Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3937/21 (M.D.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3937/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-3937/21, rješavajući apelaciju koju je podnio M. D., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. D.
protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru broj 56 0 K 066949 21 Kž od 11. listopada 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. D. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prozora-Rame, kojega zastupa Zajednički odvjetnički ured „Sesar-Ćurić-Miletić“ Mostar, podnio je 16. studenoga 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 K 066949 21 Kž od 11. listopada 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskoga suda u Konjicu od 24. rujna 2021. godine odbijeno je preuzimanje izvršenja kazne zatvora u BiH u trajanju od jedne godine i 8 mjeseci na koju je apelant osuđen presudom Županijskoga suda u Dubrovniku od 9. travnja 2019. godine i presudom Općinskoga suda u Splitu od 13. rujna 2018. godine, zbog kaznenoga djela Izazivanje prometne nesreće u cestovnome prometu iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 2. i 1. Kaznenoga zakona Republike Hrvatske.
3. U obrazloženju odluke Općinski je sud istakao da je izvršio uvid u sve priložene dokaze, te iz presude Općinskoga suda u Splitu od 13. rujna 2018. godine utvrdio da je ista donesena u nenazočnosti apelanta, a u nazočnosti njegova branitelja i zamjenice općinske državne odvjetnice. Stoga, Općinski je sud zaključio da se izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedne godine i 8 mjeseci, na koju je apelant osuđen presudom Županijskoga suda u Dubrovniku od 9. travnja 2019. godine i presudom Općinskoga suda od 13. rujna 2018. godine ne može provesti, jer je čl. 3. st. 1. toč. 8. Sporazuma između Vlade RH, Vlade BiH i Vlade F BiH o međusobnome izvršenju sudbenih odluka u kaznenim stvarima (u daljnjemu tekstu: Sporazum) propisano da se izvršenje kazne zatvora izrečene u Republici Hrvatskoj neće preuzeti ako je sudbena odluka donesena u odsutnosti osuđene osobe.
4. Rješenjem Kantonalnoga suda od 11. listopada 2021. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.
5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da apelant u prizivu navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (u daljnjemu tekstu: ZMPP) i odredbe Sporazuma, pri čemu ne navodi koju konkretno odredbu i na koji način je prvostupanjski sud povrijedio. Stoga, istakao je da su prizivni navodi apelanta neutemeljeni. Naime, naveo je da je čl. 262. Zakona o kaznenom postupku F BiH propisano da je zabranjeno suđenje u odsutnosti optuženika, dok je čl. 63. st. 2. toč. a) ZMPP propisano da se strana sudbena presuda u kaznenim stvarima neće izvršiti ako bi izvršenje bilo u protivnosti s načelima pravnoga poretka u BiH, a suđenje u odsutnosti je svakako protivno pravnome poretku u BiH. Na kraju, istakao je da bi to bilo protivno i obvezama koje je BiH preuzela zaključenjem međunarodnoga Sporazuma, tj. čl. 3. st. 1. toč. 8) Sporazuma. Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant u predmetnoj apelaciji istječe da to što je presuda u Republici Hrvatskoj donijeta bez njegovoga prisustva „nije i ne može biti od tolikoga značaja i važnosti“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom ispunjenosti zakonskih uvjeta za preuzimanje izvršenja strane sudbene odluke predstavljao postupak u kojemu je «utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe» protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud, a priori, zapaža da se predmetni slučaj odnosi na postupak preuzimanja izvršenja strane sudbene odluke, tj. presude Županijskoga suda u Dubrovniku od 9. travnja 2019. godine i presude Općinskoga suda u Splitu od 13. rujna 2018. godine. U svezi s time, Ustavni sud ukazuje da se predmetni postupak, koji se odnosi na postupak preuzimanja izvršenja strane sudbene odluke u Bosni i Hercegovini, ne tiče utvrđivanja „utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe“ protiv apelanta u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Naime, u ovome postupku se samo odlučivalo o tomu da li postoje zakonski uvjeti za preuzimanje izvršenja strane sudbene odluke u Bosni i Hercegovini ili ne (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti br. AP-3278/19 od 11. ožujka 2020. godine, sa daljnjim referencama u toj odluci, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne može primijeniti na predmetni postupak, u kojemu je donesena osporena odluka, pa je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić