Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-670/21 (A.H.)
Odluka donesena 09. 02. 2022.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-670/21
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 02. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. februara 2022. godine, u predmetu broj AP 670/21, rješavajući apelaciju A. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio A. H.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka u postupku koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 686442 19 Gži od 11. marta 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 26. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine izvršnog postupka koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 686442 19 Gži od 11. marta 2021. godine.
2. Apelant je 23. aprila 2021. godine obavijestio Ustavni sud o promjeni činjeničnog i pravnog stanja u vezi s predmetnom apelacijom.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 28. i 29. decembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. januara 2022. godine.
5. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. januara 2022. godine.
6. Apelantovom punomoćniku je 17. januara 2022. godine dostavljen odgovor Kantonalnog suda na izjašnjenje, dok je 31. januara 2022. godine dostavljen i odgovor Općinskog suda na izjašnjenje. Apelantov punomoćnik nije u ostavljenim rokovima dostavio svoje izjašnjenje na odgovore Kantonalnog suda i Općinskog suda.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8. Apelant je 20. decembra 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Federacija BiH, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike) na osnovu izvršne isprave – Rješenja JU Centar za socijalni rad Živinice broj 08/35-02-453/10 od 21. aprila 2010. godine, potvrđenog Rješenjem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike FBiH broj 06-35/4- 2536/10-H.A. od 29. oktobra 2010 godine, predlažući izvršenje na transakcijskom računu izvršenika.
9. Općinski sud je 15. januara 2018. godine donio rješenje o izvršenju, protiv kojeg je izvršenik uložio prigovor 24. januara 2018. godine. Apelant je 10. jula 2018. godine dostavio odgovor na prigovor izvršenika.
10. Općinski sud je 17. maja 2019. godine donio Rješenje broj 65 0 I 68644218 I kojim je usvojio prigovor izvršenika, predmetno rješenje o izvršenju stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i izvršni postupak obustavio. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima određeno da „sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja Zakon inače predviđa kraći rok zastare“. Dalje, da je stavom 2. istog člana određeno: „Sva povremena potraživanja koja proističu iz takvih odluka i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja.“ Nadalje, da je odredbom člana 372. stav 1. istog zakona određeno da potraživanja povremenih davanja, koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim vremenskim razmacima, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je u konkretnoj pravnoj stvari rješenje o izvršenju doneseno na osnovu izvršnih isprava – rješenja JU Centar za socijalni rad Živinice od 21. aprila 2010. godine, potvrđenog rješenjem Federalnog ministarstva rada i socijalne politike FBiH od 29. oktobra 2010. godine, radi naplate razlike isplaćenog iznosa po osnovu lične invalidnine i dodatka za njegu i pomoć drugog lica počev od 21. aprila 2010. godine. S obzirom na to da navedena potraživanja dospijevaju mjesečno, ubuduće i u tačno određenom iznosu, prema Općinskom sudu ona imaju karakter povremenih potraživanja, slijedom čega je zaključeno da ona shodno odredbama Zakona o obligacionim odnosima zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Imajući u vidu da je predmetnim rješenjem o izvršenju određena naplata potraživanja za period od 21. aprila 2010. godine, a da je prijedlog za izvršenje podnesen 20. decembra 2017. godine, dakle nakon proteka roka od tri godine, Općinski sud je zaključio da je prigovor zastare potraživanja osnovan u smislu odredbe čl. 372. i 379. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima. U konačnici, Općinski sud je zaključio da je primjenom navedenih zakonskih odredbi, kao i odredbi čl. 47. i 49. Zakona o izvršnom postupku FBiH odlučio tako što je usvojio prigovor izvršenika, predmetno rješenje o izvršenju stavio van snage, ukinuo sve provedene radnje i izvršni postupak obustavio.
11. Apelant je 3. juna 2019. godine podnio žalbu protiv prvostepenog rješenja.
12. Apelant je naveo da je Općinski sud 11. jula 2019. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
13. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 11. marta 2021. godine donio Rješenje broj 65 0 I 686442 19 Gži kojim je apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
14. Apelant je 21. aprila 2021. godine primio drugostepeno rješenje.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo imajući u vidu da je on od velikog značaja za apelanta, te predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
16. Apelant je 23. aprila 2021. godine obavijestio Ustavni sud o promjeni činjeničnog i pravnog stanja iz kojeg proizlazi da je Kantonalni sud donio rješenje od 11. marta 2021. godine i da ostaje pri navodu apelacije o dugotrajnosti postupka.
b) Odgovori na apelaciju
17. Kantonalni sud je kratko opisao procesne radnje ističući da je u konkretnom predmetu postupao prema Planu rješavanja predmeta, iz kojeg razloga apelantov predmet nije mogao biti ranije riješen.
18. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo tok postupka, ukazujući da je pred tim sudom predmetni izvršni postupak okončan, te da je tokom postupka došlo do promjene postupajućeg sudije.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 47.
Razlozi za prigovor 1) isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju nije izvršna isprava, ili ako isprava nije stekla svojstvo izvršnosti;
2) je izvršna isprava na osnovu koje je doneseno rješenje o izvršenju ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena van snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka;
3) su se stranke, javnom ili prema zakonu ovjerenom ispravom sastavljenom nakon nastanka izvršne isprave, sporazumjele da ne će na osnovu izvršne isprave trajno ili za određeno vrijeme tražiti izvršenje;
4) je protekao rok u kojem se prema zakonu može tražiti izvršenje;
5) je izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kom je mogućnost izvršenja ograničena;
6) tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje na osnovu izvršne isprave odnosno ako nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika;
7) nije ispunjen uvjet koji je određen izvršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano;
8) je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je izvršenik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja;
9) je na osnovu činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojeg potiče odluka, odnosno ako je na osnovu činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudskog ili upravnog poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja;
10) je nastupila zastarjelost potraživanja o čemu je odlučeno izvršnom ispravom. Član 49.
Rješenje o prigovoru (1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.
(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
(3) Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvrše nje u cijelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.
Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u izvršnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
27. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda, odnosno odluka nadležnih organa, koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995).
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 20. decembra 2017. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda od 11. marta 2021. godine. Dakle, period od oko tri godine i dva mjeseca. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
29. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o jednostavnom predmetu jer su sudovi odlučivali o osnovanosti prigovora zastare. Ustavni sud, također, smatra da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka koji je od značaja za njega jer se radi o novčanim potraživanjima iz socijalnih davanja.
30. Nadalje, analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko dvadeset pet dana da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, kao i da mu je trebalo oko deset mjeseci da odluči o prigovoru, što nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. U odgovoru na apelaciju Općinski sud navedene periode pasivnosti pravda promjenom postupajućeg sudije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da se navedena okolnost ne može smatrati objektivno prihvatljivim razlogom nepostupanja u izvršnim predmetima. Nakon toga, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja o apelantovoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je od dostavljanja spisa na odlučivanje Kantonalnom sudu (11. juli 2019. godine) pa do donošenja odluke Kantonalnog suda od 11. marta 2021. godine protekao period od godinu i osam mjeseci, što nije u skladu s procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje, naročito imajući u vidu da je u pitanju jednostavan postupak od velikog značaja za apelanta. Naime, Ustavni sud zapaža da navedenu neaktivnost Kantonalni sud pravda Planom rješavanja predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da Plan rješavanja predmeta ne oslobađa redovne sudove obaveze postupanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te se samim tim ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje Kantonalnog suda u navedenom periodu pasivnosti. Stoga, ocjenjujući dužinu trajanja postupka u cjelini, te imajući u vidu sve činjenice u predmetnom postupku, njegovu složenost, ponašanje strana u postupku, značaj predmetnog postupka za apelanta, kao i periode neopravdane pasivnosti u postupanju redovnih sudova, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka.
31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer Općinski sud i Kantonalni sud nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. Apelant je zbog dužine trajanja postupka zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, okolnost da je postupak okončan tako što je usvojen prigovor izvršenika, predmetno rješenje o izvršenju stavljeno van snage, ukinute sve provedene radnje i izvršni postupak obustavljen, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje dovoljna satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer Općinski sud i Kantonalni sud nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.
35. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić