Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3925/21 (Eko Frigo d.o.o. Banja Luka u stečaju)
Odluka donesena 23. 02. 2022.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravo na imovinu
- Troškovi postupka
- Član 17. EK – zabrana zloupotrebe prava
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3925/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 23. februara 2022. godine, u predmetu broj AP-3925/21, rješavajući apelaciju Eko Frigo d.o.o. Banja Luka u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Eko Frigo d.o.o. Banja Luka u stečaju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 314650 21 Gž od 27. avgusta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Eko Frigo d.o.o. Banja Luka u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dejan Miletić advokat iz Banjaluke, podnio je 15. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 I 314650 21 Gž od 27. avgusta 2021. godine.
2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 I 314650 19 I od 5. novembra 2019. godine, po prijedlogu Eko Frigo d.o.o. Banja Luka i M. B. kao tražilaca izvršenja, na osnovu presude Osnovnog suda od 12. oktobra 2018. godine, određeno je izvršenje radi naplate duga (21.205,94 KM u korist Eko Frigo d.o.o. Banja Luka i 1.560,80 KM u korist M. B.), te troškova parničnog i izvršnog postupka, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zapljenom novčanih sredstava sa računa izvršenika (Bokserski klub „Slavija“ Banjaluka) i njihovim prijenosom na račun punomoćnika tražilaca izvršenja (Č. Đ. advokata iz Banjaluke).
3. Odlučujući o prijedlogu apelanta od 11. januara 2021. godine za izmjenu rješenja o izvršenju od 5. novembra 2019. godine, Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 314650 19 I od 16. marta 2021. godine isti djelimično usvojio tako da se kao tražilac izvršenja, umjesto Eko Frigo d.o.o. Banja Luka, označava apelant, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu duga na način da se isplata iznosa od 21.205,94 KM sa zakonskom zateznom kamatom, umjesto na račun punomoćnika tražilaca izvršenja ima isplatiti na račun apelanta. U preostalom dijelu, kojim je traženo da se troškovi parničnog i izvršnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama, umjesto na račun punomoćnika tražilaca izvršenja, isplate na apelantov račun, prijedlog apelanta je odbijen kao neosnovan. Konačno, odbijen je i zahtjev apelanta za naknadu troškova sastava podneska od 11. januara 2021. godine.
4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 16. marta 2021. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 314650 21 Gž od 27. avgusta 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
5. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je odredbama člana 13. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da rješenje protiv kojeg nije izjavljen u roku prigovor, postaje pravosnažno i izvršno. Pri tome, ukazao je da izvršni sud može odlučivati o pravima i obavezama stranaka u izvršnom postupku ukoliko se time ne dira u prava trećih lica. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da se rješenje o izvršenju od 5. novembra 2019. godine, s obzirom da je dobilo pravnu snagu po sili zakona (stranke nisu podnosile prigovor), nije moglo mijenjati u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog i izvršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, jer bi se time diralo u prava punomoćnika tražilaca izvršenja, koji se tome izričito usprotivio. Konačno, Okružni sud je naveo da je odbijen zahtjev apelanta za naknadu troškova sastava podneska od 11. januara 2021. godine, jer je riječ o postupanju koje je obavezno prema odredbama člana 53. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, smatra da su redovni sudovi pogrešno primijenili procesno pravo, s obzirom na to da su punomoćnika tražilaca izvršenja, koji se usprotivio promjeni rješenja o izvršenju od 5. novembra 2019. godine, smatrali kao treće lice, u čija se prava i obaveze u izvršnom postupku ne može dirati. Naime, u predmetnom izvršnom postupu je odlučivano isključivo o pravima i obavezama apelanta (ranije tražioca izvršenja), i jedino on ima pravo da sa njima u svakom momentu raspolaže, tj. da zahtijeva da se isplate na račun koji njemu odgovara. Pored toga, apelant smatra i da je imao pravo na naknadu troškova sastava podneska od 11. januara 2021. godine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su redovni sudovi primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, pozivajući se na relevantne odredbe ZIP-a i ZPP-a, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić