Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4088/21 (D.M.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4088/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-4088/21, rješavajući apelaciju koju je podnio D. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio D. M.
protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 029466 19 Gž 2 od 18. decembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. D. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa ZOU Davor Kovač i Lujo Herceg iz Ljubuškog, podnio je 30. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 63 0 P 029466 20 Rev od 29. jula 2021. godine i Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 029466 19 Gž 2 od 18. decembra 2019. godine.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-836/20 od 22. aprila 2020. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 029466 20 Rev od 29. jula 2021. godine revizija apelanta odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 029466 18 P 2 od 11. februara 2019. godine naloženo je tuženom („Euroherc osiguranje“ d.d. Sarajevo) da apelantu „popravi štetu na motociklu na način da mu isplati iznos od još 6.775,10 KM“ sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
4. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 11. februara 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 63 0 P 029466 19 Gž 2 od 18. decembra 2019. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se naloži tuženom da mu „popravi štetu na motociklu na način da mu isplati iznos od još 6.775,10 KM“ sa zakonskom zateznom kamatom, te je obavezao apelanta da tuženom naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
5. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud svoje odlučenje zasnovao na nalazu i mišljenju vještaka mašinske struke D.M. od 13. decembra 2016. godine i dopune navedenog nalaza i mišljenja koju je taj vještak dao u ponovnom postupku 23. decembra 2018. godine. Naime, Kantonalni sud je naveo da je navedeni vještak utvrdio da je realna tržišna vrijednost apelantovog motocikla u vrijeme saobraćajne nezgode iznosila 23.219,80 KM, od kojeg iznosa je odbio iznos od 5.291,05 KM (na ime 25,5 % zadržanog ostatka motocikla), pa je zaključio da je visina totalne štete prema prosječnoj tržišnoj cijeni na apelantovom motociklu u vrijeme predmetne nezgode 17.298,75 KM. Kako je tuženi na ime naknade štete apelantu isplatio nesporni iznos od 10.523,65 KM, to je ostao u obavezi da mu isplati dosuđeni iznos od 6.775,10 KM. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je vještak tržišnu vrijednost apelantovog motocikla utvrdio na osnovu podataka koje je lično pribavio od ovlašćenog prodavača ovog tipa motocikla („Kongova garaža“ d.o.o. Zagreb) i podataka sa njemačke internet stranice korišćenih vozila www.modile.de, cijeneći da se kod unikatnih motocikala (kao što je apelantov) visina totalne štete ne može izračunati uobičajenom metodologijom, jer njihovu tržišnu vrijednost ne određuje godina proizvodnje. Takođe, da iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi da, prema uobičajenoj metodologiji, vrijednost motocikla apelanta u vrijeme predmetne nezgode iznosi 14.125,75 KM, od kog iznosa se ima odbiti iznos od 3.602,05 KM na ime zadržanog ostatka motocikla, pa je visina totalne štete na motociklu 10.523,65 KM (koliko je tuženi nesporno isplatio apelantu). Međutim, Kantonalni sud je naveo da iz obrazloženja prvostepene presude proizlazi da je vještak prilikom izrade svog nalaza i mišljenja, kao i dopune istog (u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje tržišne vrijednosti apelantovog motocikla u iznosu od 23.219,80 KM) koristio podatke naprijed navedenog ovlašćenog servisa i podatke navedene njemačke internet stranice. U vezi s tim, Kantonalni sud je istakao da iz zapisnika sa pripremnog ročišta od 12. oktobra 2016. godine proizlazi da je prvostepeni sud odbio prijedlog apelanta za provođenje dokaza uvidom u navedenu Internet stranicu i u ponudu društva „Kongova garaža“ d.o.o. Zagreb. Nadalje, Kantonalni sud je ukazao da iz dokaza koji se nalaze u spisu predmeta ne proizlazi da je apelant predočio odgovarajuće druge dokaze koji potvrđuju njegova dodatna ulaganja na motociklu. Prema tome, Kantonalni sud je naveo da se žalbom tuženog osnovano ukazuje da ni u ponovnom postupku nije razjašnjeno eventualno postojanje dodatne opreme, odnosno investiciona ulaganja apelanta u predmetni motocikl (shodno nalogu drugostepenog suda sadržanom u rješenju tog suda od 24. avgusta 2018. godine kojim je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak). Dakle, vrijednost motocikla apelanta u vrijeme saobraćajne nezgode nije bila veća od 14.125,75 KM (utvrđeno uobičajenom metodom), te je tuženi uplatom iznosa od 10.523,65 KM isplatio ukupnu (totalnu) štetu apelantu na njegovom motociklu. Konačno, Kantonalni sud je naveo da je, imajući u vidu naprijed navedeno, te činjenicu da je, shodno odredbama člana 123. stav (1) Zakona o parničnom postupku, svaka stranka dužna dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, na osnovu člana 229. stav (l) tačka 4) navedenog zakona valjalo preinačiti prvostepenu presudu i odbiti precizirani tužbeni zahtjev apelanta.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je drugostepeni sud izvršio drugačiju ocjenu nalaza i mišljenja vještaka za što „nema ovlašćenje“ budući da se radi o dokazu koji je „neposredno izveden pred prvostepenim sudom“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i promijenio procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene procesnog prava, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić