, apelant ponavlja navode iz apelacije, te ukazuje da je sud odobrio da se vrši naplata potraživanja po kamatnim stopama, koje nisu upisane u zemljišnim knjigama niti u predmetnim ugovorima o hipoteci. Dodatno ukazuje da je tražio ograničavanje izvršenja na nekretninama koje su dovoljne za pokrivanje osiguranja vraćanja kredita, što sud nije prihvatio, iako bi navedeno apelantu omogućilo nastavljanje poslovne djelatnosti. Također ukazuje da nije prihvaćen ni njegov zahtjev za reprogramiranje uslova vraćanja kredita zbog otežanih uslova poslovanja nastalih zbog pandemije korone. Ističe da je sudovima dostavio druge sudske odluke u kojim su iskazani različiti pravni stavovi u pogledu spornog pitanja, koje redovni sudovi nisu komentarisali. Apelant smatra da ovakvim postupanjem, naročito prodajom njegove cjelokupne imovine, te imajući u vidu ostale apelacione navode, „dolazi do potpunog uništenja njegovog poslovanja“.
13. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
14. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.
15. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere kojim apelant traži od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom bi naložio Općinskom sudu da ne provodi rješenje o izvršenju broj 45 0 Ip 039875 20 Ip od 30. juli 2021. godine, do donošenja odluke o apelaciji, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju izvršni postupak pokrenut na osnovu izvršnih isprava – predmetnih ugovora o hipoteci. Međutim, bez obzira da li se radi o odlaganju izvršnog postupka koji je pokrenut na osnovu pravosnažne i izvršne sudske odluke ili na osnovu neke druge izvršne isprave u skladu sa članom 23. ZIP-a, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja na osnovu izvršne isprave povodom koje je doneseno rješenje o izvršenju od strane redovnog suda, mora sadržavati razloge i argumente iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava i obustavi izvršenje (vidi npr, Ustavni sud, Odluke o privremenoj mjeri br. AP- 2794/20 od 24. septembra 2020. godine, tačka 11, AP-1762/18 od 10. aprila 2018. godine, tačka 10, i AP-3078/17 od 27. septembra 2017. godine, tačka 13, dostupne na www.ustavnisud.ba).
16. Ustavni sud zapaža da apelant u zahtjevu ukazuje na proizvoljnost u postupanju Kantonalnog suda prilikom donošenja osporene odluke, te ističe da bi provođenje predmetnog izvršenja za posljedicu imalo potpuno uništenje njegovog poslovanja. Iz navedenog slijedi da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zapravo veže za kršenje njegovih ustavnih prava, dakle za meritum apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da, u smislu naprijed navedenih stavova, u ovoj fazi postupka ne može razmatrati navode apelanta vezane za osnovanost izvršenja jer bi time prejudicirao odluku o meritumu apelacije. S druge stane navodi o potpunom uništenju njegovog poslovanja, sami po sebi, ne mogu biti dovoljan razlog za usvajanje privremene mjere. Suprotno tumačenje vodilo bi zaključku da, u situaciji kad se apelanti pozovu na ovakve razloge, Ustavni sud uvijek mora udovoljiti ovakvom zahtjevu što je u suprotnosti sa samim smislom i ciljem instituta privremene mjere na način kako je on regulisan Pravilima Ustavnog suda (vidi mutatis mutandis Odluka o privremenoj mjeri Ustavnog suda broj AP-3553/21 od 30. decembra 2021. godine, tačka 16, dostupna na www.ustavnisud.ba).
17. Dakle, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.
18. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
19. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić