Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4173/21 (V.J.)
Odluka donesena 26. 01. 2022.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4173/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-4173/21, rješavajući apelaciju koju je podnio V. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio V. J.
protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru broj 58 0 P 212105 21 Gvlž od 22. lipnja 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. V. J. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Splita, Republika Hrvatska, kojega zastupa Odvjetnički ured „Ljubić“ Široki Brijeg, podnio je 6. prosinca 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 212105 21 Gvlž od 22. lipnja 2021. godine.
2. Rješenjem Kantonalnoga suda od 30. ožujka 2021. godine odbijen je kao neutemeljen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončan Presudom zbog propuštanja Općinskoga suda u Mostaru broj 58 0 P 212105 07 P od 24. travnja 2020. godine.
3. Rješenjem Kantonalnoga suda od 22. lipnja 2021. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je u ovoj pravnoj stvari postupak pravomoćno okončan presudom zbog propuštanja Općinskoga suda od 24. travnja 2020. godine, kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja („Golgota humanitarna organizacija“ Međugorje) i apelant obvezan da plati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu. Kantonalni je sud istakao da je apelant prijedlogom za ponavljanje postupka od 17. prosinca 2020. godine predložio ponavljanje postupka iz razloga predviđenih čl. 255. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP). Nadalje, istakao je da je navedenom odredbom propisano da postupak koji je odlukom suda pravomoćno okočan može se po prijedlogu stranke ponoviti, ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Istakao je da je pravilno prvostupanjski sud primijenio navedenu odredbu i odbio prijedlog jer nije našao da je apelantu uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom. Naime, na temelju pismena Agencije za identifikacijske isprave od 27. rujna 2019. godine utvrđeno je da je apelant prijavljen u BiH na adresu u Bijeljini, pa kako apelant ne stanuje na adresi posljednjega prebivališta, sud je pravilno odredio da se tužba dostavi putom oglasne table i dnevnim novinama koje se distribuiraju u F BiH, sve sukladno čl. 348. st. 3-6. ZPP. Također, istakao je da apelant nije dokazao svoje navode da je tužitelju bilo poznato da apelant živi u Republici Hrvatskoj. Osim toga, istakao je da se apelant poziva na primjenu Zakona o rokovima i postupanju u sudbenim postupcima za vrijeme stanja nesreće na teritoriji F BiH, kojim je u čl. 2. st. 1. propisano da za vrijeme nesreće ne teku rokovi za podnošenje podnesaka koji su vezani rokom, što znači niti rok za podnošenje odgovora na tužbu. Kantonalni je sud istakao da je čl. 10. navedenoga Zakona propisano da će se on primjenjivati do prestanka stanja nesreće u F BiH. Nadalje, istakao je da je Vlada F BiH odluku o proglašenju stanja nesreće uzrokovane pojavom koronavirusa donijela 16. ožujka 2020. godine, a odlukom od 31. svibnja 2020. godine je prestalo stanje nesreće. Imajući u vidu navedeno, istakao je da bi pravilnom primjenom ovoga Zakona rok za podnošenje odgovora na tužbu istekao 17. lipnja 2020. godine, tako da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog propuštanja sa tim datumom, a presuda zbog propuštanja je donesena 24. travnja 2020. godine. Ipak, istakao je da ova povreda nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, iz razloga što apelant niti nakon prestanka stanja nesreće nije dao odgovor na tužbu, niti je u prijedlogu za ponavljanje postupka istjecao da se nezakonito postupanje suda ogleda u nepoštivanju rokova. Stoga, istakao je da kako apelantu nije bila uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom, dostava tužbe na odgovore je izvršena na zakonit način, a apelant nije dao odgovor na tužbu do 17. lipnja 2020. godine. Dakle, kako je apelant prijedlog za ponavljanje postupka podnio sudu 17. prosinca 2020. godine, apelantu nije uskraćeno pravo raspravljanja pred sudom, jer nije iskoristio mogućnost da odgovori na tužbu ni po prestanku stanja nesreće.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je nelogičan zaključak Kantonalnoga suda da je apelant imao mogućnost podnošenja odgovora na tužbu nakon prestanka stanja nesreće, kada je predmet već 24. travnja 2020. godine nezakonito završen presudom zbog propuštanja.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojemu se odlučivalo o prijedlogu apelanta za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Ustavni sud, a priori, treba da odgovori na pitanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnome slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnome postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga suda za ljudska prava i svoju praksu, prema kojoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka, u načelu, nije postupak u kojemu se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o utemeljenosti tužbenoga zahtjeva), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, Odluka Ustavnoga suda br. AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnoga postupka, ukoliko se u predmetnome slučaju radi u smislu autonomnoga značenja pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnoga slučaja, u predmetnome postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje pravomoćno okončanoga postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proistječe da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić